Foto: Ronald Goršić / Cropix

PUNU presudu protiv Dejana Maćešića, koji je nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora jer je vozeći pijan usmrtio 23-godišnjeg Sinišu Smiljanića, sutkinja Renata Pražetina Kaleb objavila je 27. prosinca prošle godine, te izazvala nove kontroverze u ovom slučaju koji je zbog sramotno niske kazne privukao veliki interes javnosti.

> Sve o sramotnoj presudi Dejanu Maćešiću saznajte na Indexu

Podsjećamo, suvlasnik firme One2Play Maćešić 7. srpnja prošle godine je izazvao prometnu nesreću u kojoj je poginuo mladi motociklist Smiljanić. Maćešić je vozio pod utjecajem 1,89 promila alkohola u krvi, prošao kroz crveno svjetlo na semaforu i zabio se u Smiljanića. Nepravomoćno je proglašen krivim i osuđen na samo dvije godine zatvora, iako je zakonom propisana minimalna kazna na ovo djelo tri godine zatvora.

Sutkinja Pražetina Kaleb kaznu je ublažila jer je pronašla niz olakotnih okolnosti u Maćešićevu korist, te zato što je zaključila da se svrha kažnjavanja može ispuniti i manjom kaznom, kao i zbog toga što smatra da će "izrečenom kaznom doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na okrivljenika i druge da se ubuduće suzdrži izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela".

"Dosljedno priznanje u svim fazama postupka", a priznao tek tri mjeseca nakon nesreće

Međutim, sutkinja je u obrazloženju presude iznijela niz pogrešaka, među kojima je najočitija (ali i najbenignija) ona početka: optuženika je, naime, iz Dejan "prekrstila" u Zvonko Maćešić. Ovaj lapsus može svjedočiti samo o nepažnji sutkinje, stoga su puno fatalnije neke druge greške koje su u konačnici doprinijele izricanju nevjerojatno blage kazne za suvlasnika One2Playja.

Kao najvažniju olakotnu okolnost sutkinja Pražetina Kaleb navela je "iskreno priznanje optuženika koje dosljedno iznosi u svim fazama postupka". To jednostavno nije točno. Krivnju je Maćešić priznao tek 10. listopada prošle godine, tri mjeseca nakon što je skrivio nesreću u kojoj je poginuo Siniša, a, što je posebno zanimljivo, netom nakon što je otkazao punomoć odvjetniku Borisu Vinčiću, te za svog branitelja angažirao Ljubu Pavasovića Viskovića.

Maćešić je imao priliku i ranije priznati krivnju. No, u iskazima koji su uslijedili odmah nakon nesreće tvrdio je da se ne osjeća krivim. Isto je ponovio i 27. kolovoza, mjesec i pol dana nakon nesreće, kada je u odgovoru na optužnicu pobijao tvrdnje petorice svjedoka i ustrajao u tome da nije kriv.

Je li ga pogodila Sinišina smrt ili strah od zatvora?

Tek nakon što je shvatio da ne postoji mogućnost da bude oslobođen krivice, Maćešić je priznao počinjenje kaznenog djela, te se, po tumačenju sutkinje Pražetina Kaleb "iskreno pokajao". Znatno drugačije je Maćešićevo "kajanje" shvatila sutkinja istrage Vera Polak Presečki, koja mu je 23. srpnja odredila jednomjesečni pritvor.

Pritvor mu je određen zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke i opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Polak Presečki u obrazloženju podsjeća da se jednom od svjedoka prije njegova saslušanja javila anonimna osoba koja se predstavila kao Maćešićev prijatelj, te tražila sastanak, o čemu je Index već ranije izvijestio. Svjedok je tu "nemoralnu ponudu" hladno odbio.

"Istaknuta okolnost pokušaja utjecaja također govori da osumnjičeni nije toliko pogođen posljedicom ovog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret već činjenicom da mu prijeti kazna zatvora", zapisala je Polak Presečki u obrazloženju odluke da Maćešića na mjesec dana pošalje u Remetinec.

Pomoć zbog psihičkih problema tražio nakon izlaska iz pritvora

Kao olakotnu okolnost prilikom presude sutkinja Pražetina Kaleb uzela je i Maćešićevo teško psihičko stanje nakon nesreće. No, činjenica je da je Maćešić pomoć zbog navodnih psihičkih poteškoća zatražio tek 17. kolovoza, nakon što je izašao iz pritvora. Ranije to nije učinio, iako je pomoć psihologa i psihijatra mogao zatražiti i za vrijeme boravka u pritvoru.

Pražetina Kaleb je argument za Maćešićevo narušeno psihičko stanje našla u iskazu sudskog vještaka. Vještak je, naime, zaključio kako je doista došlo do promjene psihičkog stanja kod Maćešića. No, također je naveo da "ima relativno dobar uvid u zbivanja svakodnevice, no opterećen je situacijom i svojim sadašnjim stanjem i ulogom koju ima". Vještak je također zaključio da se kod Maćešića "nije javila nikakva posebna fenomenologija, a koja se ne bi javila, a koju je uočio i kod drugih vještačenja".

Iskaz vještaka sud je, dakle, tumačio u Maćešićevu korist, iako se nije moglo sa sigurnošću utvrditi da je Maćešićevo psihičko stanje posljedica osjećaja krivnje i kajanja, a ne neizvjesnošću ishoda sudskog postupka i strahom od višegodišnje zatvorske kazne.

Promakla joj jedna pravomoćna presuda

Treba istaknuti i otegotne okolnosti koje je sutkinja Pražetina Kaleb propustila utvrditi, a što je također omogućilo da se Maćešiću izrekne kazna manja od zakonskog minimuma. U presudi se, naime, navodi samo jedan slučaj kada je Maćešić pravomoćno osuđen zbog kršenja Zakona o sigurnosti na cestama. Izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, koji je priložen sudskom spisu, pokazuje da Maćešić ima dvije takve pravomoćne presude. No, sutkinja je to zanemarila.

Istovremeno je u obrazloženju presude napisala kako je olakotna okolnost "dosadašnja neosuđivanost optuženika za kaznena djela, dakle usklađenost njegovog ponašanja s društvenim normama". Točno je da Maćešić nikad nije kazneno osuđivan, ali ni u kom slučaju ne može biti točna konstatacija da je "živio u skladu s društvenim normama".

Maćešić je, naime, prije nego je usmrtio Sinišu čak 35 puta prijavljivan upravo zbog prekršaja u prometu. Istina je da zbog dobro poznatog stanja u hrvatskom pravosuđu za većinu tih prekršaja nije procesuiran, već su otišli u zastaru, pa ih sud nije ni mogao uzeti u obzir. No, radi se o poznatim slučajevima koji su bili i predmet medijskih napisa pa je u svakom slučaju skandalozno tvrditi da je za Maćešića olakotna okolnost "ponašanje u skladu s društvenim normama".

Mogao bi izaći već nakon šest i pol mjeseci!

Spomenimo i da je sutkinja propustila utvrditi kako je Maćešić prilikom razgovora sa sudskim vještakom psihijatrom Željkom Marinićem davao lažni iskaz. Marinić je, naime, u svojoj analizi zapisao da mu je Maćešić rekao da "godišnje u prometu prelazi 50 do 70 tisuća kilometara i da nikad nije imao prometnu nesreću ili bilo koji drugi incident". Dvije pravomoćne presude zbog prometnih prekršaja protiv Maćešića jasan su dokaz da to nije točno.

Za kraj, spomenimo i da bi Maćešić, koji na slobodi čeka pravomoćnost presude, u zatvoru u konačnici mogao provesti samo šest i pol mjeseci! Naime, s obzirom da je tijekom postupka kao olakotna okolnost u obzir uzeto da Maćešić ima psihičkih smetnji, moguće je da izađe na slobodu nakon jedne trećine odslužene kazne, ukoliko se utvrdi da u zatvoru ne može dobiti odgovarajuću skrb vezano uz svoju psihičku bolest. Također, moguće je i da ga se pusti nakon pola odslužene kazne, odnosno deset i pol mjeseci (jer je oko mjesec i pol dana proveo u pritvoru, što mu se također ubraja u odsluženje kazne).