ŠTO JE NEKO stariji, to ima veću kvadraturu na raspolaganju, javlja njemački Zavod za statistiku. Mlađima je sve teže da si priušte veći stan. Postoji ideja da se organiziraju zamjene, ali to nije tako jednostavno, piše DW.

Starije generacije u Njemačkoj, i ne samo Njemačkoj, pamte vremena kad se od prosječne plaće mogao steći vlastiti krov nad glavom.

Mlađima te priče vjerojatno djeluju kao bajke jer s podivljalim cijenama nekretnina njihova jedina opcija često je da se zarobe u višedesetljetni stambeni kredit, s neizvjesnim izgledima da ga ikad otplate.

No to nije jedini razlog zbog kojeg starije generacije imaju u prosjeku osjetno više stambenog prostora na raspolaganju. Ulogu igra i to što se djeca odsele ili životni partner umre, pa onda umirovljenica ili umirovljenik ostanu sami u velikom stanu ili kući.

Čak i ako žive kao podstanari, prelazak u manji stan im se često ne isplati. Jer stanari su u Njemačkoj zaštićeni posebno ako duže žive u istoj nekretnini.

Nije rijetkost tako da recimo u Berlinu stari stanari prostran salonski stan plaćaju svega par stotina eura mjesečno, dok susjedi, koji su se tek uselili u sličan stan, plaćaju i deset puta više.

Najtješnje je s djecom

Zbog svega toga ne čude podaci koje je ovih dana objavio njemački Savezni zavod za statistiku: domaćinstva u kojima „glava kuće“, osoba s glavnim prihodima, ima više od 65 godina u prosjeku raspolažu s čak 68.5 kvadratnih metara po osobi!

Ako stariji žive sami, onda još više, 83 kvadrata u prosjeku. Čak 27 posto tih starijih samaca ima preko sto kvadrata samo za sebe.

U starosnoj grupi od 45 do 64 godine, ljudi prosječno imaju 54.8 kvadrata na raspolaganju.

Očekivano, još manje imaju mlađi jer obično imaju i djecu u domaćinstvu. Tako ondje gdje glava kuće ima između 25 i 44 godine na svaku osobu u domaćinstvu otpada 44.7 kvadrata.

A ondje gdje je glava kuće netko mlađi od 25 godina (ti mahom nemaju još djecu ili su pak naslijedili nekretninu), ipak je malo više - 45.4 kvadrata.

Iako ovakva situacija ima svoje objašnjenje, situacija je apsurdna - mlade obitelji kojima treba najviše prostora imaju najmanje. A stariji sugrađani, kojima realno toliki kvadrati ne trebaju, žive prostrano jer im se tako isplati.

„Stariji građani u šest od deset slučajeva žive u svojim stanovima duže od dva desetljeća", kaže Danijel Zimmermann, stručnjak za stanovanje iz Zavoda za statistiku. A što se ranije netko uselio, to je manja cijena i veća kvadratura.

„Oni i posebno često žive sami, između ostalog zato ova grupa ima prosječno najviše stambene površine po glavi stanovnika“, dodaje Zimmermann.

Stanova nema, cijene eksplodiraju

Potraga za stanom, za kupovinu ili najam, u Njemačkoj u međuvremenu sliči na put kroz devet krugova pakla, posebno u urbanim centrima. Prema internetskoj stranici za nekretnine Immowelt, najskuplji prosječni kvadrat je u Münchenu (8587 eura), slijede Hamburg (6290), Frankfurt (5927), Berlin (5139) i Köln (4996).

Sličan je poredak i kod stanova za najam. U Münchenu stanarina je u prosjeku dvadeset eura po kvadratu, ne računajući režije. Na sve to, pravo je čudo ako čovjek u potrazi za stanom uopće bude izabran kad krene navala interesenata.

Nakon desetljeća zanemarene državne politike stanogradnje i političari priznaju da u zemlji vlada „stambeno izvanredno stanje". Vlada kancelara Olafa Scholza stoga je najavila da će učiniti sve kako bi se godišnje gradilo barem 400.000 stanova u Njemačkoj.

No ovih dana stiže otrežnjavajuća vijest. Ne samo da se nije prišlo magičnoj brojci od 400.000, nego je broj novih stanova pao na 250.000 godišnje. I padat će dalje barem još dvije godine, kaže Tim-Oliver Müller, šef Udruge građevinske industrije.

„Razlog su povećanje cijene građevinskog materijala za dvadeset posto samo prošle godine, strašno povećanje kamata, ali i zahtjevi koje država postavlja pri gradnji zgrada  Samo ovi zahtjevi često dovode do 30 posto viših cijena zgrada", požalio se Müller u razgovoru za javni servis Deutschlandfunk

On pritom misli na standarde koji se traže kad je u pitanju energetska efikasnost zgrada, ili tonska izolacija stanova. „Ne mora svaki stan biti izoliran kao tonski studio", rekao je Müller.

A da stari i mladi mijenjaju stanove?

Kako bilo, sve to nisu dobre vesti za mlade koji planiraju proširenje obitelji. A ni za stotine tisuće ljudi koji se godišnje dosele u Njemačku, zemlju koja vapi za radnom snagom, ali izgleda da jednostavno nitko ne zna gdje će svi ti ljudi živjeti.

S obzirom na to da ima dosta starijih koji imaju više kvadrature nego što im je potrebno, opoziciona stranka Ljevica predlaže da se u stanarsko pravo uvede i „zamjena stanova" u kojima ljudi žive plaćajući stanarinu. To podržava i Udruga stanara.

U metropolama poput Berlina već postoje online platforme za zamjenu stanova - tako da nitko ne bude na financijskom gubitku. No, prema nekim istraživanjima, to funkcionira samo uvjetno: stanari dva stana se zamjene tek na svakih pet stotina slučajeva u kojima se netko interesira ili raspituje za zamjenu.

Kao razlog se uzima i to što ljudima često ne odgovara drugi stan, iako im odgovara kvadratura, ili što stariji ne žele da mijenjati četvrt na koju su navikli. Kad starija osoba već ima prostran stan i nije prisiljen ga promijeniti, rastu mu kriteriji za prelazak u manji stan.

To su na gorak način iskusili u Potsdamu, gradu pored Berlina. Ondje su gradski oci, na insistiranje Ljevice, uspostavili gradski ured za posredovanje u zamjeni stanova. Za prve dvije godine rada, uspjeli su posredovati u svega dvije zamjene stanova.

Zato u Potsdamu planiraju zatvoriti taj ured krajem godine. Barem će tako grad uštedjeti sto tisuća eura godišnje. Pokazalo se gotovo nitko tko ima veći stan ne želi zamjenu za manji.