KAKO je moguće naći se u situaciji u kojoj imate dobivene izbore, budući da vam je glavni i jedini konkurent proveo mandat skačući iz jedne afere u drugu, nabildati anketnu prednost do te mjere da se čini kako će 11. mjesec biti samo formalnost, i nakon toga toliko spektakularno zbrkati sve da dopustite da vam se prednost koju ste imali spusti na možda tek koje mjesto u parlamentu? Pitajte SDP, hrvatsku verziju umorne prodavačice koja doduše prodaje relativno dobre artikle, ali koju kad pogledate vidite da joj do tog posla baš i nije, pa vam sama njena pojava utjera neki osjećaj dosade u kosti i vi napustite njen štand, pri čemu i vi i ona odete kući praznih ruku.
Teško je to sve realno objasniti. SDP se početkom ove godine našao u fantastičnoj situaciji, HDZ je lupao aferu za aferom, potpora im je padala, SDP je uspješno prebrodio smrt Ivice Račana i iz te krize izašao još jači nego što je bio prije, izbori za novog predsjednika stranke hvaljeni su kao najtransparentniji i najdemokratičniji unutarstranački izbori u povijesti mlade hrvatske demokracije, sve je išlo kao po loju, čak se se previđale i Bandićeve eskapade, činilo se da je stvar gotova. Čak štoviše, rejting je bio toliko povoljan za socijal-demokrate, da se činilo kako je jedino bitno pitanje hoće li im za sastavljanje nove vlade uopće trebati HNS, ili će se njega ostaviti po strani. Kako uopće uništiti tako nešto? Je li to uopće moguće? E, moguće je, a posebno je moguće ako vam na čelo zasjednu dva nova vođe, dva čelnika najjačeg tima u Hrvatskoj i samo s dva poteza unište sve što je gospođa Fortuna poklonila stranci. Govorimo, naravno, o novom predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću i kandidatu za premijera Ljubi Jurčiću.
Ljubo je Jurčić, dizajniravši i najavivši prijedlog oporezivanja kapitalne dobiti efektivno upucao stranku u lijevu nogu, i to sačmaricom, a posljedice toga se vide upravo sada. U općoj euforiji kupnje dionica T-HT-a, manje od dva mjeseca prije izbora, kad građani s osmjehom na licu kreću u kapitalne investicije, sretni što im država konačno daje priliku za zaradu, Jurčićev mezimac od prijedloga dolazi kao potvrda Sanaderovog argumenta o crvenoj pošasti koja želi krasti novce koje je HDZ tako robin-hudovski poklonio građanima. "Mi vam dajemo, komunisti vam uzimaju". Uzalud Jurčiću vađenje i "objašnjavanje" kako se kapitalna dobit ispod 50 000 kuna neće oporezivati, šteta je već počinjena, a HDZ-ova vlada će, kako najavljuje, građanima omogućiti kupnju paketa i drugih državnih tvrtki. Što je još gore, razvoj situacije je omogućio Sanaderu da natukne kako SDP misli uzimati novce iz mirovinskih fondova. Direktan rezultat je smanjenje SDP-ove prednosti na, kako zadnje ankete pokazuju, tek jedno ili dva zastupnička mjesta.
Počinje, dakle, mrtva trka, a SDP u nju ulazi s upucanom nogom. To možda i ne bi bilo tako strašno, da Zoki Milanović nije još prije nekoliko mjeseci u desnu nogu SDP-a ubrizgao otrov čije djelovanje tek sada dolazi na naplatu. U mrtvoj trci izbora vjerojatno odlučujuću ulogu imat će dijaspora, XI izborna jedinica. Ista ona izborna jedinica koji je Zoki potpuno udaljio od SDP-a kad je najavio kako će ju ukidati. Što je potaknulo Milanovića da najavljuje prijedlog za koji vjerojatno nikad neće imati parlamentarni kvorum, ostaje misterija. To sad postaje sve jasnije, a SDP nema načina da se izvuče iz problema koje si je sam napravio.
Da stvari budu još gore, SDP nema ništa za finiš utrke. Kompletan program su iznijeli prije ljeta, tu nemaju ništa novo za dodati, mogu samo održavati skupove na kojima će ponavljati već zaboravljene i demodirane parole, dok HDZ može dijeliti dionice državnih tvrtki šakom i kapom i busati se u prsa kako "pokreće Hrvatsku". SDP si je dopustio uljuljkati se u osjećaj dobivene utrke, dao je HDZ-u adute na pladnju i ako pod hitno ne smisle nešto, izgubit će izbore. A, ako izgube izbore, pitanje je hoće li ta stranka puknuti po svim ili samo po nekim šavovima. Čovjek se može samo čuditi. Ili, kako kaže Ivo Sanader, "upalite klimu".
Jovan Dragišić
>>Ostale komentare Indexovog novinara Jovana Dragišića možete pročitati na njegovom službenom blogu jovandragisic.bloger.hr