ZORAN MILANOVIĆ nije bio samo ironičan: Ivo Sanader doista više od svih u hrvatskoj politici poznaje teatrologiju. Šef SDP-a bio je u pokušajima da izazove svog suparnika na televizijsko sučeljavanje proročanski precizan, otkrivajući tajnu političkog uspjeha Ive Sanadera. Tajne zanata omogućile su mu da preživi četiri godine mandata i izbori se za iduće četiri. Niska njegovih teatroloških uprizorenja doista je impresivna: splitska Riva, Haaški sud, Piranski zaljev, Viktor Lenac, benzin za osam kuna, Maestro, Gruntovec, ZERP...
Akcija Maestro samo je najnoviji primjer. Ono što se slutilo još od objavljivanja akcije, sada je potvrdio Joško Kuzmanić, jedan od glavnih Uskokovih pouzdanika u antikorupcijskoj operaciji u Hrvatskom fondu za privatizaciju. S bolesničke postelje on poručuje kako Maestro sve više poprima konotacije predizborne predstave, a ne istinske borbe protiv korupcije. Žali što je u svemu sudjelovao i prigovara zbog toga što još uvijek nije primio sudski poziv za davanje iskaza. I on, kao i većina građana, zaključuje da pompozna akcija Uskoka i Državnog odvjetništva neće dovesti ni do kakvog "maestra", već su u predstavi pred europskim birokratima i domaćom javnosti stradale tek sitne ribe, potpredsjednici Fonda i par poduzetnika do kojih beskompromisna ruka hrvatskog pravosuđa još nije doprla.
Maestro je Sanaderova zasluga, iako on za akciju nije smio znati
Sanader je od prvog dana tu predstavu pokušao okrenuti u vlastitu korist. Hvalio se da je akcija zasluga njegove Vlade, istovremeno tumačeći kako on za akciju uopće nije smio znati. Prema očekivanjima, nitko od ministara nije zbog korupcije u državnom tijelu za privatizaciju snosio bilo kakve posljedice, a predsjednik Fonda Grga Ivezić za nagradu je postavljen na izbornu listu HDZ-a. Reklo bi se, pojeo vuk magare, premda iz Uskoka i Odvjetništva već mjesecima poručuju kako istraga i dalje traje i da se krug osumnjičenika širi. Možda horizontalno, ali nikako vertikalno.
Slična predstava izvedena je nedavno i u zagrebačkoj Gruntovnici, pravom leglu korupcije. Stradalo je par odvjetnika i šačica referenata, čak i nekoliko građana koji su za sitne pare kupovali uslugu. Sanader je to, kako i priliči, pobjednički predstavio kao nastavak odlučne borbe protiv korupcije, iako je ovom akcijom još jednom potvrđeno da u hrvatskoj politici i društvu očito postoji nevidljiva granica između sitnih i krupnih mafijaša, sitnih i krupnih korumpiranih riba. No, zahvaljujući Maestru i Gruntovcu nitko u Bruxellesu ne smije više predbaciti Hrvatskoj da se ne bori protiv korupcije.
Glumac u predstavi za hrvatsku javnost
Svoje teatrološke sposobnosti Sanader već dulje vrijeme uspješno primjenjuje na pitanju ZERP-a, kao i Piranskog zaljeva. Opjevani su njegovi dogovori sa slovenskim kolegom Janezom Janšom o incidentima u Savudrijskoj vali koju su naizmjenično izazivali slovenski i hrvatski ribari, ovisno o tome kojoj strani je takvo zaoštravanje u tom trenutku politički odgovaralo. No, one vratolomije koje je Sanader izvodio oko ZERP-a doista zaslužuju pravu psihoanalizu političke vjerodostojnosti. Kako je u samo pola godine od žestokog zagovaratelja gospodarskog pojasa na Jadranu i pljuvanja Ivice Račana zbog komprimiserstva, došao do zamrzavanja ZERP-a i izuzeća njegove primjene prema zemljama Europske unije, još uvijek nije do kraja jasno.
I kad je HDZ-ova većina u Hrvatskom saboru, pod pritiskom opozicije i javnosti, napokon odlučila da se ZERP u punom opsegu počne primjenjivati početkom 2008. godine, Sanader je odigrao novu predstavu. Prvo je prešutio dokument kojeg je državni tajnik Hido Bišćević potpisao 2004. godine u Bruxellesu, u kojem se Hrvatska obvezuje da neće primjenjivati ZERP na članice EU, a zatim pustio da ekološki pojas stupi na snagu - ne pokušavajući ga uopće primijeniti. A onda je, suočen sa sve glasnijim negodovanjima zbog toga što Hrvatska nije spremna za primjenu pojasa, trijumfalno popratio informaciju da je talijanska koćarica privedena u blizi Palagruže. Samo, zaboravio je naglasiti da ona nije privedena zbog kršenja ZERP-a, već zato što je ušla u hrvatske teritorijalne vode.
Čak su i slovenski mediji počeli ismijavati Sanadera zbog njegovih predstava oko ZERP-a, nazivajući ga "glumcem u predstavi za hrvatsku javnost". Koparske Primorske novice pišu da je za slovenske ribare situacija ostala ista kao i prije proglašenja ekološko-ribolovnog pojasa te da hrvatska ratna mornarica nema nikakvih novih instrukcija. Obalna straža, pa, neće početi djelovati prije lipnja, a vjerojatno još kasnije. ZERP je "tigar od papira" kojim je Sanader ubio dvije muhe: zadovoljio HSS puštajući da odluka Sabora stupi na snagu, a EU time što ju praktički ne provodi na njezine članice.
Glasajte za desničara Sanadera i potpredsjednika Pupovca
Smisao za teatrologiju Sanader je ipak najbolje demonstrirao nakon presude Haaškog suda trojici oficira JNA za zločin na Ovčari. Premijer je tada, dva mjeseca prije izbora, bio u svim medijima, dramatično jurio u Vukovar kako bi tješio ogorčene Hrvate, prijetio Šljivančaninu i drugovima dugom rukom hrvatske pravde, letio u New York gdje je istresao sav gnjev prema Haaškom sudu. I kao rezultat svega toga, usisao sve glasove hrvatske desnice. Doistam zašto bi netko glasao za HSP, kad može za desničara Sanadera? Koji zatim izručuje generala Mladena Markača u Haag i uzima Milorada Pupovca za potpredsjednika Vlade. Pa nije li Sanader jednako uvjerljivo na splitskoj Rivi branio generale, kao što ih je kasnije locirao i transferirao u Haag? U njegovu političkom meniju ima za svakog ponešto. A la carte.
Tako teatrolog Sanader jednako uvjerljivo brani psihološku granicu benzina na osam kuna, ali nakon što prođu izbori, šutke pušta da se ta granica preskoči. Psihologija mu je trebala samo dok su građani zaokruživali njegovo ime na biračkim listićima. Jednako je uvjerljivo propagirao gradnju Pelješkog mosta koja se zagrijava kako se bliže izbori - prvo lokalni, onda parlamentarni - da bi zatim obećanja naglo isparila iz Sanaderova vokabulara. Sanader je svoje predstave znao upriličiti i u brodogradilištu Viktor Lenac kad su malli vjerovnici shvatili da ih se izigralo u korist onih velikih, kao što su i građani Hvara shvatili da su izigrani u vezi Sunčanog Hvara, da neće dobiti ono što ih pripada, bez obzira koliko slatkorječiv Sanader bio u razgovoru s lokalnim vlastima.
A zapravo, kad malo bolje razmislimo, najbolje su predstave opsjenara Sanadera one u kojima netragom nestane. Kao David Copperfield. Čim krenu loše vijesti, a on - hop! - ispari iz vidokruga. Otprilike kao ovih dana kad se sakrio u austrijskoj provinciji, daleko od loših vijesti, od Markača, Kirina, benzina, ZERP-a. Teatrolog Sanader očito voli samo sretne završetke.
Tomislav Klauški
Foto: H.P.