BIO JE TO sve poštenjak do poštenjaka. Ne zna se tko je bio glasniji, Ivo Banac ili Tonči Tadić, a Slaven Letica je čak i knjige pisao. O tome kako je društvo iskvareno, političari korumpirani, vlast bahata.

Natjecali su se tko će biti bučniji u nabrajanju anomalija u javnim djelatnostima, u kritici netransparentnog trošenja novca poreznih obveznika, a o rasipnosti države i luksuziranju saborskih zastupnika da se i ne govori. Glumili su narodne tribune, siromašne borce za pravdu i poštenje, jedine moralne vertikale ovog društva. Bili su Trio fantastikus u borbi za poštenu Hrvatsku.

A vidi sad. Ivo Banac kao nezavisni zastupnik sam sebi je iznajmljivao prostor za 40 tisuća kuna, za police za knjige potrošio 140 tisuća, a za taksi 17 tisuća kuna. Proračunskog novca, naravno. Onog u čiju se "svetost" godinama zaklinjao. Razbacivao se desecima tisuća kuna, donirao ih prijateljima i strankama, ponašao se kao pijani milijarder. I još tvrdi da nije napravio ništa protuzakonito, već je samo želio sebi "olakšati poreznu situaciju". "I ništa više", kaže Banac, u slobodno vrijeme predsjednik eminentne organizacije za zaštitu ljudskih prava.

Državna revizija ne bira

Slaven Letica, također, je zdrobio dragocjene novce poreznih obveznika. I to čak 711 tisuća kuna. Polovicu je donirao sam sebi kroz nevladinu udrugu Nezavisni zastupnik, a ostatak razbacao na još nepoznate troškove, budući da nije dostavio nikakve račune. "Te novce sam ionako ja dobio", pravednički je zaključio istaknuti publicist i "moralni noćobdija".

Tonči Tadić, bivši HSP-ovac, također je neslavno prošao u nalazu Državne revizije. On nije dostavio nikakve račune, valjda zato što je stigao potrošiti manje od svojih kolega. Bio je užasno nesretan i frustriran kad je na kraju prošlog saborskog mandata shvatio da su ga zakinuli za čak 250 tisuća kuna, kad je prije izbora napustio HSP-a i otisnuo se u nezavisne zastupnike. Ugrabio je samo 80 tisuća kuna, odnosno četvrtinu svote koju nezavisni zastupnici dobiju godišnje iz proračuna. Poludio je.

Ne samo da je po Sanaderovu nalogu prije izbora rasturio stranku, a time dokrajčio svoju političku karijeru, nego čak nije ništa ni zaradio. Ali i to malo spiskao je tko zna na što. Da stvar bude još bizarnija, Tonči Tadić godinama je glasio kao najaktivniji saborski zastupnik, onaj koji opsjeda novinare, nudi svakakve izjave i komentare. A sad ga nema ni od korova, kao da je u zemlju propao. Možda i jest. Ali sigurno ne od srama.

(Ne)moralne vertikale

Ostalo mu je samo - 712 kuna. I on je bio veliki poštenjak.

Furio Radin također: on je 2005. zdrobio čak 301 tisuću kuna, čak tisuću više od doniranih sredstava, što nije ni čudno, s obzirom da je samo na putovanja i dnevnice potrošio 67 tisuća. Iako je saborskim zastupnicima prijevoz vlakovima i autobusima besplatan. Ali nije fora u besplatnom. Tu se ne može ništa uzeti za sebe.

I tako dalje, da ne nabrajamo previše. Trošila je i Zdenka Čuhnil, Nikola Mak, Jene Adam je izmišljao odlaske na nepostojeće folklorne festivale u Mađarskoj, a obilato je trošio i HDSSB-ov trojac Branimir Glavaš - Vladimir Šišljagić - Ivan Drmić. Ali oni ipak nisu glumili moralne vertikale, barem ne kao Trio fantastikus Banac - Letica - Tadić. Ili rječnikom sapunica, nisu se "preglumljivali".

Fizičar Tadić hvalio se, recimo, svojom imovinskom karticom u kojoj je navodio samo Škodu Octaviju kupljenu na kredit. I ništa više. Toliko je bio siromašan da nije platio ni kavu u Saboru, tumarao je u jednom te istom odijelu i propovijedao moralnu uzvišenost. I siroče jedno, baš je on najmanje omastio brk. Što se može, jednostavno je zakasnio, nije na vrijeme razvukao vreću nezavisnog zastupnika kako bi se u nju slilo tristo ili više tisuća kuna. Banac je također "špilao" sveučilišnog profesora visokih moralnih nazora, a niskih materijalnih prohtjeva. Vjerojatno nije dobio priliku umočiti ruke u pekmez, pa nismo stigli vidjeti koliko će se zalijepiti za prste. Sad smo se uvjerili.

I trio fantastikus će pljunut na korumpirane grebatore

A Slaven Letica je posebna priča. Višegodišnji kolumnist Globusa predvodio je bitku građanske Hrvatske protiv korumpiranog režima i općenito prljave politike. U svojim knjigama "rušio je mit o 200 bogatih hrvatskih obitelji", otkrivao "hrvatski zločin stoljeća - rasprodaju Hrvatske, zarobljavanja države gospodarstva i naroda", a posebnu pozornost posvetio je privatizaciji i pljački hrvatskog gospodarstva. Očito je o pljačkama znao sve što se mora znati.

Što su onda za njih ovi "obični" političari, stranački mravi koji se ogrebu za saborsku stolicu kako bi dobivali 12 tisuća kuna plaće, i ako Bog da, i povlaštenu penziju? Na svakog od njih građani bi sutra pljunuli kao na "korumpirane grebatore". I što je najgore, pljunuo bi i Trio fantastikus. Bez krzmanja, s moralne uzvisine, izdaleka i uz pljesak oduševljene publike. Jer, eto, nisu svi političari pokvareni. Oni drugi su očito još gori.

Na kraju, ima neke pravde u svemu tome. Lijepo je vidjeti kako samozvani pravednici padaju licem ravno u blato. Ali ipak je to mala utjeha. Poštenjacima je lova ostala, ne pokazuju namjeru da ju vrate, niti država iskazuje namjeru da lovu uzme i vrati poreznim obveznicima. I baš poput glavnih likova svojih moralnih prodika, i oni će proći nekažnjeni. Ipak taj korumpirani, pokvareni sustav po kojem su Banac, Tadić i Letica tako zdušno pljuvali ima razumijevanja za svoje sinove razmetne.