JAVNI skupovi podrške Radovanu Karadžiću na površinu su naplavili zanimljivu nisku tragikomičnih likova koji su "uzvišenim" govorima zaluđenu masu troglodita nabrijavali na ono što se samo nekoliko minuta kasnije i odigralo - nasilje. Postoji nešto neopisivo smiješno u masi čobana koji povicima "kurvo", "Tadiću ustašo" ili "fukaro" pokušava natjerati ostatak svijeta da ih shvati kao ozbiljnu skupinu politički osviještenih građana, a ne kao masu polupismenih idiota koji će u ime tobožnjeg domoljublja podići kuku i motiku na svoje sugrađane. Zastarjela retorika, pozivanje na stare legende i mitove, neskrivena mržnja lišena takta i krezuba ekipa koja noseći šajkače pokušava prikazati Karadžića kao nositelja pravde i sveca koji zaslužuje aureolu. I prije nego zaključimo kako je prekrasno živjeti u državi odvojenoj od "takvih", valja se osvrnuti na zagrebački trg prije samo nekoliko tjedana.
Gledali smo istu priču, ali povod tada nije bio ratni zločinac već koncert Marka Perkovića Thompsona. I dok srpski radikali svoju nazadnost zamaskiranu u agresivno domoljublje pokazuju na skupovima ovog tipa, nas motivira glazba. Na kraju dana, sve je to u cilju dobre zabave. Hoćete li se referirajući na četnike ili ustaše potući sa snagama javnog reda i mira ili jednostavno zapjevati jednu domoljubnu, ovisi o vama. A ako uspijete spojiti oboje, party je zagarantiran. Skupovi ovakvog karaktera Zrće su za ljude koji žive u prošlosti.
Bilo kako bilo, po starom dobrom običaju, stari prijatelj medija i izvor vječne inspiracije, M.P. Thompson ponovno je postao kamen spoticanja. Domaće političke figure po novome su počele raspredati vlastite herojske priče o tome kako će zaustaviti koncerte ovog kletog dušmana koji zatire slobodu i moderne tekovine. Intelektualne sile podijelile su se na one koji podržavaju glazbeno-umjetničke restrikcije i one koji takvo što smatraju nedopustivim. Jer ako Thompson nešto zaslužuje onda je to svakako još malo medijskog prostora. Ako nisu ustaška obilježja na koncertima onda je to pokazivanje podrške Zvonku Bušiću koji je već na svom prvom povratničkom "nastupu" okupio zavidnu skupinu Pavlovljevih pasa koji dotrče čim netko spomene "emigraciju". Thompson, Pašalić, Budiša i Kovačević postali su lakmus papir domaćih liberala. Ako ste na istim "hepeninzima", postoji velika šansa da ste u svom liberalizmu ozbiljno zastranili.
Dakle, kada bi ova dva skupa gledali sa strane, neopterećeni zemljopisnim razgraničenjima i opetovanim naglašavanjima razlika između dva naroda, mogli bi steći dojam da su stvari poprilično slične u oba tabora. Obje skupine veličaju ideologije koje pri zdravom razumu ne možete podržati, obje skupine odgovore za trenutna pitanja pronalaze u minulim vremenima, pozivanja na mržnju na nacionalnoj bazi prisutna su u oba slučaja, a domoljublje je definirano netrpeljivošću prema nekoj drugoj skupini. Iako ga u posljednje vrijeme određene istarske struje pokušavaju prikazati kao ratnog zločinca, morat ćemo se složiti s tim da Thompson ipak nije potukao srpski živalj, natrpao ih u jame i zalio živim vapnom. No, rat protiv Thompsona ne prestaje, a Damir Kajin gorljivo stoji na čelu skupine koja će "učiniti sve da do tog koncerta ne dođe".
Učiniti sve? Baš sve?
Predlažem iznimno nasilno otimanje Belgijskog aviona, prsluk lažnog eksploziva i nekoliko kutija prepunih kopija istarskog anti-Thompson manifesta koji će se strateški posijati diljem Europe jer ako ne ide milom, a očito je da Sanaderova vlada ne razumije "govor mira", sila je jedino što preostaje. Istrijani će "stati na noge" i Thompsona "poslati nazad u Čavoglave" gdje mu je i mjesto. Poprilično vatren govor za miroljupce, priznat ćete. Kajin je bio žestok pa je govor zvučao kao da su pulsku Arenu, spomenik nulte kategorije, spremni pretvoriti u "ground zero" prije nego Đavo zakorači u istu. Svijet mora postati svjestan "istarskog pitanja", a ono je očito: "Koju glazbu preferirate?". Taj će pristup svima pokazati da s ljevicom nema zajebancije i da je sloboda govora paravan pičkastih desničara.
Postalo je jasno da je MPT centar domaće raspre o slobodi govora što je poprilično zanimljivo ako u obzir uzmemo podatak da Perković nije posebno elokventna individua pa mu ni sam govor nije najjača strana. Nije bitno, čak i da je nijem, ima pravo gov… Bit će zanimljivo ako Thompsonov koncert postane povod za prosvjede istarskih ljevičara. Bit će još zanimljivije ako u skupini bijesnih protivnika ovog glazbenika osvanu maštoviti transparenti slikovitih poruka: "Thompsone, fukaro", "Thompsone, ustašo" ili "Vlado kurvi i izdajnika". Bit će to kao priča s početka ovog teksta.
Srednjoškolske svađe potaknute razlikama u glazbenim ukusima nikad nisu poprimile ovakve razmjere.