Foto i video: Index

Uplate od 5 do 27 tisuća dolara

Osim uplate na račun za koji se vjeruje da je od Slavka Linića, Tomas nam je pokazala i uplatu na inozemni račun bivšem ministru pomorstva u Vladi Zlatka Mateše Željku Lužavcu. Tu su i računi koji, kako tvrdi Tomas, pripadaju Ivanu Franičiškoviću, Aleksandru Marasu, Anti Marasu i Jasminku Umičeviću. Uplate su bile od najmanje 5 tisuća dolara do maksimalnih  27 tisuća dolara. Uplata je bilo i više, ali Tomas je uspjela vidjeti i dokumentirati ovih šest.

No, krenimo od početka. Tvrtka Jadranski pomorski servisi nastala je 1989. godine kada se odvojila od OUR-a Plovnih objekata iz Luke Rijeka. Tada je JPS bilo dioničko društvo u kojem su najviše udjela imali državni fondovi i INA. Potpuna privatizacija dogodila se 2001. godine kada je tada još državna INA donijela po mnogima kontroverznu odluku te prodala Marasovoj tvrtki svoje udjele u JPS-u.

Osim prodaje svojih udjela, INA je i prijevoz nafte prepustila novoprivatiziranoj tvtki te joj na taj način osigurala kontrolu nad Jadranom. Maras je potom otkupio i udjele državnog Janafa i malih dioničara.  Tomas nam objašnjava kako je u vrijeme privatizacije JPS-a Linić bio i  potpredsjednik Vlade RH i predsjednik Nadzornog odbora INA-e te imao utjecaj na sve procese koji su doveli do toga da je Maras dobio financijski moćni JPS. On je preko JPS-a tada zahvaljujući odluci Ine u potpunosti preuzeo unosnu kontrolu prijevoza nafte Jadranom te je imao gotovo monopolsku poziciju.

"Nije to mogao dobiti bilo tko! Dobio je Linićev prijatelj Maras"

"Posao razvoza nafte nije mogao tada dobiti bilo tko. Dobio je ga je Linićev prijatelj Maras. Sve je to jedna dugačka priča odnosa Linića i Marasa, ali bit je privatizacija Jadranskog pomorskog servisa", kaže Mirja Tomas za Index.

Tomas nam kaže da račun broj 20922 na "Banca di Credito Cooperativo del Carso", na koji je uplaćeno 12 tisuća dolara,  pripada bivšem ministru pomorstva, prometa i veza Željku Lužavcu. Jasminko Umičević, koji je na računu označen samo imenom "Jasminko", današnji naftni lobist, predstavljao je zapravo Inu, kako kaže Tomas, a njemu je bilo uplaćeno 25 tisuća dolara. No, Linić je prema svemu sudeći bio vođa operacije.

"Ove uplate zapravo su nagrade. Svi ti ljudi su bili upućeni u poslove privatizacije Jadranskog pomorskog servisa i doveli su do toga da Maras dobije JPS", kaže Tomas pritom podsjećajući kako je tadašnja odluka Ine da se JPS-u preda razvoz nafte u Jadranu bila vrlo čudna.

Policija je 2002. godine istraživala Inu i JPS

Prije deset godina puno o tome se pisalo, a prema novinskim arhivama, u studenom 2002. počela je policijska istraga vezana za poslovne odnose Ine i Jadranskog pomorskog servisa (JPS). Koliko nam je poznato, ta istraga još uvijek nije okončana.

Pozivajući se na policijsku istragu, mediji su prije deset godina objavili kako je prodaju JPS-a Marasu potaknuo Račanov prijatelj Damir Vrhovnik, a na njoj je inzistirao upravo Slavko Linić. Protiv prodaje bio je tadašnji čelnik Ine Tomislav Dragičević jer je smatrao da nema "razloga da Ina prepusti prijevoz derivata po Jadranu nekome drugome". Predmet interesa policije bila je i činjenica da je Ina prodala tri broda koja je bila kupila za svoje potrebe, a potom iznajmila Jadranskom pomorskom servisu - koji je potom Ini naplaćivao prijevoz naftnih derivata tim brodovima.

Dio detalja oko policijske istrage za privatizaciju JPS-a te poslove Linića i Marasa u toj tvrtki, objavio je u to vrijeme i Nacional. "Policijska je istraga dodatno pojačana nakon što se prije nekoliko dana pokazalo da su si Maras i njegovi ljudi odlučili isplatiti 13,5 milijuna kuna dividende i to na ime zadržane dobiti firme iz 1999. i 2000., dakle iz vremena kada je Ina bila najznačajniji dioničar firme. Uprava Ine ne skriva da je tom najavom šokirana, navodeći kako je u to vrijeme dobit bila zadržavana kako bi bila usmjerena u razvoj JPS-a", pisao je Nacional 2003. godine.

Evo zašto ovi podaci nisu izlazili prije!

Index danas objavljuje nove detalje te priče, odnosno uplate zaslužnima, koje su se odvijale daleko od očiju hrvatske javnosti s obzirom da su izvršene na inozemne račune. No, kako je moguće da se o ovom nije znalo i prije?

"Znala sam puno o privatizaciji. Nešto o tim poslovima izašlo je i u javnost. Odjednom nisam bila osoba od povjerenja. Već 2007. godine tužila sam svoju tvrtku za mobbing jer sam degradirana, a samo par dana nakon tužbe dobila sam izvanredni otkaz. Jedan od obrazloženja bio je i odavanje poslovnih tajni", kaže nam danas Mirja Tomas. Tužbu za izvanredni otkaz je izgubila, a išlo se sve do Ustavnog suda, gdje je presudu donio Mato Arlović. Tužba zbog mobbinga je na Županijskom sudu nakon što je prvo nepravomoćno riješenje bilo na štetu Mirje Tomas.

"Uvijek je bilo to. Poslovna tajna i sudski procesi. No, ipak odvažila sam se i 2011. godine pokucala na vrata USKOK-a u Rijeci. Pokazala sam im račune, iznose i imena. Dala sam i dokumente. U godinu dana samoinicijativno sam bila u USKOK-u tri puta. Jednom sam otišla i na njihov poziv. Ni jedan put kada sam bila na Uskoku nisam potpisala ništa. Ne postoji pismeni trag. Kada ih pitam ima li što novih vijesti, kažu mi da nema", prepričava nam Tomas.

USKOK: Ne odgovaramo na upite o istraživanju!

Pokušali smo provjeriti na USKOK-u o čemu riječ. Iako u novinskim arhivama postoji najava kako se istražuju poslovi JPS-a, iz Uskok-a smo danas dobili vrlo neuobičajen odgovor.

"U vezi Vašeg upita obavještavamo Vas da, sukladno zakonskim odredbama, ne odgovaramo na upite 'istražujemo li nešto ili ne'", kaže nam Vuk Đuričić, glasnogovornik USKOK-a. Pitali smo ga i u kojem je svojstvu bila Tomas kada je odgovarala na pitanja USKOK-a i što je zapravo s privatizacijskom pričom o JPS-u. No, iz Uskoka - muk.

Dio odgovora može se nazrijeti iz vrlo dobrih, točnije prisnih odnosa Kriminalističke policije i Prekršajnog suda u Rijeci. Naime, u posjedu smo dokumenta od veljače 2006. godine kada Sektor Kriminalističke policije - Odjel organiziranog kriminaliteta moli Jadranski pomorski servis da im daju na revers informatičku opremu!?

Kriminalistička policija u Rijeci molila Marasa da im pokloni računala!

"Obraćamo Vam se sa zamolbom u svezi razmatranja mogućnosti nabavke na revers određene informatičke oprem", stoji u zamolbi privatnoj tvrtki koja se bavi morskim prijevozom, a koju potpisuje načelnik odjela organiziranog kriminaliteta u Rijeci Branimir Liker. Isto tako u posjedu smo ugovora iz 2005. godine kada je JPS posuđivao svoja računala Prekršajnom sudu u Rijeci.

"Ne znam što to znači da jedna privatna tvrtka posuđuje računala ovim institucijama. Zar treba neki poseban zaključak?", pita nas Mirja Tomas. Što se samih računa tiče, pokušali smo provjeriti koji su zapravo računi i dalje aktivni i to uplatom simbolične svote u Trstu. Došli smo do saznanja kako ih je većina aktivna, a račun koji bi mogao pripadati Liniću imao je poseban problem.

Na račun se može izvršiti uplata samo uz dozvolu vlasnika računa

"Ne možete izvršiti uplatu na račun bez posebne dozvole vlasnika", glasio je odgovor službenika iz banke. Naravno, informacija tko je točno vlasnik računa 820371049 predstavlja poslovnu-bankarsku tajnu.

Tomas nam na kraju kaže kako je poslovanje tvrtke JPS preko offshore tvrtki na Djevičanskim otocima zapravo bilo uobičajeno. U posjedu smo ugovora o navodnoj prodaji  broda "Ares" Hrvoja Šarinića Marasu. Naime, Šarinić je 2006. godine morao objašnjavati da se odlučio za prodaju Aresa "samo zbog novih propisa koji nalažu da za plovila duža od 12 m morate imati skipera". Na novinske napise da je brodicu prodao Marasu, odgovorali su Šarinićevi odvjetnici tvrdeći da je brodica prodana JPS-u.

Prodaja broda daleko od hrvatske javnosti i  poreza?

No, prema ugovoru koji imamo u posjedu brodica je prodana JTS Urinj Shipping Corporation s Djevičanskih otoka za svotu od 490 tisuća eura, a obavijest od izvršenog prodaji proslijeđena je direktno Marasu.   

Kada smo tvrtku Jadranski pomorski servisi i njihova čelnika Marasa suočili s dokumentima odnosno informacijama, nismo dobili odgovore na sporna pitanja. Zanimalo nas je u kojem su odnosu Jadranski pomorski servis d.d. s tvrtkama Delta Grip Services Limited i JPS Urinj Shipping Corporation s Djevičanskih otoka. Pitali smo i za sporne uplate kao i za USKOK. Pitali smo i za sporne detalja prodaje broda Ares Hrvoje Šarinića. Nismo dobili nikakve odgovore ako ne računamo informaciju da JPS skrbi "za oko 250 zaposlenika i pomoraca te da plaća nije isplaćena niti s jednim danom zakašnjenja". Rekli su nam nešto i o teškim vremenima koja su stigla 2009. godine, no o dokumentima koje imamo ne govore ništa.

Maras: Linić je moj stari prijatelj od sedamdesetih godina

Zapravo, samo na jedno pitanje smo dobili odgovor: U kojem su odnosu Ante Maras i Slavko Linić?

"Odnos gospodina Ante Marasa i ministra Slavka Linića  na prijateljskoj je osnovi i datira još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su obojica radila u brodogradilištu Viktor Lenac. Dovođenje u bilo koje druge odnose ministra s poslovanjem Društva također je zlonamjerno i neosnovano, što zajedno s tezama koje proizlaze iz Vaših pitanja odbacujemo u cijelosti", jedini je konkretan odgovor.

U JPS-u nam kažu da "zlonamjerni pojedinci iz vlastitih neostvarenih ambicija i interesa opetovano pokušavaju nanijeti štetu ovom Društvu i gospodinu Anti Marasu kao direktoru Društva, iznoseći neistine i pokušavajući stvoriti slučaj  iako za to nema osnove".

Linić bez odgovora

"Tako se iznova pojedini ugledni gospodarstvenici žele staviti u negativan kontekst s poslovanjem ovog Društva, premda su se o tome već očitovali (neki i putem medija), a također i Društvo, demantirajući insinuacije kojima je isključivi cilj narušavanje ugleda Društva i nanošenje štete", kaže nam na kraju Željka Maras, voditeljica marketinga i odnosa s javnošću JPS-a.

Ako smo od JPS-a i dobili nekakve odgovore, od Slavka Linića nismo dobili ništa. A samo smo ga pitali je li inozemni račun u Trstu njegov.