Svi predsjednikovi ljudi
STVARI imaju neki čudan način razvijanja u ovom malom komadu raja, okrenute su naglavce, nemaju smisla, ali to što nemaju smisla nikog ne brine, nego se pucaju fraze u neograničenim količinama, priča se o stvarima koje nemaju, kako se danas voli reći, meritum, lupa se na vrata iza kojih nema nikoga. Što je najgore od svega, hrvatska Država (veliko slovo je namjerno, jer označava kategoriju), sad ima šansu pokazati se kao vrijedna tog naziva, samo se predsjednika ne smije pustiti da se izvuče šutnjom i lošim pošalicama.
Prošli su već tjedni otkako je hrvatskoj javnosti postalo poznato kako je predsjednik prekoračio svoje ovlasti. Poslao je svog savjetnika za nacionalnu sigurnost na razgovor na koji ga, prema Ustavu, nije smio poslati. Nitko to uopće nije pokušao osporiti. Perković je skoknuo do Austrije, sastao se s Vladimirom Zagorcem, čovjekom za kojim je Hrvatska izdala međunarodnu tjeralicu i na čije izručenje čeka. Dakle, svima je jasno da tu stvari ne štimaju. Nisu čiste. Radilo se što se nije smjelo raditi, a predsjednik je iznio "obranu" rekavši da mu ne pada na pamet kršiti Ustav. To je kao da čovjek pregazi nekog autom i pobjegne s mjesta nesreće, pa onda na sudu kaže kako nije padalo na pamet kršiti zakon, iako je pobjegao s mjesta nesreće. To nema smisla. Bill Clinton je bar imao onu famoznu sokratovsku obranu: "Nisam, ponavljam, nisam spavao s tom ženom". Stvar je jasna, ako je predsjednik jedne države prekršio svoje ovlasti, on za to mora odgovarati.
Hoće li on za to odgovarati? Naravno da neće. Da nema peripetije s neugodnim austrijskim birokratskim aparatom koji Zagorčevo izručenje prolongira, stvar bi se već zaboravila. Ostalo bi blago sjećanje na neki davni trenutak u kojemu se govorilo o nekim neugodnim stvarima, ali rijeka kavica s građanima bi isprala ta sjećanja. Ovako su akteri priče primorani očitovati se o tim stvarima o kojima se ne bi htjeli očitovati, pa se povremeno s Olimpa obrate javnosti, govoreći stvari koje nemaju smisla. U tjednima u kojima je jasno da je Mesić zakoračio izvan svojih ovlaštenih dužnosti Vlada šuti, oporba šuti, Institucije Sustava šute, mediji šute, jedino HSP nekakvim nemuštim batrganjem u hrvatskom političkom živom blatu, pokušava dokazati kako stvari nisu baš tako jednostavne, ali njih se odavno ne shvaća ozbiljno.
Stvari ne moraju biti takve. Sad je prilika. Ako ljudima ne date do znanja da neke stvari ne smiju raditi, oni će ih nastaviti raditi. Dijete koje pljuje na pod u dnevnoj sobi nastavit će pljuvati na njega sve dok mu netko ne objasni da pod dnevne sobe nije pljuvačnica, nego pod dnevne sobe. Isto tako, ako se Mesiću ne objasni da Hrvatska nije njegova privatna igraonica, nego država u kojoj on neke stvari mora, neke smije, a neka bogme ne smije raditi, on će zaboraviti da je predsjednik i nastavit će misliti da mu je švedski stol zvan Država Hrvatska otvoren dvadeset i četiri sata na dan. Treba ga, kao Billa Clintona svojedobno, natjerati da kaže kako je ipak spavao s tom ženom i kako mu je žao.
Jovan Dragišić
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati