Foto: Bruno Konjević / Cropix

MJESECIMA očekujemo lijek, a oni nam serviraju sedativ.

Vladajuća koalicija pohvalila se da kreće u ispunjavanje predizbornih obećanja. Na prvoj sjednici Hrvatskog sabora ukinut će povlaštene mirovine. Ne njih 180 tisuća, koliko ih je sada, nego najvjerojatnije tek nekoliko stotina podijeljenih bivšim ministrima i saborskim zastupnicima.

Nije puno, ali trebalo bi nas veseliti. Neće nas to spasiti, ali trebalo bi nam pomoći da se osjećamo bolje. Mali je to korak za Hrvatsku, ali veliki za hrvatsku vlast. Bilo koju vlast.

Barem nas žele u to uvjeriti.

Grube konture skore propasti

Vijest o tome da je zakon o privilegiranim mirovinama "u grubim konturama završen", utopila se u poplavu katastrofičnih najava kako Hrvatska klizi u recesiju, te da će joj gotovo sigurno biti srezan kreditni rejting ako nova vlast ne krene u drastične rezove i reforme.

I kao da to nije bilo dovoljno, nego je predsjednik Sabora Boris Šprem smrtno ozbiljan novinarima najavio kako će "učiniti puno ako broj zaposlenika Sabora bude smanjen s 245 na 235".

A ministar policije Ranko Ostojić postavio je dvojicu najkompromitiranijih osoba u sustavu, Olivera Grbića i Davora Blaževića Tigra, za svoje savjetnike. Jer je to, navodno, lakše nego dati im otkaz.

Saborska desetina

Kako onda očekuju da ćemo se bolje osjećati zbog ukidanja nekoliko povlaštenih mirovina? Osim ako sve nade ne polažu u onu otpisanu saborsku desetoricu. Oni već čine razliku.

U redu, pohvalno je svako ispunjavanje predizbornih obećanja. A ne izmišljanje novih, poput povećanja PDV-a. Ali što je onda s porezom na imovinu?

Također, pohvalno je i vidjeti da politika u rezove kreće od sebe same: prvo će ukinuti vlastite povlastice, a onda će to učiniti drugima. Ali kad to misli učiniti? Ne valjda kad bude kasno...

Bomboni za raju

Upravo zbog toga, ova pompozna najava ukidanja povlaštenih mirovina ne može se promatrati nikako drugačije nego kao jeftini (i to prejeftini) populizam. Kao utjeha za sirotinju. Bombon koji politika gura u ruke raji prestravljenoj višegodišnjim najavama o kolapsu.

Isprva je sladak, ali na kraju vas ipak tjera na povraćanje.

Tisuće nam trebaju, tisuće

Taj poriv bit će još snažniji dokle god će Damir Kajin podsjećati da smo "u zadnje dvije godine izgubili 150 tisuća radnih mjesta, da u ovoj godini trebamo vratiti 17,2 milijarde eura, da nam je vanjski dug prije deset godina bio 20, a sada je gotovo 50 milijardi eura", te dok će strani kreditori hrvatski kreditni rejting uvjetovati rezanjem plaća, subvencija, socijale. U tisućama, a ne desetinama. A kamoli u desetorici.

Ako je ukidanje povlaštenih mirovina tek početak, onda dobro. Ako je to vrhunac ili nedajbože kraj, onda opet dobro. Barem ćemo znati na čemu smo.

Na sedativima.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje