NA OPĆINSKOM sudu u Ogulinu u nastavku suđenja za eksploziju, u kojoj je u studenome 2000. u ogulinskoj vojarni teško ozlijeđeno devet a lakše 12 ročnika, današnji svjedoci, časnici Hrvatske vojske, izjavili su kako su "sigurni" da je rukovatelj skladišta bio imenovan u skladu sa zapovijedi Glavnog stožera iz svibnja 1999. , ali da "ne znaju ime te osobe".

Tri tadašnja još i danas djelatna časnika HV-a Dubravko Sedmak, Ivica Krizmanić i Josip Medved u odvojenim su svjedočenjima na unakrsna pitanja suca, općinskoga državnog odvjetnika, branitelja te okrivljenika odgovarali da u skladištu nije "moglo biti bojnog oružja". Sva su trojica rekla kako su "sigurni" da je bio imenovan rukovatelj skladišta, ali da im "nije poznato ime te osobe".

Časnik Sedmak je kazao da mu "zapravo nije poznato" je li petookrivljeni časnik Jerko Sablje imenovao rukovatelja skladišta B5, objasnivši da je "eventualni rukovatelj trebao osobno odgovarati za skladište i ključ te da je nakon izlaska iz skladišta trebao na vrata stavljati svoju plombu".

Zatim je časnik Ivica Krizmanić rekao da je "rukovatelj skladišta trebao biti prisutan pri ulasku drugookrivljenog dočasnika Nikole Stjepana Vuka i 27 ročnika, koji su to jutro došli u skladište na obuku čišćenja minobacača. "Rukovatelj je pravilnim postupkom trebao jamčiti sigurnost pri provedbi obuke", rekao je Krizmanić. On je u više navrata izjavio da "definitivno" tvrdi kako u tom skladištu nije mogla biti niti bojna mina, ni bojni metak.

Branitelj dočasnika Nikole Stjepana Vuka tražio je da sud utvrdi je li postojao rukovatelj i kako se zove. " Vuk očito nije bio obvezan nadzirati skladište i tražiti opasne tvari i stvari. Skladište u koje je on s ročnicima ulazio trebalo je biti sigurno i to diže odgovornost na više rangirane osobe", rekao je odvjetnik Željko Štapek.

Krešimir Vilajtović, odvjetnik prvookrivljenog tadašnjeg ročnika Danijela Došena, rekao je da njegov branjenik na današnju raspravu nije došao jer se i fizički i psihički loše osjeća i pred operacijom je zaostalog gelera u djelomično amputiranoj nozi. Vilajtović smatra da su dokazni materijali "selektivno dostavljani u spis", tako da nema zapisnika očevida, videosnimke očevida i djelomične rekonstrukcije koja je poslije obavljena na vojnom vježbalištu u Slunju, a ključno je da nema nikakvih podataka iz istražnog postupka o tome kako se bojna mina našla u skladištu. U stanci suđenja pred novinarima i okrivljenicima i odvjetnicima Vitajlović je ustvrdio je da je to klasična sabotaža.

Skladište je bilo pod nadzorom međunarodnih čimbenika i sasvim je moguće da je tamo stavljena mina s namjerom da se dokaže nesposobnost i neorganiziranost Hrvatske vojske", rekao je.

U nastavku rasprave upitao je časnika Josipa Medveda, koji je 16. studenog bio zapovjednik bojne i vojarne, je li u tom skladištu bilo dopušteno držati ubojita sredstva, a on je odgovorio da je u vojarni u cjelini bilo moguće držati ubojita sredstva samo do kalibra od 12,7 mm, a nikako ubojite mine. Dodao je da je skladište 5B "podlijegalo subregionalnoj kontroli, znači povremenu nadzoru vojnih predstavnika oružanih snaga zemalja u regiji, Republike Srpske, Jugoslavije i drugih, te je siguran da tamo nije bilo ubojitih mina, a kako je dospjela trebala je utvrditi istraga".

Prvooptuženi tadašnji ročnik Danijel Došen odgovara za kažnjivo djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine, a još petorica časnika i dočasnika HV-a za kažnjiva djela izostanka osiguranja na vojnim vježbama i zaštite vojne postrojbe. Dokaže li se Došenu krivnja, može biti kažnjen do pet godina zatvora, a dočasnici i časnici Nikola Stjepan Vuk, Ivica Škoro, Predrag Šinjori, Jerko Sablje i Alojz Fleten novčanom kaznom i kaznom zatvora do tri godine. Sljedeća rasprava zakazana je za 13. travnja.