Foto: Blic, Interpol

SRETKO KALINIĆ svojim je priznanjem ubojstva Milana Jurišića još jednom postao vijest sa naslovnice i uspio šokirati cijelu regiju. Nije toliko interesantna sama činjenica da je Kalinić ubio Jurišića (što je za prvog egzekutora "zemunskog klana" jedno ubojstvo više ili manje) koliko način na koji je to izveo: osim što se okitio skalpom svoje žrtve, od njegovog je mesa skuhao gulaš koji je zatim poslužio svom kolegi "zemuncu" Vladimiru Milisavljeviću, zvanom Vlada Budala.

Koliko god šokantna ova priča zvučala, poznavaoce Kalinićevog kriminalnog opusa ona nije iznenadila. Beli (što je Kalinićev pravi nadimak, ono "Zver" se ulovilo tek nešto kasnije) oduvijek je plijenio pozornost upravo neviđenom okrutnošću, zbog čega ga je Dušan Spasojević Šiptar kasnije i uzeo u zaštitu.

Od Kapetana Dragana do "zemunskog klana"

Sretko Kalinić rodio se u 1974. godine Zadru, a predratne godine proveo je u Bilišanima, malom selu u zadarskom zaleđu koje više gotovo i da ne postoji. Iako jedva punoljetan, ranih devedesetih nije se libio uzeti pušku i krenuti u rat, a jedno je vrijeme navodno služio i pod Draganom Vasiljkovićem, zloglasnijim pod nadimkom Kapetan Dragan. Prema nekim svjedočanstvima iz beogradskog podzemlja, za vrijeme rata je upoznao i Milorada Ulemeka Legiju, što mu je kasnije bila odskočna daska za status koji je brzo stekao u "zemunskom klanu".

Međutim, prema saznanjima bivšeg prvog operativca akcije "Sablja" kojom je srpska policija jednom za svagda stala na rep "zemuncima", Kalinić se u kriminalne vode bacio tek nakon što je upoznao Šiptara i Milu Lukovića Kuma, vođe "zemunskog klana". Kalinić je, tvrdi Mile Novaković, nakon rata u Medveđi radio kao drvosječa, a tamo je na jednoj proslavi upoznao Šiptara i Kuma koji su u Medveđi rođeni.

"Nakon što im je ispričao svoja iskustva na ratištima u Hrvatskoj, odmah su ga zvali da dođe u Beograd i počne raditi za njih. Šiptar i Kum također su mu našli djevojku i natjerali ga da se ubrzo oženi", tvrdi Novaković. Bio je to standardan modus operandi "zemunskog klana"; Kum i Šiptar sve su članove poticali da se što prije ožene jer su smatrali da obiteljski ljudi manje upadaju u oči policiji.

Kalinić je tukao ženu i želio ubiti njene roditelje

"Spasojević i Luković su Kaliniću bili kumovi na vjenčanju, a Kasnije su mu krstili i kćer. Koliko im se žurilo i koliko su poštovali taj čin najbolje govori podatak da su Šiptar i Kum na vjenčanje došli u trenerkama", otkriva Novaković. Prema njegovim saznanjima, Kalinićeva je supruga Jelena vrlo brzo požalila što se udala za "Belog". 

Jelenu je Kalinić nemilosrdno tukao, od batina su joj bile slomljene obje ruke. Spas je potražila kod svojih roditelja u Novom Beogradu, s kojima i dalje živi zajedno sa svojom sedmogodišnjom kćeri. No, i oni su danas živi isključivo zahvaljujući proračunatosti Dušana Spasojevića Šiptara. Kalinić je, naime, Spasojevića jednom prilikom zamolio da mu da dopuštenje da izmasakrira familiju svoje supruge! Šiptar je rekao "ne", znajući da bi to privuklo preveliku pozornost na njegovog omiljenog egzekutora.

Kako je "Beli" postao "Zver"

Prema iskazu svjedoka pokajnika Dejana Milenkovića Bagzija, upravo je Šiptar bio jedina osoba koja je mogla kontrolirati Kalinića. Svi ostali su ga se bojali, uključujući i članove klana. "Kalinić je bio zver od čoveka. Ustvari, zver je blaga reč", poznata je rečenica iz Bagzijevog iskaza policiji, iz kojeg je nastao i Kalinićev novi nadimak; "Zver" na novinskim naslovnicama ipak izgleda puno bolje nego "Beli".

Opis kojeg je Bagzi dao ni u čemu nije pretjeran, iako je on policiji ispričao detalje tek jednog monstruoznog ubojstva - Zorana Savića zvanog Šoder. Njega je Kalinić sjekirom isjekao na sitne komade, kosti mu razmrvio čekićem i zatim to sve skupa rastopio u kiselini. Još okrutniji je bio prema Zoranu Vukojeviću Vuku, krunskom svjedoku na suđenju "zemunskom klanu", čije je truplo, spaljeno i izmasakrirano do neprepoznatljivosti, pronađeno nedaleko od benzinske postaje na autocesti za Beograd.

Bez razloga presreo čovjeka na ulici i zatukao ga krampom

Okrutnost Sretka Kalinića upoznali su i Suvad Musić i Milija Babović, rijetke osobe koje su preživjele susret s Kalinićem. U to vrijeme je "zemunski klan", naime, bio specijaliziran za otmice bogatih srpskih biznismena, koje su puštali tek nakon što bi dobili otkupninu. No, to ne znači da se tijekom zatočeništva nisu na njima iživljavali. Musić je u Kalinićevim rukama bio više od deset dana, a tijekom tog vremena ga je "Beli" krvoločno mlatio, čupao mu kliještima uši i nos, te ga mučio elektrošokovima. Babović, koji je u rukama "zemunaca" proveo 40 dana, veliku grešku je napravio kad je pokušao pobjeći. Kalinić ga je brzo stigao, nakon čega su ga vezali za drvo i dva dana ga prebijali. Bio je vezan lancima koji su mu ogulili kožu na nogama do kostiju. Manje sreće imao je Slobodan Radosavljević, koji je za vrijeme sličnog mučenja preminuo.

"Sretko Kalinić je ubojica bez pitanja", rekao je na suđenju "zemunskom klanu" zamjenik specijalnog tužitelja Jovan Prijić. Na sličan način opisivali su ga i njegove kolege (ali ne i prijatelji) iz "zemunskog klana". Kalinić je bio poznat kao nemilosrdni ubojica i kao čudak kojem komunikacija s ljudima nije jača strana. Anegdota koja se prepričava među "zemuncima" kaže da je 1999. godine bez ikakvog razloga presreo na ulici jednog muslimana, skinuo ga s bicikla i zatim ga izmasakrirao krampom u obližnjem podrumu.

Ubio barem 20 ljudi

Nitko točno ne zna koliko je ljudi Kalinić ubio, ali istražitelji iz "Sablje" uvjereni su da broj njegovih žrtava nije manji od dvadeset. Policija zasad zna da je Kalinić svoje prste imao u ubojstvima Zorana Đinđića, Zorana Vukojevića Vuka, Zorana Povića Pove, Sredoja Šljukića Šljuke, Zorana Šljukića, Zorana Savića Šodera, Jovana Gruzijana, Rade Cvetića, Todora Gradaševića, Branislava Lainovića Dugog, Zorana Davidovića Ćande, Zorana Uskokovića Skoleta, Mirka Tomića Bosanca, Radoslava Trlajića zvanog Bata Trlaja, Željka Vuletića Hamze, Željka Mihajlovića Crnogorca i Zorana Petrovića Šempe.

No, u Srbiji postoji još niz neriješenih likvidacija iz protekla dva desetljeća s kojima pojedini istražitelji povezuju Kalinića. Njegovo ime kratko se spominjalo čak i uz ubojstvo Ive Pukanića, ali od samog je starta bilo jasno da atentat detonacijom eksplozivne naprave nije njegov stil. Kalinić je većinu svojih ubojstava počinio kalašnjikovom, uvijek je volio biti blizu svojim žrtvama. Njegovo se ime spominje i vezano uz likvidaciju Cvetka Simića Preletača, čije je raskomadano tijelo pronađeno u Jarunu. Ovo svirepo ubojstvo u Kalinićevoj biografiji izgleda sasvim normalno, iako je on navodno demantirao povezanost sa Simićevom smrću. Međutim, priča o krvoločnosti Sretka Kalinića nije još ni blizu gotova, i samo je pitanje dana kada će nas šokirati nekim novim, jednako poremećenim okrutnostima.