Foto: Index

HRVATSKA Vlada pripremila je još jednu blamažu pred stranim investitorima.

Nakon beskorisnog posjeta Kataru, još 2012. i prošlogodišnjeg "road showa" u Londonu na kojem su Grčić, Vrdoljak i Hajdaš-Dončić svojim bajkama o reformama i investicijskim "prilikama" pokušali obmanuti strane investitore, sada je Milanović na sličnoj misiji u SAD.

Katarski šeik nije dovoljno bogat da ulaže u Hrvatsku

Pompozno najavljivana "diplomatska ofenziva" na Katar, predvođena Josipovićem trebala je uspostaviti dugoročnu gospodarsku suradnju dvije zemlje. Katarcima je tada nuđena izgradnja LNG terminala vrijednog 600 milijuna eura, od koje na kraju nije bilo ništa.

Iako Europa već dulje vrijeme traži alternativne dobavne pravce plina, kako bi smanjila ovisnost o Rusiji, Josipović, Čačić i društvo nisu uspjeli uvjeriti katarskog šeika da je LNG na Krku dobra investicija.

Leteći cirkus u Londonu

Godinu dana kasnije, u Londonu je organiziran Britansko-hrvatski investicijski forum, na kojem su ministri Grčić, Vrdoljak i Hajdaš-Dončić inozemnim investitorima predstavili nepostojeće reforme koje Hrvatsku pretvaraju u poželjnu investicijsku destinaciju.

Iako je već tada bilo jasno da je Hrvatska u dubokoj depresiji, a da Vlada potpuno pasivno promatra situaciju, bez ikakve konkretne volje za promjenom, Grčić je pred oko 200 predstavnika stranih investicijskih kuća pričao priče o uklanjanju administrativnih barijera, snažnom rastu stranih investicija i gospodarskom rastu koji samo što nije počeo.

Ministar gospodarstva Vrdoljak, britanskim investitorima predstavio je "konkretne" projekte poput kutinske Petrokemije, čiji natječaj za strateškog partnera je nedavno propao i (ponovno) LNG terminala na Krku.

Ministar prometa Hajdaš-Dončić najavio im je natječaj za prodaju gubitaša Croatia Airlinesa, na koji se kasnije nitko nije javio, a predstavljena je i monetizacija neisplativih autocesta.

Investitori prepoznali "rad" Vlade: Izravne strane investicije pale na razinu iz 1996. godine

Koliko je svjetska investicijska javnost prepoznala napore Vlade pokazuje podatak da su izravne strane investicije u 2013. godini pale za čak 60% na oko 430 milijuna eura, što je najniža razina od poratne 1996. godine, a i veći dio tog iznosa otpada na poslovanja ili vlasnička ulaganja u nekretnine.

Milanovićeva američka turneja na kojoj će posjetiti neke od najvećih tehnoloških kompanija već je unaprijed izazvala podsmijeh javnosti, pogotovo zbog najave da će im ponuditi gradnju farmi servera u Lici.

Uložite u Hrvatsku: Za dovršenje projekta treba "samo" od 5 do 15 godina

No što Milanović može ponuditi američkim, ili bilo kojim drugim investitorima? Kompliciranu i neprijateljski raspoloženu administraciju, kaotičnu poreznu politiku i pravosuđe u kojem procesi traju desetljećima.

Hrvatska je zbog loše administracije izgubila milijarde eura, a mnogi investitori pobjegli glavom bez obzira. Posljednji u nizu primjera je tvrtka "Slavonija Etanol". Radilo se o investiciji od 200 milijuna eura u tvornicu bio-etanola u Vukovaru. Nakon pet godina borbe s administracijom i rješavanja "papirologije", strpljivi investitor, koji je ranije isti projekt pokušao pokrenuti u Osijeku – otišao u Mađarsku.

Postoje i "uspješniji" primjeri poput švedske Ikee kojoj je za gradnju trgovine namještajem trebalo šest godina, ili projekta hidro-avionskog povezivanja jadranskih otoka gdje je investitoru trebalo "samo" 15 godina da počne prevoziti putnike od Splita do Brača.

Tri inspektora sa tri različita zahtjeva

Sa kakvim bizarnim zahtjevima se susreću investitori pokazuje primjer jednog stranog trgovačkog lanca, koji, iako u cijelom svijetu gradi potpuno iste, tipske objekte, u Hrvatskoj se morao prilagoditi željama lokalnih inspektora i njihovim osobnim afinitetima. Pa su im tako na jednom prodajnom mjestu uvjetovali da se sudoper u mesnici iz higijenskih razloga aktivira laktom, na drugom su tražili aktiviranje senzorom, a na trećem - pritiskom na pedalu.

No, lako za trgovačke lance – problem je proizvodnja. Prema istraživanju "Poboljšanje administrativne učinkovitosti na nacionalnoj razini" koje je financirano iz pretpristupnih fondova Europske unije, s administrativnim preprekama najčešće se susreću poduzeća iz proizvodnog sektora, koji bi trebao biti glavni motor razvoja.

Zbog promjene zakona ljevaonica željeza postaje smetlište

Kako to izgleda u praksi najbolje ilustrira primjer riječkog poduzetnika Edija Filipovića, čija ljevaonica željeza nakon devet godina poslovanja, nakon posjeta inspekcije zaštite okoliša, odjednom postaje nelegalna. Naime, njegova ljevaonica kupovala je metalni otpad i koristila ga kao sirovinu za lijevanje.

Nakon što je promijenjen Zakon o otpadu, neopasni otpad ( u ovom slučaju staro željezo) niti jedna tvrtka ne smije kupovati bez posebne suglasnosti. Filipović je pokušao ishoditi i tu dozvolu, no ispostavilo se da to nije moguće, jer se tvrtka ne nalazi u isključivo industrijskoj zoni, već mješovitoj, u kojoj nije moguće vršiti „obradu i skladištenje neopasnog metalnog otpada“. Treba napomenuti da je na toj lokaciji ljevaonica poslovala desetljećima ranije, a Filipović ju je kupio od propalog poduzeća i obnovio djelatnost.

Filipovićeva tvrtka je na kraju propala, radnici završili na ulici, a on je kao inženjer elektrotehnike pronašao posao u Finskoj i odselio iz zemlje.

Predstečajne nagodbe: Dužnik će odrediti koliko vam je dužan

Američke, a i sve ostale investitore mogla bi razveseliti i priča o predstečajnim nagodbama koje su poslužile za legalizaciju pljačke i prikrivanje nerada poreznika. Zbog predstečajnih nagodbi u kojima dužnik odlučuje o načinu otplate duga uništene su tisuće radnih mjesta u zdravim tvrtkama koje nikada nisu i neće naplatiti svoja potraživanja. Osim toga, u mnogo slučajeva su vlasnik ili s njim povezane tvrtke ujedno i najveći vjerovnici, a radi li se o stvarnim dugovima, ili fiktivnim, kako bi se očuvalo vlasništvo i prevarilo stvarne vjerovnike – ne provjerava nitko.

Poslujete legalno? Nema veze, naći ćemo nešto.

Sa druge strane, isto to Ministarstvo financija koje provodi predstečajne nagodbe, će vam zatvoriti posao ili naplatiti visoku kaznu i zbog najsitnije nepravilnosti, jer je poznato da njihovi inspektori ne izlaze iz tvrtke "dok nešto ne pronađu". Osnivač HG Spota Hrvoje Prpić je zbog jednog takvog slučaja odselio tvrtku iz Hrvatske. Porezna inspekcija mjesec dana provela je u njegovoj tvrtki i nakon što nisu mogli pronaći ništa konkretnije, proglasili su račune njihovog dizajnera neispravnima, jer ne sadrže JMBG.

Inženjer sa plaćom od 2500 dolara za državu je bogataš

Osim administrativnog terora, Hrvatska nikoga ne zanima i zbog visokih poreza, u odnosu na konkurentske zemlje. Prema nedavno objavljenoj Ljestvici globalne konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma (WEF) Hrvatska je u ukupnom poretku zauzela 77. mjesto od 144 zemlje za što su u velikom udjelu "zaslužni" porezi koji odbijaju ulagače a radnike demotiviraju za rad.

Prema efektu kojeg porezna politika ima na nečiju želju za radom i ulaganjem hrvatska je na samom dnu – 142. od 144 zemlje obuhvaćene istraživanjem.

Osim PDV-a koji je sa stopom od 25% jedan od najviših u svijetu, vrlo je visoko i porezno opterećenje plaća. Iako je Vlada nedavno promijenila poreze na dohodak, pa je najviša stopa od podignuta na plaće veće od 13200 kuna, neki američki investitor u Milanovićevoj ličkoj farmi servera bit će kažnjen porezom od 40% ako inženjera plati, na primjer, 2500 dolara.