Screenshot: Prva Srpska Televizija

KADA Ivan Ivanović, TV voditelj i čovjek za kojeg ste prvi puta čuli na početku ove rečenice, uvrijedi Hrvate u svom talk showu za koji ne biste ni znali da ljudi imaju pametnijeg posla, vrijeme je da iz super saka nacionalnog ponosa izvučemo vječno spremni "neće nama Srbin…" i zatražimo ne samo ukidanje showa već i oduzimanje koncesije jer možemo podnijeti krađu, laž, bahatost i gospodarski kriminal, ali humor na vlastiti račun nikad.

Izgubljeni u prijevodu

Da ne bi bilo zabune, ovo nije slučaj neduhovitih i ukočenih Hrvata koji nisu razumjeli poslovično opušteni srpski smisao za humor. U ovom se slučaju radi o tipičnom balkanskom krkanluku i komičarskom repertoaru koji ne ide dalje od prepričavanja seljačkih viceva, seksualnih insinuacija i podbadanja celebova, a taj tip humora ne možete ni nazvati "politički nekorektnim" jer na taj bi mu način dali težinu koju nema. Dakle, postoje politički nekorektni komičari, ali ovog Pokemona, iz poštovanja prema komičarima i humoru općenito, ne smijemo uvrstiti u isti špil.

O čemu se uopće radi? Naime, Ivanović je u uvodnom monologu svog showa "Večer s Ivanom Ivanovićem" izjavio da bi al-Qa'ida trebala baciti atomsku bombu kad Hrvatska uđe u EU, a mrmorio je i nešto protiv Pape i Katoličke crkve, što je, naravno, razljutilo Demokratsku zajednicu Hrvata koji su na ovu provokaciju graknuli i zatražili da se Prvoj srpskoj TV ukine nacionalna koncesija jer Ivanović uporno širi govor mržnje. Voditelj je navodno i prije davao do znanja da ne voli Hrvate, a Srbin koji ne voli Hrvate šokantan je kao i Hrvat koji ne voli Srbe. Šokirani ste kao kada kupite novu knjigu Nives Celzijus i shvatite da se radi o seksu s nogometašima. Kao kada posjetite Index, nabasate na tekst u kojem se lupeta protiv crkve i shvatite da je moj.

To naravno ne znači da bacanje atomske bombe na Hrvatsku nije ružna stvar jer kada bi sve shvaćali doslovno, zazivanje bombardiranja mogli bi tretirati kao govor mržnje, ali to ne činite jer shvaćate poantu čak i onda kada je vic kriminalno loš. Na kraju krajeva, ako jednog dana doznamo da voditelj u podrumu krije osiromašeni uran ili neutronske upaljače, njegovu "prijetnju" shvatit ćemo ozbiljno, a do onda – čovjek se šalio i pretjerao.

Dr. Mrle ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu

No, još je važnije naglasiti da "borci za nacionalna pitanja" pod hitno moraju početi birati svoje borbe jer postoji toliko ozbiljnijih stvari kojima se jedna stranka može baviti. Te stvari možda neće biti medijski popraćene, ali na kraju dana imali bi osjećaj da su odradili nešto korisno. Ivan Ivanović mnogim nije smiješan, ali svoju je "šokantnu šalu" izbacio trudeći se to biti. "Ja bih bacio bombu na Hrvatsku" u kontekstu težnje da budete duhoviti zvuči kao: "Ja bih njemu bacio klavir na glavu". Glupo je, prvoloptaški, lišeno mašte, dokazuje da vas je evolucija humora zaobišla, ali u suštini, namjera nije poticati nemire, bacati bombe ili klavire, već nasmijati. To je ponekad možda teško detektirati, ali tako je.

Međutim, koliko god Ivanović nekima bio neduhovit, njegovi kritičari to uspijevaju biti doslovnim shvaćanjem humora. Odmah šalju pismo vladiki Porfiriju da Ivanoviću opali packu jer pozvao je AL KAIDU da BACI ATOMSKU NA HRVATSKU. Tko su ti ljudi i što im prolazi glavama? Misle li oni da teroristi čame u svojim jazbinama, drže palac na okidaču i čekaju Ivanovića da im izda naređenje? Po toj logici i Let 3 namjerava bombardirati Srbiju i Čačak.

Klavir mi je smoždio djeda, a vi se s tim zajebavate

S druge strane, baciti klavir na nečiju glavu također nije mala stvar. Prosječan klavir kakav običavate vidjeti u starijim crtićima i nijemim filmovima, može imati i do nekoliko stotina kilograma i bez ikakve će vas sumnje ubiti ako vam se na glavu strmopizdi sa petog kata. A što ako imate dvoje djece, a supruga je nezaposlena? Tko će platiti vaš pogreb i tko će se brinuti za vašu neuhranjenu dječicu? Da stvar bude gora, bačeni vas klavir može samo okrznuti i ozlijediti vam  kralježnicu, učiniti vas poslovno nesposobnim i prikovati za postelju iz koje ćete do kraja života slamkom srkati kašice i moliti da vas netko opere. Grozan je to život i prođe vas jeza kada na to uopće i pomislite. Ipak, fora s klavirom kod nekih i dalje izaziva tone LOL-ova i ROFL-ova, a mi se na te ljude posebno ne obaziremo jer najčešće je riječ o djeci koja su se po prvi puta susrela s humorom.

Isto je i s ljudima koji otkidaju na "atomski humor" Ivana Ivanovića. Tako se oni zabavljaju i urnebesni ih je vicmaher  vjerojatno bacio u ekstazu. Ova šala čak i nije neprimjerena koliko je promašena, ali zabrana nije rješenje, a jedan večernji talk-show daleko je od "bureta baruta" koje će antihrvatskom elementu davati povod za stvaranje neutemeljene mržnje. U ovom se slučaju ne radi o nezamislivo brutalnoj šali već činjenici da se Srbin šali na račun Hrvata na prostorima koje nastanjuju ljudi preopterećeni pitanjem nacije i vjere. Prostorima na kojima humor i satira izazivaju šok, a iskreno zatucani stavovi utjecajnih pojedinaca divljenje i ovacije.

On generalizira zato jer je Srbin, a svi su Srbi isti

Domaći "Internet kritičari" osudit će njegov postupak, ali u istom trenutku konstatirati da su "svi Srbi isti" i baciti nekoliko vlastitih uvreda na nacionalnoj bazi. Ne zato jer ih je na to natjerao govor mržnje Ivana Ivanovića već zato jer su programirani da generaliziraju i mrze. Isto će reagirati i kada Hrvat završi sa Srpkinjom ili kada Ivo Josipović kaže nešto što im se nije svidjelo. Novčana kazna ili ukidanje koncesije neće izliječiti "bolest" već dokazati da nismo bolji od jeftinih provokacija, a kada bi naš jedini problem bili šaljivi nacionalisti, problema ne bi bilo. Riješite to starom dobrom isprikom i prestanite dramatizirati kao dokoni penzioneri koji zivkaju TV svaki puta kada ih nešto zasmeta.

Netko će reći da je to još jedna etapa izgradnje autoputa do svijeta u kojem svi govore što im padne na pamet i nitko za ništa ne odgovara. Ali griješite. To samo znači da se ljudi trebaju izdići iznad besmislenih sitnica i shvatiti da se šale dijele na duhovite i neduhovite, ponekad primjerene i neprimjerene, ali ako ih zakonom počnemo dijeliti na dopuštene i nedopuštene, recite zbogom humoru i uđite u svijet u kojem cenzori, raznorazne udruge, političari i odvjetnici određuju čemu se smijemo smijati.