54.224.121.67 US
 

VELIKI INTERVJU Ministrica Divjak za Index: Vjeronauk treba biti u školama

Piše: Nenad Jarić Dauenhauer
utorak, 24.10.2017. 14:14
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

 Foto: Igor Kralj/Pixsell

MINISTRICU znanosti i obrazovanja Blaženku Divjak u lipnju je zapala ne baš zahvalna uloga nositeljice reformi koje bi trebale opravdati svjetonazorski i politički neuvjerljiv brak HNS-a i HDZ-a, za koji mnogi smatraju da je skrojen iz dvojbenih interesa obiju strana.

Otkako je, kao nestranačka kandidatkinja, zasjela na čelno mjesto vrućeg resora opterećenog mnoštvom problema, povukla je više poteza za koje je malo tko vjerovao da će dobiti podršku premijera, a još manje najkonzervativnijih krugova u HDZ-ovoj koaliciji.

Sama najava svakog od njih - od uklanjanja ljudskih i institucionalnih zapreka za nastavak kurikularne reforme, preko zaustavljanja Lex Borasa, uvođenja upravnog nadzora na Sveučilištu u Zagrebu i odmrzavanja 50 milijuna europskih eura koje je bivši pomoćnik ministra Krešo Zadro blokirao jer je bio sklon ideji da veći dio novca ode nekim centrima koji nisu zadovoljili na vrednovanju, do uvođenja obavezne informatike - u medijima i javnosti, a osobito u krugovima ljevice i liberala, izazivala je skepsu prema rezonu: ako joj je fotelja ponuđena samo kako bi prikrila sumnjive interese i rabote, za očekivati je da se prije ili kasnije pokaže da je sve što radi samo primamljiv spin. No njezini politički neistomišljenici, s koje god strane bili, ipak ne mogu ne priznati da su se, u ne baš sretnim uvjetima u relativno kratkom vremenu od četiri mjeseca, dobrim dijelom ljetnih, određeni korisni pomaci ipak dogodili. Barem za sada. Hoće li svi doživjeti realizaciju, tek treba vidjeti. Trenutno je teško reći hoće li koalicija uopće opstati dovoljno dugo da neki dugoročniji, važniji projekti, poput kurikularne reforme, stvarno zažive i hoće li Divjak za to imati dovoljno političke moći.

Index je u velikom intervjuu s ministricom stoga pokušao doznati odgovore na neka od najčešćih pitanja koja uobičajeno postavljaju njezini kritičari, osobito oni iz redova liberala i socijaldemokrata.

POVEĆANJE PLAĆA NASTAVNIKA I MERITOKRACIJA

Otkada ste došli na čelo ministarstva do danas povukli ste više poteza koji su izazvali razne reakcije. Ušli ste u sukobe s mnogima na mnogim frontovima. Neki su vaše dosadašnje poteze hvalili, drugi su se zbog njih uznemirili, a treći smatraju da niste učinili dovoljno. Koje dosadašnje poteze smatrate najvažnijima, a koje veće planirate provesti u skorijoj budućnosti?


Ima puno onih koji ne žele promjene jer im odgovara sadašnje stanje i da se ništa ne mijenja. Međutim, potrebno je demistificirati interese i stalno raditi na građenju povjerenja. Sve legitimne dionike u sustavu znanosti i obrazovanja redovito zovemo na sastanke jer mislim da je važno čuti različite perspektive u priči. Moji prioriteti su jasni, a to je građenje sustava obrazovanja koji će osigurati kompetencije za život u 21. stoljeću: pilot projekt obrazovne reforme 2018/19. te reforma strukovnog obrazovanja i projekti izvrsnosti u obrazovanju i znanosti. Slažem se da su promjene sporije nego bi to građani željeli, no ministrica može biti samo reformatorica, a ne i revolucionarka. Treba osigurati provedbu i održivost, a za to ipak treba široka podrška. U skladu s tom vizijom izabran je i sjajan stručni tim koji ne bi mogao biti na ovom mjestu da nije bilo podrške HNS-a.

Vezano uz poticanje izvrsnosti, istaknula bih aktualnu inicijativu u kojoj želimo motiviranim i poduzetnim učiteljima u školama povećati plaću za 30 %, ukoliko povuku sredstva iz EU fondova. Ta je inicijativa ugrađena u izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju koji je sada krenuo u javnu raspravu. Nadam se podršci koja bi nam omogućila da izađemo iz uravnilovke.

Prema najavama, povećanje plaća trebalo bi ići po principu tko se više trudi – njemu više. Kako ćete to provesti i zašto do sada nitko nije povukao sredstva za tu svrhu?

Ne znam zašto ovaj potez nije došao ranije, no to sada nije bitno. Ova velika priča je početak kraja uravnilovke, a naša inicijativa koju smo predložili ima u fokusu upravo bazu koja iznosi promjene. Nagrađivanje izvrsnih i motiviranih koji provode mini reforme u školstvu je zaista krucijalno. Ovdje se konkretno radi o nagrađivanju onih koji privlače sredstva iz EU fondova. Nadam se da ćemo dobiti snažnu podršku u javnoj raspravi. Ova inicijativa ima i širu dimenziju od financijske i motivacijske za nastavnike. Naime, uvođenje modela nagrađivanja izvrsnih i motiviranih nastavnika u škole utjecat će na vrijednosni sustav koji djeca usvajaju od najranijeg doba. Vjerujem da takve stvari mogu mijenjati naše društvo.

Koliko će iznositi najviše povišice i što će se za njih morati činiti?

U ovoj inicijativi radi se o poticanju povlačenja sredstava iz EU fondova, a predviđene su povišice od 30 %. Za izvedbu projekata može se dobiti smanjenje nastavne norme na vrijeme trajanja projekta. Projekte poticanja izvrsnosti inicirat ćemo i provoditi uporno i sustavno, kako u obrazovanju na svim razinama, tako i u znanosti.

Neki se nastavnici po forumima bune što ta povišica neće biti jednaka za sve, što će za nju morati raditi neke europske projekte. Što kažete na to?

Povišica je i zamišljena tako da potiče one koji povlače EU sredstva koja omogućuju opremanje škola, edukaciju nastavnika, mobilnost učenika i nastavnika itd. Dakle, i ta dodatna sredstva za povišicu dolaze iz EU projekta, a ne državnog proračuna. Naravno, postoje sredstva u državnom proračunu kojima se povećavaju plaće za sve ili temeljem napredovanja u mentore i savjetnike koje dolazi temeljem zalaganja u direktnom radu s učenicima.

TROŠKOVI I KORISTI OD CERN-A

Najavili ste da u utorak krećete s pregovorima koji bi Hrvatsku napokon trebali uvesti u članstvo najvećeg znanstvenog instituta na svijetu – CERN-a. Na tome su radile i neke ranije vlade, osobito SDP-ova. Što se promijenilo da bi se to sada moglo ostvariti, koliko će nas to koštati i koliko ćemo imati gospodarske koristi?

Za razliku od prije, MZO sada ima izvor financiranja koji nije iz državnog proračuna, nego iz europskih strukturnih fondova koji su Hrvatskoj na raspolaganju. Među ostalim, upravo i zahvaljujući ovakvoj suradnji s CERN-om. MZO od članstva očekuje veliku gospodarsku suradnju hrvatskih tvrtki i CERN-a, tako da vjerujemo da će nam se uložena sredstva od oko milijun eura godišnje višestruko isplatiti. U biti CERN ne bi ni pristao na pregovore kada ne bi mislio da Hrvatska od toga ne može gospodarski napredovati.

SAMOVOLJA SVEUČILIŠTA I UZURPACIJA HS-A

Pokrenuli ste nekoliko postupaka upravnog nadzora nad zakonitošću rada Sveučilišta u Zagrebu. Što ćete učiniti ako se Sveučilište nastavi ponašati nekooperativno pa i dalje ne dostavi zatraženu dokumentaciju?


Svaki čelnik ustanove prema zakonu je odgovoran za zakonitost rada pa mi je teško zamisliti scenarij u kojem bilo koja ustanova u sustavu znanosti i obrazovanja ne surađuje s nadležnim ministarstvom u postupcima procjene zakonitosti. Štoviše, svima nam treba biti zajednički interes da radimo transparentno i da čim prije riješimo potencijalne sumnje.

Zanima me imate li, i planirate li, neku konkretnu mjeru kojom možete prisiliti Sveučilište na suradnju?

Nažalost, u zakonima nisu propisani rokovi za dostavu dokumentacije. Ali koristit ćemo i druge mjere koje su nam na raspolaganju.

Na Hrvatskim studijima zbiva se svojevrsni rat, a neki kažu odmazda, u kojoj su pod pritiskom, često i nelegalnim, i profesori i studenti. Dugo se blokiralo formiranje legalnog studentskog tijela, kvalitetnim nastavnicima ne produžavaju se ugovori, zapošljavaju se deseci podobnih, neki od njih stariji od 65 godina itd. Što ćete učiniti s Hrvatskim studijima 12. prosinca kada istekne Pismo očekivanja kojim je završio redovni postupak reakreditacije te ustanove? Naime, Zakon o osiguravanju kvalitete predviđa samo dva moguća ishoda - izdavanje ili uskratu dopusnice - a čini se da Hrvatski studiji neće moći zadovoljiti uvjete iz Pisma očekivanja. Kritičari tvrde da je tamo situacija sada još lošija nego što je bila kada je Mornar uputio svoje Pismo očekivanja.

Nažalost, u ovom trenutku nemam niti sve relevantne informacije, niti odgovore na zahtjeve iz reakreditacije koji su podloga za odgovor na ovo pitanje. Svatko od nas može imati svoje mišljenje o zbivanjima na Hrvatskim studijima, no neosporno je da radno okruženje za studiranje i istraživanje ondje, nažalost, nije poticajno – to nam svakodnevno govore i studenti i profesori.

Naravno da trebate vidjeti dokumentaciju. To se podrazumijeva.  No pitanje je što ćete učiniti ako se pokaže da Pismo očekivanja nije ispunjeno. Zanima nas hoćete li vi biti popustljivi kako bi vjerojatno bio vaš prethodnik ili ne?

Ne postoje samo dvije opcije. Ima ih više.

Mislite na produženje roka HS-u?

Među ostalim. Treba vidjeti što se tu stvarno događa. Nije jednostavno jednoj takvoj instituciji samo uskratiti dopusnicu. Treba misliti i na studente i na profesore. Osim toga, Sveučilište Hrvatskim studijima u međuvremenu mijenja status pa treba vidjeti kako stvari stoje u odnosu na tu činjenicu.

Da, promijenjen im je status od Sveučilišnog centra koji su imali 25 godina u Sveučilišni odjel. No to je učinjeno protuzakonito. Naime, prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Sveučilišni odjel smije izvoditi znanstveno-nastavnu i stručnu djelatnost u jednom polju dok je Hrvatski studiji izvode u najmanje 7 polja i 3 znanstvena područja.


TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Oko ovoga MZO je odgovor poslao Sindikatu koji je tražio mišljenje o toj temi.

Čini se da izbjegavate odgovor pa ću naše čitatelje podsjetiti samo da su Sindikati dobili vaše preliminarno mišljenje iz kojeg proizlazi da biste mogli ići u raščišćavanje ovog problema kroz upravni nadzor koji je ondje pokrenut. No on do sada nije do kraja proveden jer ne dobivate potrebne dokumente, a za vjerovati je da ni neće uskoro. Očekivano, kritičari sustava stoga se pitaju koliko vi, s obzirom na tzv. autonomiju na koju se sveučilišta rado pozivaju, ali i na odnose političkih snaga, zapravo imate mehanizama kojima možete natjerati akademsku zajednicu na ono za što ni u njoj, ni i u politici, za sada nema volje. Hajdemo stoga na druga pitanja.

INFORMATIZACIJA I OBAVEZNA INFORMATIKA

Kako je odlučeno da informatika postane obavezan predmet kada to nije bilo predviđeno u Cjelovitoj kurikularnoj reformi?
 
Naše obrazovanje treba iskorak u 21. stoljeće, ali za to je nužna promjena programa informatike i osiguravanje osnovnih digitalnih kompetencija svim učenicima. Učenici moraju biti sposobni snalaziti se u digitalnom dobu u kojem se očekuje da 90 % svih zanimanja uključuje digitalne vještine u određenoj mjeri, moraju naučiti računalno i algoritamski misliti. Osim toga, da informatika bude zaseban predmet, važan je i međupredmeni pristup u kojem bi tehnologija interdisciplinarno ušla u sve predmete i podupirala učenje i poučavanje te istraživačku nastavu. Nije cilj da učenici znaju nabrojati građu računala, niti da uče o disketama, već da gradimo školu za život. Dakle, ide se u promjenu cjelokupnog programa informatike u svim osnovnim i srednjim školama, s time da je informatika obavezni predmet u 5. i 6. razrednu osnovne škole. Podloge za promjenu programa i načina poučavanja su kurikularni dokumenti izrađeni u okviru cjelovite kurikularne reforme koji su poslani na međunarodne recenzije.

Hoćete reći da se sam kurikulum informatike, koji je izradila Stručna radna skupina, nije mijenjao, već samo status predmeta – od izbornog u obavezni?

Da, koristili su se već izrađeni kurikulumi, a uvode se samo one promjene koje su predložili međunarodni recenzenti.

Rekli ste da ste se odlučili za promjenu statusa informatike zato što ste shvatili da naši učenici nemaju tako veliku satnicu kako se to mislilo, odnosno da učenici drugih europskih zemalja imaju više sati ukupno godišnje. No neki kritičari ističu da mi imamo pretrpanu dnevnu satnicu jer imamo više ukupno blagdana i ferija. Osim toga, imamo dvosmjenske i trosmjenske škole. Kako ćete to riješiti? Hoćete li ići s informatikom samo u nekim školama u kojima će to biti izvedivo?

Ne. Idemo u sve škole. Naći ćemo mjesta za onoliko sati obavezne informatike koliko smo planirali. Naši učenici po trajanju dnevne satnice nisu pretrpani u odnosu na druge u Europi. Osim toga, što je najvažnije, informatika nije zamišljena da učenike opterećuje domaćim zadaćama. To je jedan od najvećih problema naših učenika - što imaju gomile domaćih zadaća. Nakon redovne nastave, kada dođu iz škole, još po nekoliko sati trebaju raditi domaće zadaće.

Hoćete li moći pronaći dovoljan broj učitelja informatike i hoće li se oni stići educirati?

Analiziramo stanje po školama. Učitelje informatike imamo u školama, ali sigurno će biti potrebno i novog zapošljavanja. Naime, u osnovnim školama informatika je izborni predmet te tamo već rade učitelji informatike, a sada smo prikupili podatke o potrebama škola te ćemo osigurati dodatno zapošljavanje i edukaciju svih učitelja.

STEM, HUMANISTI I DRUŠTVENJACI

Stavili ste naglasak na STEM. No neki pitaju što je s humanistikom i društvenim znanostima? Nedavno ste oslobodili 50 milijuna eura iz EU fondova za naše centre izvrsnosti, koje je dugo blokirao prijašnji postav u Ministarstvu. Međutim, ti milijuni prema odredbama EU-a namijenjeni su isključivo za 10 centara iz STEM područja, dok preostala 3 društveno-humanistička centra neće imati pristup njima. U programu individualnih stipendija u sklopu Obzora 2020, programu od 2014., nema financiranih projekata iz društveno-humanističkih znanosti. Kako to planirate riješiti?

Ovih 50 milijuna eura za Znanstvene centre izvrsnosti prvi je veliki reformski potez u znanosti. Zbilja stavljamo naglasak na poticanje izvrsnosti jer nas samo ona može probuditi iz letargije. STEM i humanističke i društvene znanosti nisu u kompeticiji i namjeravamo poticati izvrsnost u svim znanstvenim područjima. Međutim, s obzirom na potrebe gospodarstva, važno je staviti naglasak na studije u tehničkom i prirodoslovnom području, odnosno u STEM-u. Za financiranje centara izvrsnosti u društveno-humanističkom području osigurana su sredstva u proračunu koja su bitno viša od sredstava koja za godišnje financiranje mogu dobiti projekti Hrvatske zaklade za znanost u tom području. U suradnji s Ministarstvom regionalnog razvoja i EU fondova radimo i na osiguravanju dodatnih sredstava za financiranje novih centara izvrsnosti. Obzor 2020 je program EU-a i mi direktno ne utječemo na pravila u ovom trenutku, ali sudjelujemo u pripremi programa koji će se izvoditi nakon 2020. Međutim, STEM nije samo prioritet u Hrvatskoj, već i u EU-u.

Novi Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja onemogućuje zapošljavanje stranaca u humanističkom području jer zahtijeva da 25 % radova bude napisano na hrvatskom? To nikako nije način da se pojača kvaliteta i vidljivost naše humanistike u svijetu. Možete li nešto poduzeti?


Pravilnik ne donosi Ministarstvo već Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj koje je neovisno o Ministarstvu. Dakle, to isto Vijeće ga može i mijenjati. Međutim, poticaj za promjene mora doći od znanstvenika koji se ne boje međunarodne konkurencije u svojoj znanstvenoj disciplini. Naravno, ja razumijem i podržavam brigu za razvoj hrvatskog strukovnog nazivlja, ali to ne smije štetiti znanstvenoj izvrsnosti. 

Kada će se formirati neko tijelo za izradu novoga zakona o znanosti, kao što je najavljivao državni tajnik Tome Antičić?

Prvi je korak da napravimo plan normativnih aktivnosti za iduću godinu koji će obuhvatiti i taj zakon.

VJERONAUK I DISKRIMINACIJA NEKATOLIKA

Kakvo je vaše mišljenje o vjeronauku u školama? Naime, pobornici vraćanja vjeronauka u crkve tvrde da bi se oko 250 milijuna kuna koje se troše na vjeronauk moglo usmjeriti u poboljšanje standarda škola, da bi se satnica mogla rasteretiti i osloboditi za progresivnije sadržaje te da bi bilo dobro da se djeca ne zbunjuju činjenicama koje su u suprotnosti sa znanošću.


Mislim da je vjeronauk u školama kao izborni predmet primjereno rješenje s obzirom na hrvatski kontekst i određenje većine stanovnika, te ne planiram nikakve promjene po tom pitanju.

Ako već ne možete izmjestiti vjeronauk iz škola, zbog Vatikanskih ugovora, zašto učenicima ne biste omogućili istinsku jednakost tako što biste uveli neki alternativni predmet poput povijesti religija ili etike? Djeca sada često moraju sjediti po stubištima, knjižnicama i sl. zato što je vjeronauk uvijek u glavnoj satnici. Bilo bi logično da on ili ne bude u glavnoj satnici, nego van nje, kao što su to neki drugi izborni predmeti, ili da mu se ponudi alternativa kakvu imaju brojne europske zemlje.

Što se tiče fakultativnih predmeta, takvih već ima po školama, samo je pitanje organizacije nastave i školske satnice. To je više organizacijsko, nego suštinsko pitanje. Znate, škola mora imati određenu vrstu autonomije u organizaciji nastave i školskog kurikuluma, kao i fakultativnog programa. Ne moraju sve odredbe dolaziti „odozgo“ jer jedno od važnih svojstava uspješnih sustava je poticanje autonomije i odgovornosti škole i učitelja. Među ostalim, škole mogu urediti da se u njihovim knjižnicama održavaju neke kreativne radionice i sl.

To ipak jest i suštinsko pitanje. Naime, poznato je da tehnički nije moguće urediti da vjeronauk uvijek bude samo prvi ili zadnji sat u dnevnoj satnici; to bi značilo da jedan nastavnik vjeronauka u jednoj školi u tjedan dana može odraditi samo 10-ak sati nastave – pet u nultom ili prvom satu i pet u sedmom – s golemom rupom u sredini. Budući da to nije moguće, svi ostali osim katolika, u biti su diskriminirani. Drugim riječima, ne poštuje se jednakost koju im garantira Ustav. Iako je Hrvatska vrlo religiozna i prilično homogena katolička zemlja, ipak se gotovo 300. 000 ljudi ne smatra katolicima. Od toga oko 200.000 smatra se ateistima, agnosticima i skepticima, a njima broj ubrzano raste. Oni su u smislu određenja prema religiji druga najveća skupina u Hrvatskoj nakon katolika. No ni oni, ni učenici drugih vjera nemaju iste uvjete kao katolici. Ovih drugih uglavnom ima premalo u razredima da bi im se organizirao njihov konfesionalni vjeronauk. Taj problem možda bi mogao riješiti neki predmet poput etike ili povijesti religija koji bi možda mogao biti prihvatljiv svim nekatolicima. Ne biste li vi kao ministrica obrazovanja trebali inicirati to pitanje jednakosti u obrazovanju?


Pitanje treba postaviti, ali rješenje je trenutno preveliki zalogaj za mene i ovu koalicijsku vladu. Niti jedna dosadašnja vlada to nije čak ni pokušala riješiti. Za nešto takvo trenutno ne postoje temelji ni u kurikularnim dokumentima, a već je vrlo ambiciozan plan da se za sljedeću godinu dovrši sve što jest pripremljeno. Ja uz sve što me čeka ne mogu otvarati još jedan reformski plan u godinu dana.

PROMJENE U LJUDSTVU

Neki smatraju da ste pristali na politizaciju obrazovanja time što ste dopustili da Posebno stručno povjerenstvo vode političari, a ne stručnjaci. Najavljivali ste depolitizaciju tog tijela. Kako to tumačite?


Za početak, da još jednom objasnim pojam depolitizacije obrazovanja, što sam često ponavljala. Politika stvara okvir, ali samo struka stvara sadržaj – to je suštinska depolitizacija i mislim da na tome radimo.
 
Ovdje bih naglasila i institucionalizaciju PSP-a koja podrazumijeva da institucije koje provode reformu snose i odgovornost. Osobno ću i dalje uz podršku HNS-a inzistirati da u PSP uđu čelnici institucija koje su zadužene za provedbu reforme. Ipak, treba imati na umu da to tijelo koordinira procese, a Ministarstvo provodi reformu. Međutim, da bi reforma bila uspješna, mora joj se osigurati široka potpora u stručnoj javnosti, ali i glas „običnih“ ljudi da je nužna. Ovo posljednje je sada nesporno, jer ljudi su osvijestili da je reforma obrazovanja najvažnija reforma u društvu.

Neki tvrde da ste značajno povećali svoj uži tim u Ministarstvu. Je li to bio način da se bez otpuštanja zaobiđu neki vama neskloni ljudi i dovedu skloniji? Zašto u resoru i dalje rade ljudi koji su bili bliski Šustaru i Barišiću, koje pamtimo po otporu reformama?

Ovaj resor je ogroman, brine o stvarima u rasponu od papučica u vrtiću do atomske fizike na fakultetu i doista ima posla za sve u MZO-u. Rad Ministarstva možemo promatrati kroz dvije perspektive. Jedan cilj je normalno funkcioniranje složenog sustava i redovito unapređenje procesa. Tu ima mnogo posla koji treba obavljati na dnevnoj razini. Od upisa u škole, formiranja razrednih odjela, studentske prehrane, studijskih programa, redovitog financiranja obrazovanja i znanstvenih projekata i tako dalje. Drugo su veliki reformski procesi i projekti koji se provode, i koji su u planu rada vlade, i na čemu je inzistirao HNS ulaskom u koaliciju. Naravno da su za velike iskorake potrebni novi, iskusni ljudi koji mogu voditi ove složene procese, i stoga sam ja predložila vladi ljude koji su se dokazali kao sposobni i koji su ostavili svoje uspješne poslove i vrhunske pozicije kako bi radili ovaj stresan i odgovoran posao. Na tome sam im izuzetno zahvalna. Međutim, sada je važno da na svim razinama stavimo interes djece, učenika i studenata u prvi plan i nadiđemo podjele. 
 

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije