Screenshot: YouTube

SVE DO današnjih tragičnih događaja, najpoznatiji teroristički napad u Münchenu dogodio se tijekom Olimpijskih igara u tom gradu 1972. godine. Tada je palestinska teroristička organizacija "Crni rujan" provalila u "olimpijsko selo" i ubila dvojicu, a za taoce uzela još devetoricu izraelskih sportaša.

> UBOJICE U BIJEGU Pucnjava u shopping centru u Münchenu: Najmanje 8 ubijenih i 10 ranjenih

Otmičari su zahtijevali puštanje na slobodu 234 zatvorenika iz izraelskih zatvora, kao i oslobađanje Andreasa Baadera i Ulrike Meinhof, osnivača Frakcije Crvene Armije, zloglasne njemačke ljevičarske terorističke organizacije.   

Još jedna zanimljiva podudarnost s današnjim događajima u Münchenu je i to što je tada na čelu Izraela, baš kao Njemačke danas, bila žena. Izraelska premijerka Golda Meir bila je na glasu kao političarka s kojom nema šale, "Željezna Lady" prije Margaret Thatcher, strah i trepet svih muških kolega prije Angele Merkel.

Izraelske vlasti nisu puno razmišljale o zahtjevima terorista. Njihov stav je bio jasan - nema pregovora. Njemačka je odbila ponudu da se u rješavanje talačke krize uključe izraelske antiterorističke snage i problemom se odlučila pozabaviti sama.

Kada je postalo jasno da pregovori ne vode nikamo, njemačka policija je pokrenula pokušaj spašavanja koji je završio katastrofom. Stradali su svi izraelski sportaši i petorica palestinskih otmičara. Trojica Palestinaca su uhvaćena, ali oslobođeni su svega mjesec dana kasnije, što je bio uvjet koji su njihovi kolege postavili nakon otmice njemačkog zrakoplova.

"Nađite ih i pobijte ih"

Ionako nezadovoljna načinom na koji je globalna zajednica reagirala na zločin nad izraelskim sportašima, Golda Meir se potpuno razbjesnila kada su preostali teroristi oslobođeni bez konzultacija s Izraelom. Zatražila je lociranje i eliminiranje svih koji su imali veze s napadom. Izdala je zapovijed da izraelska tajna služba Mossad organizira specijalne jedinice koje će se obračunati ne samo s trojicom preživjelih otmičara, nego i sa svima uključenima u planiranje pokolja.

Operacija "Božji gnjev" trajala je skoro 20 godina, ali na kraju su ubijeni baš svi sudionici u napadu. Prva žrtva izraelske osvete bio je predstavnik PLO-a u Italiji, koji je ubijen već u listopadu 1972. godine. Izraelski komandosi su nastavili loviti Palestince po cijelome svijetu, sve dok 1992. nije pogubljen i posljednji organizator napada. Ukupan broj mrtvih sveo se  na15 terorista koji su sudjelovali u napadu ili koji su ga organizirali, ali i na stotine drugih koji su stradali u napadima izraelske vojske na kampove za obuku boraca PLO-a.

"Crni rujan" je pokušao uzvratiti istom mjerom i izveo još nekoliko zapaženih akcija protiv izraelskih građana u svijetu, ali to nije nimalo pokolebalo Izrael. Osvetnička kampanja Golde Meir bila je tako žestoka da je matična teroristička organizacija al-Fatah naposljetku raspustila "Crni rujan", u nadi da će zaustaviti kišu bombi kojom su izraelski avioni svakodnevno zasipali svaku točku na palestinskom teritoriju za koju je postojala i najmanja sumnja da ima veze s pokoljem u Münchenu.

Golda Meir je zbog nesmiljene kampanje ubijanja terorista stekla zastrašujuću reputaciju, ali i izazvala niz diskusija o tome je li sama inicirala državni terorizam.