Foto: Dragan Matić / Cropix

GORAN RADMAN na Prisavlje je došao u vrlo turbulentnim vremenima. Neki će reći da HRT rijetko pamti neturbulentna razdoblja, ali ovo je prvi put da se javna televizija otvoreno "prepucava" s predsjednikom Vlade. Istovremeno, Radman je suočen s istragom Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, priprema plan restrukturiranja HRT-a dok je, kako sam kaže, u lošim odnosima s Nadzornim odborom kojem odgovara. O svemu tome, kao i o mnogim drugim stvarima, u opširnom smo intervjuu razgovarali s glavnim ravnateljem javnog servisa.

Zoran Milanović prilično je oštro napao HRT, javna televizija je odgovorila tvrdnjom da vrši pritisak na medije, da bi na kraju u Dnevniku 3 ipak došlo do smjena i to upravo zbog onoga o čemu je premijer govorio. Nije li tu HRT malo skočio sam sebi u usta?

Ja u tome ne vidim neku našu nedosljednost. Predsjednik kaže da je njegova obaveza javno komentirati i govoriti. Pravo je i obaveza HRT-a da se na to izjašnjavanje i sam izjasni. Mi smo rekli što smatramo da je bilo neprimjereno u javnom nastupu predsjednika Vlade. Ali istovremeno je naše pravo i obaveza da dosljedno provodimo profesionalne standarde u kući i da se nosimo sa izazovima kad vidimo da se to ne radi. Čista je politička insinuacija da su to povezane stvari. Niti smo to radili zbog njegovog javno iskazanoga stava niti smo podlijegali bilo čijem interesu. Radilo se o profesionalnoj odluci glavnog urednika koji je te ljude i postavio i ima ih pravo zamijeniti kada procjeni da ne obavljaju posao kako treba.

Prve reakcije političke oporbe su bile da Milanović provodi čistku, da HRT postaje partijska televizija. Ima li istine u tome?

Apsolutno odbijam da bilo koji političar, uključujući i predsjednika Vlade, u ovom trenutku ima takav utjecaj na djelovanje HRT-a. Otkad sam postao glavni ravnatelj, osim u formalnom inauguracijskom susretu nisam ni čuo s predsjednikom Vlade niti bih od njega primao bilo kakve naloge. Ponavljam, troje urednika u Dnevniku 3 je smijenjeno, ja sam o tome bio konzultiran, ali to je bila isključivo odluka njihovog glavnog urednika.

Dakle na vas nije bilo nikakvih pokušaja političkog pritiska otkad ste glavni ravnatelj?

Apsolutno ne. Ja sam to javno rekao, pozivam sve koji imaju primjedbe na funkcioniranje HRT-a da to govore meni, a ne mojim kolegama urednicima i novinarima jer smatram da to jest moja dužnost, da primam takve pozive i da sam obaviješten o njima. U jednoj mjeri je to i dio posla, da na neki način budem tumač onoga što HRT proizvodi i na neki način postoji i mogućnost korektiva. Ali ne dopuštam da to bude bilo kakva mehanička veza između bilo čijeg poziva, zahtjeva, naloga jer tako nešto ne može funkcionirati. Sigurno ne bih prihvatio biti glavni ravnatelj da sam ovdje došao provoditi bilo čiju volju.

Kažete da je troje urednika u Dnevniku 3 smijenjeno zbog profesionalnih razloga, odnosno zbog intervjua s Ružom Tomašić. Ali koji dan kasnije imali smo situaciju da u Temi dana gostuje izvjesni Roko Antić, HDZ-ovac iz Općine Kistanje, koji tvrdi da je tamošnji manastir "leglo četništva". Zbog toga nitko nije sankcioniran. Nije li to malo nedosljedno?

Razumijem što pokušavate reći, ali nije bilo nedosljedno u smislu sadržaja same emisije. Možda je bilo nedosljedno u smislu odabira sugovornika. Moglo se drugačije pripremiti tu emisiju. Ta dva sugovornika nisu birana odgovarajućom uredničkom pažnjom, ali u emisiji se nije desio nikakav propust zbog kojeg bi HRT trebao preuzimati odgovornost. Nažalost, prečesto ima primjera da u emisije dolaze, gostuju ili su traženi za izjave ljudi koji ne bi smjeli dobivati našu pažnju. Netko tko zagovara neke javne stavove može doći u našu emisiju samo onda kad je on predmet interesa javnosti, a ne da ga se pita što on misli o nekim temama. Kad netko ima neetične, nemoralne stavove ili stavove koji su izvan zakonom definiranog sustava vrijednosti, onda nema pravo na korištenje javnog medija za promicanje svojih stavova. HRT se toga nije dosljedno pridržavao. Nadam se da ću u sustavu koji sada gradim, sa suradnicima koje ću odabrati, imati mogućnost puno bolje upravljati tim situacijama.

Samostalni sindikat radnika HRT-a svojim članovima dijeli 700 kuna uskrsnice u Konzumovim bonovima. I sam HRT svojim zaposlenicima daje 200 kuna uskrsnice, također u Konzumovom bonu. Mislite li da je prikladno da zaposlenici HRT-a, od kojih će se neki morati baviti temom poslovanja Ivice Todorića, dobivaju na poklon bonove njegovog trgovačkog lanca?

Pa dobro, možete to tumačiti na koji god hoćete način. Ti odnosi uređeni su aktima. Postoji kolektivni ugovor poslodavca, dakle HRT-a, sa sindikatima. Poslodavac tim aktina preuzima odgovarajuće obveze prema zaposlenicima kroz kolektivni ugovor, koji vrijedi do kraja 2013. godine. Postupamo po odredbama tog kolektivnog ugovora. Sve drugo što može dodati vrijednost toj odredbi ugovora je predmet dogovora sa sindikatima.

Možda bi bilo primjereno to preurediti. Nadam se da ćemo u sljedećem kolektivnom ugovoru kvalitetnije riješiti te odnose. Ja to tumačim kao preuzete obveze koje se izvršavaju. Prethodnih godina je bio isti aranžman. Sindikati doživljavaju taj aranžman s većom dodanom vrijednosti od vrijednosti samih bonova, imaju prema tome afirmativan stav, a zašto je to tako... Ne bih tu presuđivao. Ta odluka je u konačnici njihova.

Jeste li u sukobu interesa? Ako niste, zbog čega niste?

Nisam u sukobu interesa ni po formalnoj ni po neformalnoj osnovi. Sukob interesa reguliran je Zakonom o HRT-u. Ja sam u proceduri kandidiranja za ovo mjesto i dokumentirao i deklarirao da nisam u sukobu interesa i apsolutno se toga pridržavam. Zakon o HRT-u je vrlo eksplicitan oko toga i ne činim ništa čime bi tu svoju zakonsku normu izbjegao ili je nepoštivao. Ako mislite da Zakon o HRT-u nije dovoljno precizan ili sadržajan u tom smislu neka ga promjene.

Mislim da je puno precizniji Zakon o sprečavanju sukoba interesa, u kojem stoji da državni dužnosnik ne može biti direktor niti član nadzornog odbora privatne firme. A vi ste oboje: direktor ste Nautara i sjedite u Nadzornim odborima Hypo Alpe Adria banke i Atlantic grupe. I predsjednica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa je rekla, kada je predložila pokretanje postupka protiv vas, da smatra kako vi jeste u sukobu interesa.

Pa da, ali razlikujemo se u tome što ja mislim da ne samo da nisam, nego da glavni ravnatelj ne bi trebao biti državni dužnosnik i da se na njega ne odnosi taj zakon, već isključivo Zakon o HRT-u. Sporno je, upitno i bilo bi s teškim posljedicama za nezavisnost ovoga medija kad bi glavni ravnatelj bio državni dužnosnik i kada bi se s njim moglo postupati kao sa svim drugim državnim dužnosnicima.

Kako netko koga bira Hrvatski sabor može ne biti državni dužnosnik?

Glavnog ravnatelja se bira prema odredbama Zakona o HRT-u, kojeg se treba pridržavati. On je lex specialis, dio je europske javne stečevine i regulira tu materiju na vrlo dosljedan način, na način na koji se to regulira u Europi. Priroda ovoga medija je specifična: HRT jest vlasništvo Republike Hrvatske, ali nije državna tvrtka. HRT pripada cjelokupnoj javnosti, građanima i RH i sve što se u njemu događa mora biti regulirano Zakonom o HRT-u.

Ali vi ste ipak državni dužnosnik, činjenicom da vas je izabrao Sabor.

Ne, nisam. Ne znači da su državni dužnosnici svi koje bira Sabor. Po Zakonu o sprečavanju sukoba interesa, u staroj verziji, doslovno je stajalo "koje imenuje Sabor kao državne dužnosnike". Mene Sabor nije imenovao kao državnog dužnosnika. U Zakonu o sprečavanju sukoba interesa nigdje se ne spominje HRT, kao javna ustanova koja bi mogla doći u obzir za postupanje tog Povjerenstva po toj osnovi. Nemam ništa protiv da Povjerenstvo postupa o glavnom ravnatelju po osnovama Zakona o HRT-u, što bi bilo u redu, ali ingerencije tog Povjerenstva nisu u tom smislu. Odgovaram izravno Saboru i Nadzornom odboru. Ako moj regulator ima s tim problema, on to mora sa mnom i riješiti. Tvrdim i dalje, ne samo u formalnom smislu, poštujem zakon i poštivat ću ga. U smislu svih mojih društvenih aktivnosti i obaveza, od kojih ste vi spomenuli samo neke, ja ništa ne činim da bih bio u sukobu interesa.

Što će se desiti ako Povjerenstvo zaključi da ipak jeste u sukobu interesa?

To bi moglo imati vrlo radikalne i dramatične posljedice po presedan načina na koji RH upravlja HRT-om, a imalo bi i vrlo radikalne posljedice po mene osobno. U tom slučaju sam spreman razmišljati i o nekim drugim mehanizmima, kao što je odstupanje sa ove dužnosti. Jer to nisu bili uvjeti pod kojima sam ja došao na HRT. Ja sam se natjecao po procedurama predviđenim u Zakonu o HRT-u, dobio sam povjerenje po toj osnovi i pridržavao sam se toga. Ako netko sad, nakon nekog vremena istumači da vrijede neka druga pravila, neki drugi odnosi, onda bih morao biti spreman i na takve konzekvence. Da sam znao da se na mene odnosi i Zakon o sprečavanju sukoba interesa, možda se nikad ne bih natjecao. Ili bih možda ranije napravio neke radnje koje bi spriječile da se danas manipulira tom informacijom.

Zašto mislite da se tom informacijom manipulira?

Zato što se manipulira. Manipulira se jer su sve te informacije dokumentirane, transparentno objavljene, bile dostupne javnosti u vrijeme kada je izbor tekao, ali iz nekog razloga postaju aktualne, postaju predmet interesa medija baš u nekom trenutku.

Ne mislite li da je možda stvar samo u tome da je javnosti puno zanimljiviji glavni ravnatelj HRT-a nego kandidat za glavnog ravnatelja?

Ja s tim nemam spora, ali zašto se o tome nije vodilo računa kada je glavni ravnatelj biran? Ja ništa od javnosti nisam sakrio. Niti od one koja me je birala, niti od opće javnosti. Sve te informacije su bile sadržane u mojoj natjecateljskoj dokumentaciji. Ako je netko smatrao da tamo postoji nešto neprimjereno, imao je prilike tada reagirati. Zašto to sada postaje tema?

Mislite da vam netko podmeće?

Ne, mislim da je ovo vrlo važno mjesto za Republiku Hrvatsku, da se oko njega prepliću razni materijalni, ekonomski i politički interesi i sebe doživljavam kao osobu koja treba braniti nezavisnost i neutralnost. Vidim kroz neki način pokušaje kroz to da se mene dezavuira kao osobu da izvršim tu svoju dužnost.

Kažete da vas dezavuira neutemeljenim informacijama, a ipak ćete podnijeti ostavku ako se utvrdi da ste u sukobu interesa?

Apsolutno. Smatram da bi to bilo neprincipijelno i da bi bila na neki način prevara, mijenjanje pravila igre u toku igre. Ako je netko mislio da to treba napraviti, onda se to trebalo napraviti na samom početku. I tada ja ne bih bio u situaciji u kojoj se danas nalazim, da tumačim zašto nisam u sukobu interesa.

Kakav je vaš odnos s Nadzornim odborom HRT-a?

Loš.

Zašto?

Mislim da naše odnose treba zadržati među nama. Ali mogu rezimirati da nisam zadovoljan načinom na koji Nadzorni odbor radi i provodi svoj mandat.

Iz Nadzornog odbora često dolaze kritike na vaš račun. Optužuje vas se za preuzimanje potpune kontrole nad HRT-om. Često se može čuti i termin "autokrat".

Nemam tu što komentirati. Opet se pozivam na odredbe Zakona o HRT-u, u kojem je vrlo precizno napisano koje su ovlasti ravnatelja. Mislim da se držim zakona i namjeravam to i dalje činiti.

Prati vas glas da ste glavni ravnatelj postali uz podršku Ive Josipovića. Kako to komentirate?

Mislim da ste taj glas prije svega vi pronijeli. Ja sam to pokušao izravno odgovoriti. Da, Ivo Josipović je moj vršnjak, poznanik i prijatelj kroz dugo vrijeme. Poštujem ga kao čovjeka i kao predsjednika Republike. Moj izbor nema nikakve veze s preferencijama Ive Josipovića, već isključivo s mojom odlukom da se kandidiram i da istaknem svoje reference pri odabiru. Odluku je donosio Sabor, koliko ja znam predsjednik nije imao prilike u tome sudjelovati ni na koji način. To je bila isključivo volja koalicijske vlade i saborskih stranaka. Mogu i reći da sa svojih 57 godina poznajem gotovo svakoga u hrvatskoj politici, da imam s njima odgovarajući odnos i da u tom pogledu Josipović nije izuzetak. Imam svoj dostojanstvo, svoj ugled i svoju profesionalnu karijeru iza sebe i mogu sasvim suvislo i ravnopravno razgovarati sa svima tamo. Moje političko iskustvo mi pomaže razumjeti način na koji političari razmišljaju, ali istovremeno mislim da baš zbog toga mogu biti i dobar glavni ravnatelj.

Predsjednik možda nije mogao direktno utjecati na vaš izbor, ali mogao je lobirati?

Ako ste politički analitičar, onda svakako možete vidjeti kakvi su odnosi između predsjednika i Vlade. Pomozite mi, uvjerite me u to da bi predsjednik mogao o tim stvarima odlučivati umjesto saborske većine. Mislim da je predsjednik odigrao važnu ulogu u pripremi toga natječaja, na sebe je preuzeo ustavnu ulogu koju ima, a da je natječaj vrlo transparentno i kvalitetno proveden. Uvjeren sam da sam izabran prije svega zato što sam se svojim kvalitetama značajno razlikovao drugih kandidata i da su mi s pravom dali to povjerenje. Druga je stvar što sad svaki dan propitujem zašto sam to išao raditi.

Spomenuli ste restrukturiranje i sastavljanje novog tima. Imate li već neki okvirnu ideju koliko ljudi će ostati na HRT-u kada taj proces restrukturiranja završi?

Natječaji su u tijeku, barem ovaj prvi krug natječaja u kojem tražimo četiri ravnatelja i 16 glavnih urednika svih naših programskih kanala. Taj natječaj istječe u četvrtak u ponoć. Očekujemo da ćemo moći zaključiti natječaj negdje u ponedjeljak, kada bi mogle stići zadnje poštom poslane prijave. Zatim slijedi selekcija. Izbor uredničkih i programskih funkcija bit će povezan sa zakonskom obvezom savjetovanja s novinarima i tzv. kreativnim osobljem. Oni kandidati koji uđu u uži izbor bit će podvrgnuti i tom procesu, to je neka vrsta kućnog referenduma. Ovoga trenutka nemam nikakva očekivanja osim da se na te natječaje jave najkvalitetniji ljudi, iz kuće ili izvan kuće sasvim je svejedno. Taj selekcijski mehanizam treba iskoristiti da bi se pred licem javnosti probralo ono što je u tim stručnim stvarima najkvalitetnije što HRT može dobiti. Da li je HRT neki atraktivan poslodavac, vidjet ćemo nakon objave tih natječaja, koliko se ljudi javilo i postoji li zanimanje. Ljudima ne mogu ništa unaprijed obećati, niti im aktivno nuditi osim rada u vrlo neugodnoj sredini koja je sebe u značajnoj mjeri lišila profesionalne kulture koju je imala nekada i dosta teških internih odnosa u kojima je teško i izazovno raditi, te jedne javne stigme da je rad u ovakvoj kući profesionalno nepoželjan i neatraktivan pa može biti predmetom izrugivanja i pljuvanja, kao što se vrlo često događa. Barem u medijima koji nam nisu ovoga trenutka skloni ili rade na tome da dezavuiraju potrebu postojanja javnog medija. A sad, u kojoj će mjeri ti natječaji rezultirati izborom vanjskih ljudi, to će ovisiti o tome u kojoj su mjeri ti vanjski kvalitetniji od ovoga što kuća može sama ponuditi.

Ima li HRT dovoljno ljudi za produciranje kvalitetnog programa? U informativi, recimo, ima oko 130 novinara uključujući i dopisništva. Mogu li oni proizvesti sadržaj koji se od HRT-a očekuje, posebno sad kada postoji i četvrti, informativni program?

Što se tiče broja, mislim da HRT raspolaže brojem zaposlenika koji bi trebao biti dostatan za proizvodnju programskih sadržaja i upravljanje sadržajima koji su po našoj javnoj obvezi naš proizvod. Je li to istovremeno i prevelik broj, o tome ćemo suditi kada bude gotov plan restrukturiranja. Teško je predvidjeti kako ćemo upariti ono što sada imamo s onim što ćemo imati na kraju procesa. A kraj procesa nije vezan samo za smanjivanje ili zadržavanje postojećeg obima i postojeće strukture, već istovremeno i za ambiciju da se razvijamo kao medijski servis. Mi sebe na neki način identificiramo s time. Hoće li nam trebati ovaj broj ljudi, ili neki manji, ili neki veći, ja o tome neću suditi dok ne bude gotov plan. U ovom trenutku sam puno skeptičniji prema strukturi, nego prema broju zaposlenih. Ono što nam treba  i što će nam trebati u budućnosti dosta se razlikuje od starosne, kvalifikacije i vještinama opremljene zaposleničke strukture. A to nisu samo novinari. Vi govorite o novinarima, ali ova kuća je kompleksnija od samog novinarstva. Proizvodnja kvalitetnih dramskih i igranih serija zahtjeva puno kompleksnije vještine i znanje nego što su samo u užem smislu novinarske.

Smatrate li da HRT može funkcionirati bez reklama?

To je nešto o čemu se da raspravljati. Mislim da regulator s pravom ograničava prostor za reklame u našim programima. Imam ne samo razumijevanja, nego tome dajem i podršku. Radi se o načelno govoreći neprikladnom sadržaju, koji odudara od ostatka cjeline programa u kojem se te reklame objavljuju. Ako govorimo o javnom, vrijednosno neutralnom mediju koji treba biti isključen od svih oblika političkog ili ekonomskog interesnog spleta, da je i postojanje reklame u programskim sadržajima nešto što odudara od vrijednosti poruka koje se emitiraju u ostatku programa. Istina je da je do sada prostor za reklamiranje bio glavni pojedinačni izvor komercijalnih prihoda. No, mislim da je tzv. miješani model, u smislu postojanja javnih i komercijalnih prihoda, ne samo dominantan u Europi nego i dobar model u kojem se javni servisi na neki način tjeraju da pokažu i odgovarajuću razinu ekonomske odgovornosti. Od njih se očekuje da imaju mogućnost i stjecati ekonomski prihod izvan sustava javnoga prihoda kvalitetnim poslovnim upravljanjem. Vidim i prostor i mogućnost da HRT bude komercijalan, ali ne kroz sustav reklamiranja nego kroz kvalitetnije upravljanje programskim sadržajima. Ilustracija za to je BBC koji nema reklame, ali ima visoke komercijalne prihode koje stječe kvalitetnom produkcijom i prodajom licencnih prava. Slično vidim ambiciju i HRT-a. Kad budemo imali kvalitetne sadržaje, moći ćemo ih prodavati širom svijeta, kao što sada već činimo s nekim projektima.

Znači li to da ćete tražiti ukidanje reklama kada HRT dosegne tu razinu?

Ja reklame ne vidim kao strategijski važne za HRT. Onaj tko donosi zakone i sudi o tim zakona moći će time slobodno upravljati. Htio bi da reklame učinim manje važnim dijelom naših komercijalnih prihoda. Govoreći dinamički, nemam nikakvih problema da se taj prostor jednog dana ukine u cijelosti. Želim razvijati druge oblike prihoda, ali za to su potrebni vrijeme i resursi. 

HRT procjenjuje da će od marketinga ove godine zaraditi oko 110 milijuna kuna. To je 50-ak milijuna manje nego prošle godine. Razlog tome su djelomično i dvije vaše odluke, donesene netom nakon što ste postali glavni ravnatelj: da ukinete praćenje gledanosti HRT-a i da promijenite sustav naplate reklama. Što vas je motiviralo na takve odluke, kojima ste se praktički odrekli nekoliko desetaka milijuna kuna?

Ukidanje, kako vi nazivate praćenja rejtinga, nije bilo nikakvo ukidanje. Nama je krajem godine istekao ugovor s AGB Nielsenom i ja sam odlučio da neću obnoviti taj ugovor jer sam smatrao da je takav ugovor za HRT, neću reći nepravedan, ali komercijalno neprihvatljiv. Za tu uslugu smo davali neopravdano velike novce. Unutar cjeline tog ugovora nalazio se i segment koji se odnosi na postojanje 'peoplemetra' kao alata kojim se prati gledanost. Kao što sam najavio, završavamo rad na novoj metodologiji praćenja i vrednovanja rezultata naših programa, unutar koje će biti jedan nezavisan alat kojim će se verificirati gledanost. Hoće li to biti 'peoplemetar' ili neki drugi raspoloživi alat, vidjet ćemo kada ta metodologija bude gotova. Mislim da je dobro za nas što smo mi to prvi napravili.

Što mislite o prijedlogu koji je nedavno iznio Milan F. Živković iz Ministarstva kulture, i time podigao dosta bure, a koji se založio za financiranje javnih medija iz svojevrsnog medijskog poreza umjesto putem RTV pristojbe?

Ima tu više elemenata. On se pritom pozvao na primjer Finske, koja je 1. siječnja uvela medijski porez. Bit će zanimljivo vidjeti kakva su iskustva. Temeljem samo ideje, teško je unaprijed garantirati dobra iskustva. Tim više što je Finska zadnje tri godine prolazila mukotrpna iskušenja vezano za najavu ukidanja plaćanja pristojbe, pa im se desilo da su ljudi prestali plaćati pristojbu pa je država morala iz proračuna financirati javnu televiziju. Zbog toga su prije tri godine morali odustati od već najavljene mogućnosti uvođenja takvog zakona jer se on u tom momentu pokazao neprovedivim. Oni su se nakon nekog vremena vratili na taj model i sad ga počinju primjenjivati. Ali zanimljivo je da su Šveđani, koji su zajedno s njima krenuli u tu priču, u međuvremenu sasvim odustali od takvog modela. Naša poruka je sljedeća: ovaj mehanizam sada funkcionira. I prije nego ga se zamjeni nečim boljim, kvalitetnijim za društvo ne treba eksperimentirati. Treba pažljivo proučiti što se može napraviti bolje. Tvrdim da sa sadašnjim mehanizmom građani dobivaju visoku vrijednost za novac koji plaćaju - 2,60 lipa dnevno. Za taj novac se niti jedna druga medijska usluga u Hrvatskoj ne može dobiti. Ali pozdravljam ideju da se razgovara kako sustav unaprijediti da bude pravedniji za korisnike i da daje veću vrijednost društvu. 

Možemo li stvarno reći da postojeći sustav funkcionira? Nedavno smo mogli čitati da HRT nad svojim korisnicima provodi oko milijun ovrha. Ako ćemo banalizirati tu brojku, možemo reći da su pod ovrhom praktički svi koji vas gledaju.

Naravno, kada se tako banalno interpretiraju ti podaci, postoji rizik da se razumiju na krivi način. Možda je to interes specifične novine, u ovom slučaju Novog lista, da to oglasi na naslovnici, a da pritom zanemari činjenicu da se ne radi o takvim informacijama. Odnosno da te činjenice nisu činjenice nego ih treba staviti u kontekst. A činjenica jest da je HRT vrlo ponosan činjenicom da oko 96 posto naših obveznika vrlo uredno i redovito izvršava svoje obveze. Smatramo da oni to tako dosljedno čine upravo zato što smatraju da ono što radimo vrijedi tog novca. Isto tako, predugo je zanemarivana činjenica da bi nepostupanje prema onima koji nisu svoje obveze izvršavali dugi niz godina prije svega nepošteno i nekorektno prema onima koji je izvršavaju. HRT je u nekom trenutku odlučio pokrenuti taj mehanizam ovrhe i naplatiti ono što su ljudi trebali ranije platiti, tako da se u kratkom vremenu otvorio velik broj predmeta. Mislim da je legitimno i osnovano što je HRT odlučio naplatiti svoja potraživanja, iako je to stvorilo velik broj predmeta u kratkom roku. No, svakim danom smanjujemo broj tih predmeta kroz odgovarajuće postupke, među kojima su i ovršni postupci.

A je li legitimna i osnovana i činjenica da od tih ovršnih postupaka najveću korist zapravo imaju privatni odvjetnički uredi, prvenstveno ured Marijana Hanžekovića?

Imate li vi neki prijedlog kako bi se to bolje riješilo? To nije naš problem, to je problem ustroja države i načina na koji on funkcionira. Ako postoji neki lakši, praktičniji mehanizam, recite mi, pa ćemo se njima poslužiti. Mi to ne radimo zbog odvjetnika, mi to radimo zbog pravde. Postoje ljudi koji plaćaju i ljudi koji ne plaćaju. Protiv onih koji ne plaćaju nešto morate napraviti, jer vam duguju novac. Mi to ne možemo prešutjeti jer smo onda nepravedni na onima koji plaćaju. Legalan mehanizam je taj koji mi koristimo, nema u tome ništa bizarno ni specifično. To se zbog tog jednog volumena u kratkom roku vidi kao veliki prihod odvjetničkih kancelarija. Oni se naplaćuju iz realizirane ovrhe. A ovrsi predstoji čitav niz radnji kojima građani mogu spriječiti da do toga dođe. A u tom slučaju ne bi došlo do naplate, odnosno tih troškova odvjetničkih ureda.