Foto: Index

KAO ŠTO nam degutantna HRT-ova reklama već danima poručuje, u tijeku je nagradna igra Porezne uprave “Traži račune i ulovi kune” ili, kako je to jedan bloger prigodno parafrazirao, “Traži račune da uhljeb ima kune”. Osim neukusne reklame koja prikazuje građane kako jedan drugoga sa strogim pogledom i prijekorom u glasu podsjećaju da dio svoje zarade stečene u slobodnoj razmjeni moraju položiti pod noge državnim birokratima, o detaljima ove bizarne igre možemo se upoznati i putem pamfleta objavljenog na službenim stranicama državne agencije za iznudu novca od građana.

Tamo nailazimo na poziv građanima da se pridruže državi u borbi protiv “sive ekonomije, utaje poreza i nelojalne konkurencije”. Kao da poreznih i tržišnih inspektora već nema dovoljno, pa se sada i od običnih građana treba napraviti žbire koji će jedni druge kontrolirati, nadgledati i cinkati državi.

Još veći razlog za zabrinutost predstavlja to da državni birokrati uopće nisu svjesni činjenice da samo zahvaljujući tome što postoji siva ekonomija hrvatsko društvo koliko-toliko funkcionira. Naime, siva ekonomija jedino je što tisuće ljudi u ovoj zemlji dijeli od ekstremnog siromaštva i gladi. Suzbiti sivu ekonomiju znači ugroziti egzistenciju velikom broju hrvatskih građana, potaknuti masovne emigracije, a vjerojatno i potaknuti ozbiljne ulične nerede.

Siva ekonomija je na svakom koraku

Pogledamo li podatke Državnog zavoda za statistiku, vidimo da u ovoj zemlji ima oko milijun i pol zaposlenih, od prilike isto toliko onih koji su ovisni o socijali (umirovljenici, bolesnici, studenti), oko 350 tisuća nezaposlenih i - pazi sad! - oko 200 tisuća ljudi koji nisu niti zaposleni niti nezaposleni (ne rade, niti traže posao). Očito je riječ o ljudima koji su uspjeli pronaći način da osiguraju egzistenciju sebi i svojim obiteljima bez potrebe da im se država upliće u posao. Većinom su to radnici na crno (kojima je draže dobivati cijelu plaću na ruke, nego 45% plaće dati na upravljanje birokratima), te samostalni majstori, zanatlije i poljoprivrednici koji ne mogu podnijeti teret državnih davanja.

Osim toga, da nema sive ekonomije ne bi bilo ni toliko razvikanog hrvatskog turizma. Naime, svaki ugostitelj na moru - jednom kada se uvjeri da niste državni cinkaroš - priznat će vam da je faktički nemoguće istovremeno raditi legalno i ostvarivati dobit. Osim ogromnih poreza i bezumno visokih fiskalnih i parafiskalnih nameta, ugostitelji se susreću s cijelim nizom besmislenih regulativa koje su prisiljeni kršiti. Minimalni tehnički uvjeti koje je nemoguće zadovoljiti (nedavno mi se jedan ugostitelj požalio da ga je inspektor maltretirao zbog toga što se pisoar u WC-u ne nalazi na propisnoj visini), sanitarni uvjeti koje nije moguće zadovoljiti naprosto zato jer nigdje nisu jasno i nedvosmisleno definirani, te Zakon o radu koji u srcu sezone zabranjuje konobarima i kuharima da rade dulje od 8 sati na dan. Tu je i onda zakon o državnoj valuti koji iznajmljivačima apartmana zabranjuje da prime uplatu u eurima, što se u praksi stalno radi. Činjenicu da nam je turistička sezona uspješna možemo zahvaliti isključivo snalažljivosti ljudi na terenu koji uvijek pronalaze nove načine zaobilaženja države.

Kriminalci, kriminalci, svuda oko nas

Gledajući očima države, Hrvatska je puna kriminalaca i mutikaša: svi oni koji dodatnim poslom mimo paske porezne uprave pokušavaju popraviti svoje financijsko stanje nalaze se s one stane zakona. Profesori koji u večernjim satima drže instrukcije učenicima, žene koje zaposlenim roditeljima čuvaju djecu (“tete čuvalice”), ličioci, električari, vodoinstalateri s kojima dogovorite plaćanje “na ruke”. Susjed ili rođak koji vam besplatno pomaže u sezonskoj berbi grožđa, a da se prije toga nije javio Poreznoj upravi i platio porez na svoj besplatan rad, također je kriv za kazneno djelo utaje poreza.

A što tek reći za toliku “nelojalnu konkurenciju”, poput npr. žena koje ispod državnog radara peku torte i kolače za svadbe, krstitke i posebne prigode? Za raditi taj posao legalno, potrebna je investicija od minimalno 20.000 kn na ishođenje profesionalne licence i ispunjavanje tehničkih i sanitarnih uvjeta (idući put kada se nađete na dječjem rođendanu, pitajte mamu ima li položeni stručni ispit za slastičara te zadovoljava li minimalne tehničke uvjete za peći tortu). Po državnoj logici, ta žena je kriva za sva zla ovoga svijeta. Em ne plaća porez, em pripada sivoj ekonomiji, em predstavlja nelojalnu konkurenciju svima koji su silom prilika morali pristati na plaćanje državnog reketa u vidu poreza i regulatornih nameta.

Volite Hrvatsku? Podupirite sivu ekonomiju!

Ako zaista volite ovu zemlju i ljude koji u njoj žive, trebali biste svim silama podržavati sivu ekonomiju. Država koja radi na suzbijanju iste nije prijatelj građana, niti radi u njihovom interesu. Zato ne nasjedajmo na jeftine pamflete Porezne uprave koji nas žele učiniti saveznicima u legalnoj pljački malog hrvatskog čovjeka koji teško zarađenim novcem pokušava osigurati egzistenciju sebi i svojoj obitelji.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala