POSEBNI gubi konce svlačionice Uniteda. To je sad sasvim jasno. Posljednji u nizu Mourinhovih ispada dogodio se tijekom utakmice FA Kupa protiv Brightona, kad je Portugalac ponizio Lukea Shawa, izvadivši ga iz igre već na poluvremenu, čime je po svojoj prilici uništio nade lijevom beku Uniteda da se nađe na reprezentativnom popisu za Rusiju. Shaw je na odlasku, a britanski mediji pišu kako će čak devet igrača Uniteda na ljeto, uglavnom zbog Mourinha, napustiti Old Trafford.

 

Britanski Telegraph piše kako je odnos Mourinha prema Shawu bila kap koja je prelila čašu strpljenja igrača i da se svlačionica okrenula protiv Posebnog. 

 

Nemanja Matić, srpski reprezentativac, jedan je od rijetkih igrača Uniteda koji nema problem s Mourinhom i baš je Srbin bio taj koji je pokušao na sve načine opravdati ponašanje svog trenera.

 

''U karijeri nisam imao velikih trenera. Jose je jedan od takvih. Poseban je jer u svakoj utakmici traži pobjedu. Poraze teško prihvaća i zato je u karijeri osvojio više od 20 velikih trofeja. Istina, teško je raditi s njim, jer uvijek traži više. Čak i ako mu momčad osvoji titulu, on smatra da to nije dovoljno i zahtjeva obranu naslova. Takav je, kakav je, mi igrači moramo biti spremni i prihvatiti ga. Ovo je Manchester United, top nivo, od ovoga nema više i igrači moraju biti spremni na pritisak. Svake subote se očekuje pobjeda, to naravno nije moguće, ali navijače ne zanimaju izgovori. Nije bitno jesi li umoran ili ne, navijači očekuju vrhunski nogomet, to je normalno", kaže Matić.

 

Kazalište snova, kako se cijelo stoljeće tepa Old Traffordu, u posljednje vrijeme za sve navijače Crvenih vragova izgleda kao kazalište strave iz najjeftinijih horora. United ne igra dobro već dugo, no do prošlog tjedna navijači Uniteda nekako su i prelazili preko činjenice da je Jose Mourinho u kratko vrijeme koliko je na klupi jednog od najvećih klubova na svijetu kukavičkim i ziheraškim pristupom igri obezvrijediti naslijeđe Alexa Fergusona. U Premiershipu je gurao dobro, a u Ligi prvaka otvarala mu se lijepa šansa da protiv Seville izbori plasman među osam najboljih u Europi.

 

United nije uspio, ispao je, a pobjeda Andalužana na kultnom mančesterskom stadionu bila je više nego zaslužena i pokazala sve probleme skupocjene Unitedove svlačionice.

75 tisuća navijača Crvenih vragova cijelu je utakmicu častilo svoje igrače zvižducima jer ono što su pokazali protiv Andalužana bilo je ispod svakog renomea kluba koji si je godinama tepao da je najveći na svijetu. Veći i od Reala.

 

Međutim, United iz vremena sir Alexa Fergusona i ovaj sad dvije su različite momčadi. Možda imaju iste dresove i igraju na istom stadionu, ali tu svaka sličnost prestaje. Dok je momčad koju je vodio slavni Škot svoje protivnike gazila paklenim ritmom ova, premda vrijedna 741,5 milijuna funti, na svom Kazalištu snova izgledala je preplašeno, zbunjeno i posvađano. United je u prvoj utakmici na Sánchez Pizjuánu trebao doživjeti debakl, no tada ih je spasio svemogući David De Gea.

Španjolac, premda je u ovom trenutku možda i najbolji vratar svijeta, ipak nije svemoguć, a suigrači su ga, umjesto da mu pomognu, ostavili na streljani. Nogomet je nepredvidiva igra, čuda i senzacije su itekako mogući, ali nekad je pravedan i nagradi onog tko želi igrati, a kazni onoga tko se fokusira samo na destrukciju. Mourinho je kažnjen upravo zbog toga.

 

I onda, umjesto da se pospe pepelom i iskrenim priznanjem pogrešaka barem pokuša ispraviti uništeno, Mourinho je nakon ispadanja od Seville počeo po medijima udarati i po igračima, ali i kriviti mentalitet kluba s Old Trafforda.

 

"Znam da se ovo već događalo Manchester Unitedu jer na ovom stadionu uspijevao sam ga izbaciti iz LP-a kao trener Porta i Reala. Tako da ovo nije ništa novo tom klubu", odmah nakon poraza od Seville mrtav-hladan izjavio je Portugalac i šokirao sve prisutne novinare.

 

Na tome nije stao, pa je dva dana kasnije u 12 minuta dugom monologu objašnjavao kako nije on kriv za ništa jer je u ruke dobio luzersku momčad i da nitko na svijetu u dvije godine ne bi postigao bolji rezultat.

 

Usput se narugao europskom pedigreu kluba koji vodi: "Postoji ono što ja zovem nogometno naslijeđe. Posljednji put kada je Manchester United osvojio Ligu prvaka, a to se ovom klubu ukupno nije dogodilo puno puta, bilo je 2008." 

 

Nakon toga ovako je "motivirao" igrače koje vodi: "Igrali smo protiv momčadi koja je zadnjih sedam godina uspješnija u Europi od Manchester Uniteda. U Sevilli je puno nogometaša koji bi igrali u mojoj momčadi."

 

Matić je stao u obranu svog trenera, ali izgleda da je ostao usamljen. Igračima Uniteda, sve od reda skupocjenim zvijezdama, dosta je trenerovih ponižavanja i polako mu okreću leđa. Simptomatično, ovo što se sad događa u Unitedu, Mourinha šablonski prati gotovo cijelu karijeru i izgledno je da se upravo zbog svog ponašanja Portugalac ni u jednom klubu ne može zadržati duže od tri sezone.

 

Dok je bio trener u Portu, Mou je bio za širu javnost relativno anoniman trener i medijski nezanimljiv. Čak i nakon osvajanja Kupa Uefe 2003. Tek je nakon senzacionalnog osvajanja Lige prvaka godinu dana kasnije Portugalac postao zvijezda, tako da ne možemo sa sigurnošću tvrditi kakav je odnos imao s igračima u Portu. U svom prvom mandatu na Stanford Bridgeu nije imao većih sukoba s igračima, jer je imao rezultate, a ako bi se i dogodilo kakvo iščašeno ponašanje, kamuflirao bi to s titulama i naslovima. Šampionski Inter iz 2010. bio je ratnička momčad. A kao takvi trebali su despota, tiranina, a ne prijateljski nastrojenog trenera. Zato je u Milanu kemija između igrača i Mourinha upalila.

 

Međutim, od tada kreće Mouov pad. Čim je došao na Bernabeu zaratio je sa svima, od igrača, preko navijača do uprave kluba. Jedino je medijima bio zanimljiv. Özila je javno nazivao kukavicom, Kaku je potpuno ignorirao, a iz samo njemu jasnih razloga, tvrdoglavo je forsirao neke svoje principe i ponižavao je klupsku legendu Ikera Casillasa. Casillas je održavao odlične odnose s Xavijem, Puyolom, Piqueom, reprezentativnim suigračima i igračima Barcelone. Mourinhu je to smetalo jer mu je cilj bio zatrovati ionako toksične odnose na relaciji Kastilja - Katalonija. Kad je prešao granicu, Sergio Ramos je došao kod Florentina Pereza i rekao ''ili ja, ili on''.

 

U svom drugom mandatu u Chelseaju, slična priča. Najprije je navukao bijes javnosti zbog vulgarnog napada na omiljenu klupsku liječnicu. Eva Carneiro napustila je Stamford Bridge, nakon što ju je Mourinho divljački izvrijeđao jer je, zamislite, za vrijeme utakmice sa Swanseom (2:2) ušla na teren kako bi pružila pomoć Edenu Hazardu. Kontroverzni Portugalac opravdanje za kiks našao je u tom detalju.

 

''Moj me liječnički tim ostavio s devetoricom igrača na terenu kada je protivnik napadao, bili smo zabrinuti da nećemo imati dovoljno igrača da se obranimo. "Bez obzira na to jesi li fizioterapeut ili osoba koja se brine o opremi sportaša, moraš razumjeti igru'', rekao je tada Mourinho te ju suspendirao. 

Chelsea je liječnici  ponudio povratak na posao, no ona je to odbila.

 

Onda je ušao u otvorene sukobe s igračima, a oni su mu vratili tako da su mrtvi-hladni žrtvovali cijelu jednu sezonu ne bi li ga bojkotirali  i napokon ga se riješili. Čim je Mou dobio otkaz, Chelsea je uzeo naslov prvaka. Sličan tretman imaju danas i igrači u Unitedu. 

 

Svaki put kad bi izgubio kontrolu nad svlačionicom, Mourinhu se to obilo o glavu. Jednostavno, nogometaši, milijunaši, ne žele da ih se ponižava i vrijeđa, pa makar to bio i Jose Mourinho osobno.