U JEKU štrajka prosvjetara premijer Andrej Plenković nedavno je najavio da će rasti osnovice svim zaposlenima u javnom i državnom sektoru.

No, sindikati prosvjetara nisu se zadovoljili samo rastom osnovica, već traže da im se povećaju i koeficijenti za plaće za 6,11 posto, s 1,32 na 1,40. S druge strane, nastavnici uistinu imaju jedan od najnižih koeficijenata u odnosu na kolege sa sličnom stručnom spremom u javnom, a osobito u državnom sektoru.

Najavu horizontalnog rasta osnovica svima jednako pozdravili su čelni ljudi Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika. Prigodu su iskoristili kako bi se požalili na činjenicu da zaposlenici u tom sektoru nemaju neke dodatke na plaće kakve imaju nastavnici. Kako bi to ilustrirali, objavili su da neki zaposlenici s visokom stručnom spremom koji rade u ministarstvu imaju manje plaće od nastavnika. No pritom su propustili primijetiti da u državnom sektoru postoje brojni zaposlenici koji imaju privilegiju da mogu raditi malo ili ništa i pritom zarađivati mnogo više od nastavnika.

Mi ćemo stoga ovdje predstaviti nekoliko poslova u državnom sektoru na kojima se može vrlo malo raditi i pritom vrlo dobro zarađivati. Predstavit ćemo njihove koeficijente tzv. složenosti posla, osnovice i opis posla, odnosno mogućnosti njegova odsustva.

Komplicirani sustav izračuna plaća

Nažalost, usporedbe komplicira činjenica da osnovice nisu iste u svim javnim i državnim službama. Osnovica u javnim službama, što znači u školstvu, zdravstvu, socijali i kulturi, iznosi 5.695,87 kuna bruto.

Za državne službenike ona je malo manja i iznosi 5.584,19 kuna bruto.

Koeficijenti državnih dužnosnika su višestruko veći od koeficijenata nastavnika

Najmanja je za državne dužnosnike i iznosi 3.890,00 kuna bruto, no njihove se plaće često množe s višestruko većim koeficijentima od onih koji vrijede za nastavnike. 

Bruto plaća dobiva se tako da se koeficijenti pomnože s osnovicama. Stoga, kod čitanja donje tablice treba imati na umu da su potpredsjednik sabora i zamjenik župana državni dužnosnici, baš kao i pročelnik ureda potpredsjednika sabora, tajnici klubova zastupnika su državni službenici, a nastavnici javni službenici.

Uz navedeno treba napomenuti da konačna neto plaća svakog zaposlenika ovisi o brojnim faktorima kao što su staž, razni dodaci poput dodataka na napredovanje u zvanju kod nastavnika te porezi i prirezi u mjestu stanovanja, olakšice i slično. Zbog toga je prosječna neto plaća nastavnika slična osnovnoj bruto plaći i iznosi oko 7.100 kuna.

Kod državnih službenika i dužnosnika nema regulacije obima i kvalitete posla 

Iznad svega, važno je imati na umu da poslovi državnih dužnosnika i službenika nisu samoregulirajući na onaj način na koji su to poslovi nastavnika u javnom sektoru. Naime, nastavnik u školi teže može raditi loše ili uopće ne raditi ništa jer je njihova satnica regulirana, a učenici, roditelji i sustav od njih očekuju određene ishode. Isto, ali s još većom težinom, vrijedi za medicinare koji, zajedno sa svojim institucijama, mogu skupo platiti svaku pogrešku, baš kao i njihovi pacijenti.

Neki državni dužnosnici i službenici, naprotiv, mogu ne raditi ništa, a da se to uopće ne primijeti ili čak naprotiv, da ishod bude bolji nego kada rade. To je često evidentno u djelovanju saborskih zastupnika, a vrijedi i za brojne druge poslove povezane s politikom.

Zamjenici župana - ogledni primjer skupo plaćenih uhljeba 

U našem navođenju oglednih primjera uhljeba krenut ćemo od zaposlenja koje se prema insajderima u političkim krugovima smatra najboljim mogućim – s najpovoljnijim odnosom plaće i količine posla, a to je zamjenik župana.

Župani, naime, imaju po dvoje zamjenika. U nekim županijama propisano je da jedan mora dolaziti iz redova nacionalne manjine, no u većini slučajeva to ne vrijedi. Već sami župani imaju jako malo posla, među ostalim, zato što imaju jako malo ovlasti budući da kod nas regije imaju malo ovlasti. Posao župana je da brine o svemu za što je nadležna županija, a to su uglavnom samo ceste, sport, kultura te ponegdje, ali ne svuda - škole, sveučilišta, bolnice, nacionalni parkovi i odlagališta smeća. No, sve važne poslove koji su u opisu posla javnih ustanova obavljaju same javne ustanove; županija je uglavnom samo osnivač i raspodjeljivač proračunskog novca.

Župani su obično politički vrlo utjecajni ljudi. Oni su svojevrsni regionalni premijeri. No, njihova je pozicija vrlo komotna, a oni svoje proračune, koji se slabo nadziru, kontroliraju uglavnom diskrecijski. Na taj način oni mogu ostvarivati financijsku i političku kontrolu cijele regije. Župan neke gradove i općine na svojem području prema političkoj i drugoj podobnosti ili nepodobnosti može nagrađivati i kažnjavati.

Župani imaju vrlo malo posla, a tek njihovi zamjenici... za plaću do 17 tisuća kuna neto

Zamjenici župana imaju još manje posla od župana, pa se sasvim opravdano smatra da je to najbolje plaćen posao na kojem se najmanje radi. Njihov opis posla je da mijenjaju župane. To otprilike znači da u nekim ceremonijalnim poslovima, kada je župan spriječen, oni uskaču kao zamjena. U određenim okolnostima, kada ih župan za to ovlasti, oni također mogu potpisivati neke dokumente umjesto župana. Ako se župan razboli, onda dvojica njegovih zamjenika mogu potpisivati dokumente koje bi inače potpisao župan. Zamjenik župana obično bude osoba koja u nekoj perspektivi treba zamijeniti šefa županijske organizacije pa se na toj funkciji "trenira" u dodjeljivanju proračunskog novca, što u praksi znači da vježba kako svojima davati novac i kako ih uhljebljivati.

Zamjenik župana nema definiran koeficijent, međutim definirano je da mogu imati plaću u visini do 85% županove, a najviša plaća župana je u rangu ministarske. U gornjoj tablici to smo aproksimativno preračunali u koeficijent. Kada bismo pomnožili tako dobiven koeficijent za zamjenike župana od 5,46 s osnovicom za državne dužnosnike od 3.890 kn, došli bismo do 21.239 kn bruto.

Veći dio zamjenika župana ima plaće koje se kreću između 15.000 kn i 17.000 kn neto. Zamjenik župana Zagrebačke županije s djecom ima 27.500 kn bruto, odnosno 18.700 neto. Drugim riječima, prima više nego dvostruko plaću veću od nastavnika.

Predstojnici Ureda potpredsjednika sabora - visoki koeficijenti, malo ili nimalo posla

Predstojnici Ureda potpredsjednika sabora imaju vrlo visoke koeficijente, a da pritom također ne moraju puno raditi.

Potpredsjednik sabora još je jedna od najboljih pozicija u smislu odnosa rada i primanja. Oni, primjerice, u dogovorenom vremenu trebaju voditi sjednice pri čemu neki to odbijaju ili izbjegavaju raditi. Oni će imati auto i ured, predstojnika Ureda i zaposlene u Uredu, a neće imati gotovo nikakvog posla. Nekim uredima nekih potpredsjednika sabora vrhunac posla bit će organiziranje molitvenog doručka za potpredsjednika sabora.

Predstojnik Ureda potpredsjednika sabora zapravo bi trebala biti neka osoba koja koordinira rad različitih ljudi koji čine Ured potpredsjednika sabora; dakle, administrativnog osoblja, savjetnika itd. Također bi trebao biti glavni kontakt i politički operativac potpredsjednika sabora. Međutim, ni na koji način nije jasno što to sve podrazumijeva i koliko će u stvarnosti imati posla. Naime, prije svega nije isto je li potpredsjednik sabora iz redova opozicije ili vladajućih. Opseg poslova potpredsjednika sabora tu se jako razlikuje. Vladajući uglavnom više opterećuju svoje potpredsjednike sabora nego što to čine oni iz oporbe. Za ilustraciju, nitko neće poslati potpredsjednika sabora iz oporbe da na nekom važnom skupu ili susretu mijenja predsjednika sabora koji je iz redova vladajućih. Radije će poslati nekog drugog iz vlastitih redova.

Treći ešalon političkih operativaca

Osim toga, svaki potpredsjednik sabora bira članove svojeg Ureda i aktivan je do one mjere do koje bira biti aktivan. Neki potpredsjednici biraju biti neaktivni, pa čak odbijaju voditi sjednice sabora kad bi to trebali raditi. Dakle, posao predstojnika Ureda potpredsjednika sabora jako ovisi o tome što će od njih tražiti njihovi šefovi, potpredsjednici sabora. Mogu ne raditi gotovo ništa, a da imaju vrlo izdašne plaće. No, ako je potpredsjednik sabora jako aktivan, predstojnik može imati dosta posla, osobito ako mu šef povjerava puno odgovornosti. Na tim poslovima obično završavaju relativno visoko pozicionirani ljudi iz politike, primjerice, bivši ambasadori ili pomoćnici ministara. To je obično tzv. treći ešalon političkih operativaca. To su vrlo rijetko ljudi koji su bili birani na listama.

Plaće potpredsjednika sabora kreću se oko 28.000 kuna bruto, odnosno oko 20.000 neto.

Plaće predstojnika ureda potpredsjednika sabora kreću se oko 20.500 kuna bruto.

Tajnici klubova zastupnika u saboru s više od 10 zastupnika

Posao tajnika klubova zastupnika u saboru može biti administrativan i politički. U praksi oni najčešće rade neke pripreme materijala za zastupnike, primjerice za govore, sjednice i odbore, što bi uglavnom trebali raditi sami zastupnici. Primjerice, ako neki zastupnici nisu dovoljno internetski pismeni, onda će im takve tajnici odnosno tajnice prikupljati materijale i podatke koji im trebaju. Neke osobe na toj poziciji mogu raditi i posao tajnika i posao savjetnika.

Osobe na takvom mjestu mogu imati čak i više posla nego nastavnici, no najčešće ga nemaju. Nastavnici jednostavno imaju definiranu satnicu koja im određuje koliko će raditi. Oni svaki dan imaju 20 do 30 učenika koji im dolaze na nastavu. Uz to, kod njih postoji i određeni mehanizam regulacije koji čine roditelji – oni prate imaju li djeca neki očekivani ishod. Ako je neki učitelj uistinu loš, to će relativno brzo postati problem jer roditelji mogu zatražiti dolazak inspekcije Ministarstva. Naravno, to se neće često događati jer će roditelji uglavnom strahovati od moguće odmazde nad djetetom.

Posao savjetnika u saboru ne kontrolira baš nitko

S druge strane, većina poslova političkih operativaca, poput onih raznih savjetnika u saboru, nije samoregulativna. Kod njih ne postoji netko tko bi ih cijelo vrijeme kontrolirao. Količina njihova posla je relativna – ona ovisi o tome koliko su zastupnici aktivni, koliko imaju inicijativa koje su izvan okvira i sl. Osim toga, postoje velika razdoblja kada ti tajnici imaju značajno manje posla jednostavno zato što nema sjednica. Ako neki klub tijekom ljeta ne priprema nešto izvanredno, primjerice neku konferenciju ili nešto slično, tajnici i savjetnici imat će vrlo malo posla, gotovo do razine da bi se mogli dosađivati.

Problem je također u tome što hrvatski sabor u praksi funkcionira tako da se od zastupnika očekuje samo da dižu ruke za stvari koje vlada predlaže. Ako je netko u opoziciji, njegovi amandmani u principu ne prolaze pa većina ljudi u opoziciji zaključuje da im se uopće ne isplati truditi. Stoga će oni svoj angažman uglavnom držati na razini govora. Tu onda završava njihov politički angažman. S druge strane, ako je zastupnik dio vladajuće većine, onda se od njega očekuje da ne muti vodu previše, nego da prihvati ono što dolazi iz vlade i digne ruku za to. Stoga se ni oni ne trude pretjerano, nego se njihov angažman svodi na to da budu prisutni kako bi dizali ruke. Radni procesi u parlamentu ovise o imaginativnosti i angažmanu zastupnika. Drugim riječima, oni mogu biti prilično zaposleni, no isto tako ne moraju raditi gotovo ništa. To ovisi o političkoj volji zastupnika određene stranke.

Ako koeficijent tajnika kluba s više od 10 zastupnika od 2,13 pomnožimo s osnovicom za državne službenike od 5.584,19 kn dolazimo do 11.893 kn bruto. To je, također, značajno više od nastavničkog umnoška od 7,517 kn.

Nered u sustavu izračuna plaća

Kako je vidljivo iz gore navedenog, u hrvatskom javnom i državnom sektoru postoji popriličan nered u definiranju plaća. On je dijelom nastao nakon 2001. kada se u Hrvatskoj prešlo sa sustava platnih razreda na sustav koeficijenata.

Tada su doneseni Zakon o plaćama i Uredba o koeficijentima. To je rješenje trebalo biti bolje, no njime su nastavnici bili najviše zakinuti. Vlada Ivice Račana, koja je ukinula platne razrede, pokušala je ispraviti nepravdu određenim korekcijama i povećanjem plaća za nastavnike, a nekih korekcija bilo je i kasnije.

Nastavnici imaju dodatke na plaću, ali..

Kada se poteže pitanje plaća nastavnika često se ističe da oni imaju dodatke koje drugi nemaju. Uistinu, nastavnici imaju prilično izdašne dodatke za otežane uvjete rada, primjerice, za rad u područjima od posebne državne skrbi. Osim toga imaju i dodatke za napredovanje u zvanju – ako su mentori, plaće im se uvećavaju za oko 11%, a ako su savjetnici za oko 21%. No tu treba imati na umu da svega 6.500 učitelja od njih oko 50.000, dakle oko 14% ima zvanje mentora ili savjetnika. Savjetnika sve skupa ima oko 1000 na oko 50.000 nastavnika.

Za kraj recimo da će nastavnici, ako im se ostvare svi zahtjevi i obećanja, sljedeće godine u isto vrijeme imati između 600 i 880 kn veću neto plaću. Konkretno, učitelju/nastavniku s 10 godina staža, s dvoje djece, koji živi u Zagrebu, ako mu se osnovica za plaću poveća za 6% i koeficijent složenosti poslova za 6% - plaća će se povećati za 1.125 kn bruto, odnosno za 883 kn neto.

Originalno objavljeno na Index istrage