Ubojstvo Ivane Hodak: Je li kap prelilla čašu?
BOJAO se Zvonimir Hodak da će njegov klijent Vladimir Zagorec biti pokojnik. Vjerojatno nije ni sanjao da će s dva hica u glavu na stubištu zgrade u centru Zagreba, usred bijela dana, biti ustrijeljena njegova 26-godišnja kćer Ivana. I to samo četiri dana nakon izručenja njegova klijenta iz Beča. Vrijeme, mjesto i način izvršenja, kao i hladnokrvni bijeg ubojice sugeriraju da se radi o profesionalnom ubojstvu. Odnosno, mafijaškom. Nema više otimanja djece, nema premlaćivanja željeznim palicama, nema napada upozorenja. Počelo je s egzekucijama.
Vijest je izazvala neviđeni gnjev građana. Policija se digla na noge. Na ulicama su specijalci, u zraku policijski helikopteri, predsjednik Stjepan Mesić sazvat će sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost "jer situacija to traži". Mafijaši se više ne ubijaju međusobno. Sada su počeli ubijati i "civile". Sve podsjeća na 1999. godinu kada je nakon slučajnog ubojstva Zorana Dominija u pokušaju atentata na Vjeku Sliška krenulo hapšenje pripadnika zagrebačkog podzemlja, što je rezultiralo suđenjem tzv. "zločinačkoj organizaciji". Tada je - samo mjesec dana prije parlamentarnih izbora i smjene bivše HDZ-ove vlasti - kap prelila čašu. Hoće li se isto dogoditi i sada?
Možda Zagreb i jest siguran grad - ali za mafijaše
Milan Bandić nekoliko puta je ustvrdio da je Zagreb "siguran grad". Možda i jest - za mafijaše. Ministar unutarnjih poslova Berislav Rončević poručivao je kako se ubojstva i mafijaški napadi "događaju svugdje u svijetu". Ali nije rekao da se "svugdje u svijetu" takve stvari rješavaju. U Hrvatskoj, stvari "rješava" jedino mafija. Policija je kronično neefikasna, dok vlast šuti i bježi od problema. Zagorec je primao prijetnje i svi, na čelu s predsjednikom Mesićem, tvrdili su da nigdje neće biti siguran kao u Hrvatskoj. Ali nitko se nije sjetio Zagorčeva odvjetnika i njegove obitelji. Hodak je prije par dana poručivao kako Zagorec neće biti pokajnik. Netko se očito želio dodatno osigurati.
Zanimljivo je, a u ovom trenutku i prilično znakovito, da je prije samo mjesec dana upravo tjednik Nacional, u prijateljskim vezama s Hrvojem Petračem i neprijateljskim s Vladimirom Zagorcem, na naslovnoj stranici objavio priču o ženi koja je upropastila posao od 300 milijuna kuna. Radilo se o Ivani Hodak. Njezin prekid ljubavne veze s Ivorom Vucelićem i novootkrivena ljubav s Ljubom Pavasovićem, odvjetnikom Hrvoja Petrača, navodno je osujetio rasprodaju imovine generala Zagorca u Hrvatskoj. Nacional. Vladimir Zagorec. Hrvoje Petrač. Zvonimir Hodak. Ivana Hodak. Koliko slučajnosti na jednom mjestu.
Čija bi nas smjena zadovoljila?
No, nema smisla nagađati. Otkrivanje počinitelja i motiva posao je policije. Koja u ovom trenutku želi ostaviti dojam ažurnosti. Helikopteri nadlijeću grad kao da je u gradskoj gužvi lako primjetiti mladića u sivoj jakni. Specijalci blokiraju ulice kao da znaju koga traže. I kao da se profesionalni ubojice hvataju za rukav na ulici. Ali to smo od hrvatske policije već navikli.
Navikli smo i na to da javnost sada pod svaku cijenu traži smjenu. Traži nečiju glavu. U prvom redu, glavu ministra unutarnjih poslova Berislava Rončevića. Pa ravnatelja policije Marijana Benka. Pa šefa zagrebačke policije. I tako redom, premda nije jasno čija smjena bi nas zapravo zadovoljila. Već je otišao Ivica Kirin, pa je došao Rončević. Nakon njega doći će netko jednako nesposoban.
Vladajući snose najveću odgovornost
Jer, odavno je postalo jasno da Hrvatska nije država koja - kao i mnoge druge - ima mafiju, već da je hrvatska mafija jedna od rijetkih koja se može pohvaliti da ima svoju državu. Vladajuća politika snosi najveću odgovornost: krajem devedesetih isto kao i desetljeće kasnije. Kamo sreće da je ubojstvo Ivane Hodak usamljeni incident i iznenađenje. Ona je, nažalost, samo posljednja žrtva u nizu napada, otmica, ubojstava, javno izrečenih prijetnji, upozorenja. Njezino pogubljenje (jer način izvršenja ne sugerira ništa osim toga) iznenađujuće je samo utoliko što se vidjelo do koje mjere se mafija razmahala i dokle je zapravo spremna ići.
I to je zapravo razlog za toliki gnjev javnosti i građana. Drskost mafije jednaka je onoj 1999. godini kad je u centru grada Sliško napadnut zoljom, pa je u tom pokušaju ubijen slučajni prolaznik. U posljednjih deset godina policija nije riješila 66 mafijaških ubojstava, dok se policija i njezin ministar hvale pozitivnom statistikom "rješavanja kaznenih djela". Upravo u trenutku kad je javnost senzibilizirana zbog neriješenih slučajeva napada na Dušana Miljuša, Igora Rađenovića, Josipa Galinca i Luku Ritza, kad je izručenje Zagorca izazvalo policijski spektakl u Remetincu, kad se šef države sprda s prijetnjama Zagorcu, ubojstvo 26-godišnje kćeri Zagorčeva odvjetnika prelilo je čašu strpljenja.
Kad će se tome stati na kraj?
I još važnije, tko će mafiji stati na kraj? Možda premijer Ivo Sanader koji sada poručuje kako je "ovo definitivno trenutak kada se treba obračunati s mafijom bez obzira o kome se radi", a svojedobno je s Petračem sklopi pakt da se otvori hajka na Vladimira Zagorca? I zahvaljujući čemu, Petrač uživa u poluotvorenom odjelu Lepoglave i vikendima liže sladoled u Avenue Mallu. Možda njegovi ministri unutarnjih poslova koji su delegirani samo po kriteriju nesposobnosti? Sjetimo se, Ivica Kirin mafijaška ubojstva pripisivao je efikasnom radu policije. Ili će konačni obračun inicirati Stjepan Mesić, koji je posjećivao rođendanske proslave Hrvoja Petrača?
Upravo ovih dana talijanska vlada uputila je novi kontigent vojske i specijalaca u Napulj kako bi se borili protiv pripadnika lokalne mafije Camorre. Tamo država još uvijek želi ostaviti dojam da se bori protiv mafije. Kad će već jednom i hrvatska vlast poduzeti sličnu akciju? Da više ne moramo slušati kako se ravnatelj policije hvali da u akciji Index nije pobjegao "ni jedan profesor", već da jednom dočekamo da policiji nije pobjegao "ni jedan mafijaš". Kako to samo utopistički zvuči...
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati