Foto: BH Dani

KRONIČARI društvenih zbivanja često dvoje je li komentiranje cirkusne karavane koja se uparkirala na najveću livadu sela efektnije u danima dok se odigravaju čudnovate vratolomije ili se istinska šarolikost vidi bolje kad klauni nepovratno odu niz cestu. Bosna i Hercegovina živi tjedan svog najvećeg cirkusa. Ako je po predjelima Jedne i Jedine još postojao neki krnji idealist, sa procvjetalim makom u ruci i peace znakom okačenim na reveru, zasigurno je zginuo časno u sudaru sa surovom istinom nedjeljnih izbora. Ovo je takva država. I Gandhija bi pretvorila u nacionalistu.

Uz izuzetno dobru izlaznost, nakon prebrojavanja glasova koje je, uzgred budi rečeno, trajalo kao da se radi o mnogoljudnoj Kini, a ne o tranzitnoj postaji zvanoj zemlja koja svaki dan izgubi jedan razred đaka u broju stanovnika, dobili smo valjda, što smo i zaslužili - nametnute rezultate, namještene rezultate i šokantne rezultate. Danas, s pet dana odmaka, izgleda kao da su u nedjelju naši dvojnici baratali kemijskom i listićima, budući da odjednom nitko nije zadovoljan postojećim jurišnicima na saziv vlasti i mogućim koalicijama. Čak ni oni koji su ostvarili najorgazmičniju pobjedu, skupina popularnog naziva "građani". Našim proeuropskim komšijama će biti izuzetno drago saznanje kako jedna u njihovim mislima tako nazadna i primitivna zemlja ima toliki broj građana. Čak 317.105 koji su birali Željka Komšića. Svjetski mediji javljaju da je Bosna i Hercegovina izabrala promjene. Što da vam pričam, gotovo da možete osjetiti te renesansne čekiće kako svaku novu minutu grade od naše podijeljene stvarnosti nova remek-djela briljantne budućnosti i suživota bez granica.

Bila jednom demokracija u BiH

"Demokratske" promjene u BIH očituju se u tome da se jedan narod isfrustriran činjenicom da Republici Srpskoj ne može ništa, po uličnom sistemu zakona jačega, okreće onom najmalobrojnijem te mu iz gušta i inata zacementira ionako očajnu poziciju u tom kaotičnom spektaklu. Čak i pod cijenu da ta fanatična opsesija na kraju rezultira Bakirom Izetbegovićem kao bošnjačkim članom Predsjedništva, a čije ime kod "anacionalnih građana" izaziva negativne konotacije i tektonsko pomjeranje njihovih hoch želudaca. Čak i pod cijenu da izgube visokokotirajućeg Silajdžića-Batmana koji neviđenim marifetlucima izbavlja junake iz bjelosvjetskih zatvora. Nije važno tko će predstavljati njihov narod, sve dok hrvatskom mogu postavljati onog kojeg požele. Izuzetna i neiscrpna tema za sociologe.

SDP BIH je dakle, stranka koja nastupa pod krinkom zaštite manjina, uspostave međunacionalnog dijaloga, humanosti i odmaka od nacionalizma, koja oko sebe okuplja jalijašku ekipu koja slijepo vjeruje u svoju ispravnost i "drugačijost" od drugih, a zapravo je pseudonim za najveće političko licemjerje koje se događa u novijoj balkanskoj povijesti. Nigdje toliko hinjene borbe za čovjeka i beskrupuloznog gaženja po istom, kao u kuhinji Zlatka Lagumdžije. On, kojeg čak i vodeći bh. intelektualci sve češće nazivaju sarajevskim Miloševićem i sve snažnije kritiziraju politiku nametanja i podkusurivanja manjeg, osim slične bahatosti i lažne socijaldemokracije a la Milošević, u određenim trenucima reflektira identičnu sliku tadašnjeg političkog Beograda, kad je Sejdo Bajramović bio nametnut Albancima, a sa zvučnika je treštala hrskavost rušenja jedne države, zvukom polomljenih čaša na pijanom novogodišnjem slavlju. Nošen tom takozvanom urbanom revolucijom, osilio se reketarski dječačić Zlaja, pa je sebe kandidirao i za mandatara Vijeća ministara, iako to mjesto po rotaciji ovaj put pripada Hrvatima. A prema posljednjim informacijama vizionarski mag od Federacije želi stvoriti i "zapadnu Njemačku". Vladajuće žezlo u rukama ovakvog lika, čija stranka vodi jednonacionalnu politiku i čiji je nacionalizam brižno zapakiran u celofan prihvatljiv širokom masama ( a zapravo je veći od svih ostalih bošnjačkih stranaka nacionalnog predznaka zajedno, čija je opskurna demagogija mondenim socijaldemokratima tako passe) uistinu može biti opasno.

Hrvati u zagrljaju sa Srbima

Nije na to računao potpuno kratkovidni Zoran Milanović kad je pohitao u Sarajevo, tom i takvom SDP-u, netom prije izbora dati podršku i još jednom dokazati svoje antihrvatsko junačenje bez ikakve logike. Nije računao na činjenicu da socijaldemokracija nije sve ono što se tako zove i da je vodeći se po "principima stranke", na isti način onda mogao zapljeskati i Dodikovom SNSD-u. Nije zapravo računao na najgore, a to je da je u vlastitom dvorištu zapravo podržao jačanje muslimanskog nacionalizma. I na taj način Hrvate doveo u dvije opcije od kojih nijedna nije dobra, a obje su zabrinjavajuće. Umjesto da je skupa sa ostalim strankama snažno podržao zdravu hrvatsku budućnost unutar Bosne i Hercegovine, ovime su ozakonili još veća iseljavanja hrvatskog stanovništva, a znamo da RH nije nimalo ljubitelj spomenutog scenarija. I u krajnjoj liniji, Hrvate su gurnuli u potpuno neprirodan, ali jedini logičan zagrljaj, onaj sa Srbima. Osovina Čović-Dodik tako je postala dvojac na pariće u čijim je rukama oružje za masovno uništenje i s njim se hvale nemilice.

Svoju lažnu multikulturalnost ovih su dana mnogi pokušali oprati ukazujući upravo na trijumf HDZ BIH, te upirući prstom u hrvatski narod kao primitivne sljedbenike stožerne, nacionalističke stranke. Međutim, današnji HDZ BIH, stranka obmana i lopina, ima veze sa hrvatskim nacionalizmom koliko i Željko Komšić sa prosječnim Hrvatom iz Hercegovine. Uspjeh HDZ-a na minulim izborima isključivo je rezultat Lagumdžijine politike koji je podcijenjivačkom retorikom izazvao neviđen revolt u ljudima i okrenuo ih donedavno gotovo na križ prikovanom velikom vođi Draganu Čoviću, uz kojeg su se kriminalne afere vezale kao mašne, a koji sada obrnutim mehanizmom i bošnjačkim autogolom uživa veliki vjetar u leđa od strane svojih birača.

SDP BIH je tako postao pobjednik koji nije dobio ništa. Osim Željka Komšića. I jednonoćnog opijuma za multi-kulti kastu. I opet ništa. Jer Želja će se ionako boriti za hrvatske interese zdušno kao i dosad, a snobove iz unitarističkih gnijezda dotući će činjenica da usprkos svoj njihovoj intelektualnoj auri kojom zrače, stvarnost moraju dijeliti sa zelenim nacionalistima glasačima SDA, sa kamenjarskim nacionalistima glasačima HDZ-a, sa srpskim nacionalistima glasačima SNSD-a i sa najomraženijim Sandžaklijama, Fahrinim glasačima.

Kad matematički složimo stvari na stol, možda bi najispravnije bilo da oni sami na sebi isprobaju svoju najpoznatiju mantru, kojom se obično obraćaju svima drugima koji ne žive njihovu bajku. Odnosno da se tih 317.105 nadnaravnih ljudi, jednostavno - iseli.