"SUPERSOMETHING", nova predstava Plesnog Centra Tala, duhovitim suprotstavljanjem tenisa i plesa istražuje značenje plesa kroz povijest. Dok s jedne strane povijest sporta egzistira kao uredan i kodificiran sustav, s druge strane govoriti o povijesti plesa znači ustrajati u istraživanju nesustavne raspoložive dokumentacije, kolektivnog sjećanja i amnezije, međusobnih gledanja i ogledavanja, imaginacija i izokrenutih perspektiva.

Kroz dijalog s Yvonne Rainer, Milanom Broš, Johnom Josephom Travoltom, Angelom Isadorom Duncan i Vaslavom Fomichem Nijinskym autori predstave Larisa Lipovac, Roberta Milevoj, Andrea Gotovina i Damir Klemenić napuštaju ideološke i koreografske smjerove želeći potaknuti pronalaženje odgovora kroz unutarnje vibracije gledatelja.

Praizvedba predstave održat će se u subotu 20. prosinca u 21 sat, a svečana premijera u nedjelju 21. prosinca u 21 sat u dvorani Polanec Zagrebačkog kazališta mladih.

"Supersomething", novi projekt plesnog centra Tala, enigmatični je i duhoviti spoj tenisa i plesa. Sam naslov predstave "super" referira na prezentnost izvođača, njihovu odlučnost da ustraju u izvedbi, suprotstavljenu temi (something) koja izmiče bilo kakvoj vrsti konačnog određenja. Projekt je realiziran kao koprodukcija s Nacionalnim Plesnim Centrom u Bukureštu i rumunjskim koreografom Cosminom Manolescuom. Rezultat istraživanja u dvije različite zemlje su dvije verzije predstave - rumunjska i hrvatska.

Rumunjska verzija u režiji Cosmina Manolescua premijerno je izvedena u Bukureštu 4. listopada. Autori hrvatske verzije su  Larisa Lipovac, Roberta Milevoj, Andrea Gotovina i Damir Klemenić.

Scenarist predstave je  Giuseppe Chico, a kao suradnici na predstavi su sudjelovali Saša Božić i Barbara Matijević. Pitanje povijesne kodificiranosti plesa, putem raspoložive dokumentacije, kolektivnog sjećanja i amnezije, te sporta kao kodificirane reprezentacije ironijski se izokreće  u predstavi. Ideološki i koreografski smjerovi blijede i ostaju sa strane u korist jačanja unutarnjih vibracija gledatelja. Supersomething kao da nas želi podsjetiti da je svaki kazališni čin istovremeno dijalog s poviješću koji se realizira u međusobnom ogledavanju i osjećaju bivanja gledanim, u iluziji, imaginaciji i igranju perspektiva.

Yvonne Rainer je američka koreografkinja i redateljica eksperimentalnih filmova, odnosila se prema tijelu kao izvoru beskrajne raznovrsnosti pokreta, primjenjivala je ponavljanje, pattering, zadatke i igre koji su kasnije postali standard u suvremenom plesu. Najpoznatije njene koreografije su "Pillow/Chair" i "Trio A".

Milana Broš je plesačica i umjetnička voditeljica KASP-a, prva je nagradu hrvatskog glumišta za životno djelo dobila kao koreografkinja, izvođačica, promotorica i živa legenda. Zadane forme joj nisu odgovarale i zato je za svoj rad uvijek koristila samo odrednicu slobodni ples, potvrdu svojih težnji pronalazi u razmišljanjima Johna Cagea i tu se, dogodio sudbonosni spoj: ako je za Cagea i tišina bila glazba, za nju je i mirovanje bilo pokret, slobodni ples tretira kao fantastičan instrument koji sam po sebi zna što treba i što može napraviti ako je vezan s emocijom i mozgom, a za improvizaciju kaže da je najteži stupanj plesne umjetnosti.

John Joseph Travolta, američki glumac, plesač, pjevač i producent, je najpoznatiji po glavnim ulogama u filmovima "Saturday night fever" i "Grease". U 24. godini postaje najmlađi izvođač ikad nominiran za Oscara, sljedbenik scijentologije. Angela Isadora Duncan je američka plesačica koja je djelovala u Europi. Zvali su je majkom suvremenog plesa. Začetnica je plesne improvizacije, plesala bosa, biseksualka, jedan od dugih lepršavih šalova po kojima je bila poznata bio je uzrok njene tragične smrti.

Vaslav Fomich Nijinsky je ruski baletan i koreograf, poznat po virtuoznosti i skokovima, izlazio iz okvira tradicionalnog baleta, donosi nove trendove i direkcije u plesu. Njegova prva koreografija, "Poslijepodne jednog fauna",  izazvala je skandal zbog završne scene koju su neki smatrali krajnje neprimjerenom.

I.M.
Foto: Plesni centar Tala