Foto: Sanjin Strukić/Pixsell, Hina

SABORSKO istražno povjerenstvo za Agrokor nastavilo je s radom. Nakon što su prošlog tjedna ispitali prvog premijera Hrvatske nakon uvođenja višestranačja, Stjepana Mesića, na stolcu za svjedoke našao se Josip Manolić, a zatim i Milan Kovač.

UPRAVO SVJEDOČI IVAN PENIĆ

"Kako je tekao proces stjecanja većinskog udjela u tvrtkama koncerna Agrokor", pitao je Stjepan Ćurej.

Umjesto odgovora Penić raspreda o procedurama, načinu izrade elaborata, čuvanju dokumentacije u Fondu za privatizaciju. Tek nakon desetak minuta prvi je put spomenuo Agrokor. Kaže da se ne sjeća kako je išlla privatizacija, ali da sva dokumentacija postoji na dva mjesta - u pravnim sljednicima Fonda za privatizaciju i u samom Agrokoru.

"Sjećate li se koji su konzultanti bili angažirani za Zvijezdu i druge tvrtke Agrokora", pitao je Ćurej.

"Ne sjećam se, prošlo je više od 20 godina", kaže Penić. O Jamnici pak kaže da zna puno jer je bio načelnik Jastrebarskog.

"Jamnica je bila razrušena, 200- 300 metara od linije ratišta. Na nju su pale stotine i stotine granata. Velike vojne snage smo morale koristiti da pobunjenike izbacimo iz Jamnice. Ali, Jamnica je obnovljena i brzo je počela raditi s 300 radnika što je bilo jako značajno", rekao je Penić.

"Jeste li razmatrali načine financiranja pri privatizaciji", pitao je Ćurej.

"Nismo to činili. To nije bio naš problem. Samo kad smo sumnjali da je u pitanju neprijateljski kapital. Tako sam čuo da je primjerice Jugobanka željela isfinancirati menađment u Plitvicama, pa da im menađeri ne vraćaju i banka preuzme Plitvice. Kad bismo tako nešto čuli ili doznali reagirali bismo, ali inače ne. To je najbolje pitanje za banke koje će možda imati dobre odgovore zašto su nekoga financirali", tvrdi Penić.

Ne sjeća se da je privatizirao ijednu tvrtku Agrokora

"Je li za vrijeme vašeg mandata privatizirana ijedna tvrtka iz koncerna Agrokor?", pitao je Milijan Brkić.

"Pokušao sam se sjetiti jer je Agrokor veliki sustav, ali nisam se uspio sjetiti ni jedne tvrtke koja bi bila privatizirana u mom mandatu. Bio sam predsjednik Nadzornog odbora Belja, dok sam bio ministar unutarnjih poslova. Tada sam Jean Jacquesu Kleinu da nam omogući preuzimanje kontrole nad tvrtkama u Podunavlju. On je na to pristao", priča Penić.

"Žao mi je da je Belje ušlo u Agrokor, ono je dovoljno veliko da bude samo", rekao je Penić.

Brkića opet zanima je li bilo pritisaka od predsjednika Tuđmana.

"Ne s indignacijom odbacujem da bi ili predsjednik ili bilo tko drugi pokušao na mene utjecati. Jednom me predsjednik zvao sa Škegrom i rekao da mu se ljudi iz dijspore žale da slabo mogu participirati u pretvorbi i privatizaciji. Objasnili smo mu da teško mogu doći do kredita za raziku od ljudi koji su unutar sistema već dobro organizirani i već ovdje iimaju imovinu. Da preduhitrim vaše pitanje reći ću vam da sam se jednom sreo s Todorićem na njegov zahtjev 1994. ili 1995. godine. Interesirao se za Podravku, predočio sam strukturu Podravke. Mislim da nakon tog sastanka nikada ije objavio pismo namjere za Podravku jer sam rekao da je ona dovoljno velika da bi ona mogla kupiti Agrokor. Jednom sam bio u društvu s Antom Todorićem, nismo imali nikakve ni poslovne ni bilo kakve druge veze", tvrdi Penić.

Nikolu Grmoju zanimaju izmjene Zakona o privatizaciji i tko je imao utjecaja na te izmjene koje su omogućile torbarenje dionicama.

"Tada sam već bio ministar unutarnjih poslova tako da to više nisam pratio. Ne znam jeste li dobro povezali to torbarenje. Toga je bilo i ranije. Kupovale su se dionice od malih dioničara i je li tu bilo nešto protuzakonito bi morali odrediti drugi državni organi. Bilo bi transparentnije da se to radilo na burzi", odgovorio je Penić.

Izbjegava odgovore

"Ja sam pitao za izmjene 1993. godine", inzistira Grmoja navodeći primjer Unikonzuma.

"U moje vrijeme je burza i proradila", odgovara Penić na što je Grmoja ustvrdio da izbjegava odgovor.

"Je li vam bio sumnjiv nagli rast Agrokora i to što tvrtka jednog čovjeka premašuje sve ostale tvrtke", pita Grmoja.

"Pogledajte datum rješenja za Konzum, mislim da je to bilo 1992. godine ili početkom 1993. godine. Ja sam došao kasnije", tvrdi Penić no Grmoja ponovno pita za rast Agrokora i je li mu išta bilo sumnjivo i je li bilo ogodovanje i nepravilnosti.

"Vi ste o tome govorili, ali ja sam slušao i drugu stranu i ne mogu se odlučiti između jedne i druge strane. Sve što se nalazi u dokumentaciji i elaboratima treba uzeti i pročitati jer je to toliko gradiva da ne bi stalo u ovu sobu", kaže Penić.

"Ovdje imamo već poznatu bolest", nezadovoljan je Grmoja izbjegavanjem odgovora.

Proces privatizacije nije bio nepošten

Na Marasovo pitanje da ocijeni je li proces privatizacije bio pošten tvrdi da je bilo manjkavosti i da bi se sada zalagao za veće popuste radnicima. No, tvrdi da cijeli proces nije bio kriminalan i da je to spreman braniti po cijenu života.

"Ne smatram da je proces bio nepošten i nepravedan. Proučavao sam i procese u Češkoj i Poljskoj i ni oni nisu potpuno zadovoljni. Moj osobni stav je da je torbarenje bilo nemoralno, ali dok netko nije pravomoćno presuđen to je sve na razini politike", odgovorio je Penić.

"Odvjetnik me je upozorio da se držim teme", rekao je Penić nakon što je Maras nastavio inzistirati.

Ne zna da je Todorić torbario

"To što je tema, a što nije odlučujemo mi. Vi ne morate iznositi svoje stav i to je vaše pravo. Što se tiče konkretnih činjenica morate reći sve što znate jer ako nešto zatajite činite potencijalno kazneno djelo", intervenirao je Orsat Miljenić.

"Nisam znao da je Ivica Todorić kupovao dionice Unikonzuma menađerskim kreditom Zagrebačke banke", odgovorio je Penić Marasu.

"Kako je moguće da niste primijetili ni jedno kazneno djelo, a na to je kasnije upozoravala revizija", pitao je Maras.

"Ono što smo primijetili smo i priijavili, nismo mogli prijaviti ono što nismo primijetili. Bilo je tu 2700 tvrtki koje su privatizirane", rekao je Penić.

"Zašto je dozvoljeno da se torbari dionicama Unikonzuma? Nije bilo ni jednog jedinog ugovora. Zašto nitko u Fondu to nije pratio", zanima Marasa.

"To ćete pitati druge. Ne vidim nikakav propust Fonda za privatizaciju" odgovara Penić.

Ne sjeća se je li bilo natječaja za Unikonzum

"Je li Borislav Škegro bio jedan od glavnih ljudi za privatizaciju?", pitao je Maras.

"Ne znam što bi to značilo. To ćete morati pitati njega. On je bio presjednik Upravnog odbora i kad pogledate koji su to sve ljudi tamo bili znat ćete da se nikoga od njih nije moglo natjerati ni na što", tvrdi Penić.

"Sjećate li se prodaje dionica Unikonzuma koje su bile u vlasništvu države? Je li bio raspisan natječaj?", pitao je Maras.

"Ne sjećam se. Vjerojatno je bio natječaj", odgovorio je Penić.

"Sjećate li se koliko je firmi privatizirano dok ste vi bili na čelu Fonda", pitao je Ante Babić.

"Ne sjećam se. Puno je firmi pretvoreno, a jako malo privatizirano", kaže Penić.

"Je li se za vrijeme Franje Tuđmana iti jedan veliki gospodarski sustav prodao u više od 50 posto?", pita Babić.

"Ni jedan superveliki subjekt nije prodan u postotku većem od 50 posto", rekao je Penić.

"Zašto se tijekom rata pokrenuo proces privatizacije i čije je to bila ideja", pitao je Ivan Lovrinović.

"Na to mi je pitanje jako teško odgovoriti. Takav je bio zakon i hrvatska politika se zalagala za privatizaciju. Izborni programi svih stranaka da se uz sve demokratske slobode treba ići u strukturu u kojoj će privatno vlasništvo dominirati", kaže Penić.

"Tko su bili ti ljudi, možete li ih imenovati?", inzistira Lovrinović.

"Na to vam je već odgovorio nekadašnji premijer Manolić. Konkretno o imenima ne znam, ali to je bila politika vlade i vlasti da se ide u taj projekt", rekao je Penić.

"Zašto po vašem mišljenju nitko nije za privatizaciju pravomoćno osuđen i jeste li dok ste bili ministar unutarnjih poslova zaprimili ijednu prijavu oko Agrokora", pita Lovrinović.

"Bilo je prijava, na primjer za Gradski podrum (afera Miroslava Kutle op. aut.), al ine sjećam se da je bilo prijava za Agrokor. Da ih je bilo ja bih poslao u proceduru", tvrdi Penić.

 "Ustvrdili ste da za vrijeme dok ste vi bili ministar nije bilo prijava za Agrokor. Ranije je bilo prijava i znači li to da su svi raniji ministri zakazali", pitao je Nikola Grmoja.

"Ne mogu se staviti u poziciju bilo kojeg dužnosnika koji bi zaustavio bilo koju prijavu. Ne komentiram kako to da nije bilo sudskog epiloga", završio je penić svoje svjedočenje.

Svjedočenje Milana Kovača

Tekstualni prijenos

Počelo je svjedočenje nekadašnjeg ministra privatizacije i šefa fonda za privatizaciju.

"Tuđman mi je rekao da moramo imati predsjednika Fonda koji je ujedno i saborski zastupnik. Sam sam poništio na desetke pretvorbi, ali kad se vidjelo da nemamo milosti jedna je odvjetnička kuća poslala jedan članak zakona na ocjenu ustavnosti i tada smo prestali. Da smo nastavili puno stvari bi bilo jasnije, a sudski procesi i dan danas traju", tvrdi Kovač.,

"Ni Ivicu ni Antu Todorića nisam upoznao"

Grmoja pita o Kovačevoj tvrdnji da su pritisci na njega bili toliko jaki da je obolio i je li ga Todorić pritiskao.

"Ne znam odakle ste izvukli tu tvrdnju, a ni Ivicu ni Antu Todorića nisam upoznao", kaže Kovač i tvrdi da nije znao ništa o nepravilnostima u Agrokoru.

"Nisam ispitivao dobiti tvrtki, Fondu je bilo zadača da raspisuje natječaje za privatizaciju. Na našim sjednicama Upravnog odbora je bilo više kamera nego ovdje sada. Nažalost od 2000. godine su rekli da će raditi transparentnije pa su zatvorili sjednice. Apsolutno ništa ne znam odnosima Agrokora i Zagrebačke banke. Gospodina Todorića sam možda vidio na fakultetu kad smo zajedno studirali sedmadesetih godina. Nemam nikakva saznanja o tome da je Todorić financirao HDZ. Bio sam rizničar i nikakve uplate od Todorića nije bilo", tvrdi Kovač.

Na Grmojino pitanje o tome je li skrivao knjige HDZ-a Kovač odgovara da ga je jednom prilikom, dok je HDZ još uvijek bio ilegalna organizacija, nazvao Tuđman i rekao mu da zbog straha od policije i tajnih službi spali ili sakrije sve dokumente.

"Dok sam ja bio predsjednik Fonda uopće nije bilo privatizacije kompanija iz portfelja Agrokora. Tako da o tome nemam pojma", tvrdi Kovač.

"Nije moglo biti nikakvih malverzacija"

"Nije moglo biti nikakvih malverzacija. U Upravnom odboru su sudjelovali članovi svih parlamentarnih stranaka. Sve smo radili javno i ako bi se netko usprotivio nekoj odluci te prodaje ne bi bilo. Sve odluke su donošene jednoglasno", rekao je Kovač.

Maras pita zašto je Tuđman inzistirao da Kovač kao zastupnik preuzme Fond za privatizaciju.

"Razlog su bile svakodnevne rasprave u Saboru na koje nitko iz Fonda nije mogao odgovoriti. Trebao je netko odgovoriti na objede koje su dolazile iz oporbenih redova, demagogija se mogla rezati nožem. Privatizacija se morala odvijati jer je Fond imao obavezu u državni proračun uplaćivati novac koji je trošen za obranu i tako dalje", odgovorio je Kovač.

Smatrate li da se privatizacija odvijala transparentno i po pravilima, pita Maras.

"Nitko nije mogao utjecati na članove upravnog odbora, odnosno mogao je, ali to nije moglo proći. Nije se moglo izabrati lošiju ponudu. Svake smo godine Saboru podnosili izvješće sa svim podacima i ta fama da je u Fondu bilo nekakvu leglo u kojem se krčmi je velika laž. Zbog toga je nastala apatija i zato ni sada ne ulažu u Hrvatsku. Čuo sam i ovdje laži o sebi. U toj situaciji najbolje prolaze kriminalci, a odlaze ljudi koji žele pošteno raditi", kaže Kovač.

Zašto je mijenjan zakon o privatizaciji?

"Ako je sve bilo korektno zašto ste mjenjali zakon o privatizaciji 1996. godine", pita Maras.

"Po starom zakonu preko 230 tisuća prognanika, izbjeglica, branitelja, obitelji poginulih nije moglo sudjelovati u privatizaciju. Predsjednik Tuđman je naložio da im se pomogne podjelom dionica iz preostalog portfelja. To su bile krucijalne promjene, a mijenjali smo i način donošenja odluka. Morali smo sazivati Upravni odbor i za prodaju jedne dionice i to nam je stvaralo ogromne troškove", odgovtio je Kovač.

"Je li vam poznato da je bilo propisano da se ne smije prodavati tvrtke novcem od kredita za koji je založena imovina te tvrtke", pita Maras.

"Morao bih imati zakon pred sobom, ali da to je bilo zabranjeno", odgovara. Maras ga podsjeća na prodaju tvrtke Jaska vino koju je Jamnica kupila upravo na takav način.

"To se nije smijelo dogoditi. Fond je morao reagirati i poništiti tu privatizaciju", tvrdi Kovač.

"Koje su to osobe to morale kontrolirati", pita Maras.

"Da ste mi rekli da će tema biti Jaska ja bih se pripremio. Ja sam mislio da je ovo povjerenstvo za Agrokor. Nakon 20 godina sve što bih rekao bilo bi improvizacija. Zaista ne znam", odgovara Kovač.

"Je li vas ikada nazvao predsjednik Tuđman sa zahtjevom za neku privatizaciju", pita Brkić.

"Nikada me predsjednik Tuđman nije nazvao. Nikakvih pritsaka nije bilo", tvrdi Kovač.

 "Na sjednici Sabora 2002. zadužena je Vlada da dostavi Saboru imena svih korisnika tzv. menađerskih kredita. Znate li je li tada bilo takvih kredita u Agrokoru", pita Brkić.

"Nažalost tada sam bio u bolnici, ali mislim da nikada ti podaci nisu dostavljeni", tvrdi Kovač.

Kao i Manolića Brkić pita o sudjelovanju dijaspore, branitelja i članova SKH u privatizaciji.

"Branitelji nisu imali vremena, a iseljenici su nailazili na velike admistrativne probleme. A tko je mogao biti direktor ili član radničkog savjeta a da nije bio član Saveza komunista? Ja takvog nisam upoznao", kaže Kovač da nije sudjelovao u privatizaciji Agrokora i ponavlja da nije imao čast upoznati nikoga iz obitelji Todorić.

"U privatizaciji sam sudjelovao kao mali dioničar Tekstilprometa u kojem smo supruga i ja radili i dobili smo nekih 600 dionica. Rezultat svega toga je da su mi djeca podstanari. nIsam im kupio ni garsonijeru. Na to sam ponosan i uvijek sam govorio: Tako rade Tuđmanovi ministri. Izgeda mi da je ovo istražno povjerenstvo o HDZ-u, a HDZ je svetinja velikom dijelu hrvtaskog naroda", rekao je Kovač. Miljenić ga je prekinuo rekavši da ovo povjerenstvo nije ni protiv koga.

Josip Borić želi znati o reviziji pretvorbe i privatizacije od 2000.godine, ali Miljenić mu ne dozvoljava to pitanje jer nema nikakve veze s Agrokorom.

"Vi ste predsjednik pa postavite barem jedno pitanje, dosad niste ni jedno", odgovorio mu je Borić.

"Hoću li ja postaviti neko pitanje je moj problem, a ne vaš. Ovo što pitate je potpuno izvan teme i nema nikakve veze s Agrokorom", planuo je Miljenić.

"Niste nam dali niti jednu informaciju vezanu za Agrokor, ničega se ne sjećate, ni u ćemu niste sudjelovali, nego samo dajete političke ocjene. Budući da ste bili u Nadzornim odborima i da tvrdite da niste imali nikakvu osobnu korist ja ću vam sada predati dokumentaciju o pljački epskih razmjera u Razvitku. To ste dozvolili svojim nečinjenjem", optužio je Grmoja Kovača.

"Vi ste dva petka u ovom Saboru i pravite se kao da ste popili svu pamet ovog svijeta. Ja sam ovaj Sabor čuvao s lovačkom puškom", odgovorio mu je Kovač nakon čega je Miljenić prekinuo svađu i za svjedoka više nije bilo pitanja.

Povjerenstvo nastavlja s radom u 15 sati ispitivanjem Ivana Penića.

Pogledajte svjedočenje Manolića 

On je pozvan kao drugi hrvatski premijer, a na toj je dužnosti ovaj devedesetsedmogodišnjak bio nešto manje od godine dana - od kolovoza 1990. do srpnja 1991. Nakon njega trebali bi biti ispitani nekadašnji šefovi fonda za privatizaciju Ivan Penić i Milan Kovač. Penić je bio i ministar za državnu imovinu i privatizaciju.

Nikad nije dobio ni jednu predstavku o Agrokoru

Počelo je ispitivanje. zbog poodmaklih godina Josip Manolić slabije čuje.

Prvi će svjedoka ispitivati Milijan Brkić. Zanima ga je li Stjepan Mesić predlagao Antu Todorića za prvog ministra poljoprivrede u prvoj Vladi.

"Ja sam predlagao Todorića, a ne Mesić. Upoznao sam ga kad sam vodio delegaciju sovjetskog saveza koja je htjela posjetiti jedan uspješan poljoprivredni kombinat. Todorić je to prihvatio, ali je tražio sastanak s predsjednikom Tuđmanom. Na tom sastanku su se razišli oko strategije razvoja poljoprivrede. Todorić je želio nastaviti velike sustave, a Tuđman je računao na glasove malih seljaka. Smatrao je i da seljak koji brani svoja tri hektara zemlje brani i Hrvatsku", odgovorio je Manolić.

"Na neki način sam pomogao nastanak sadašnjeg Agrokora. Odlučili smo se za tržišno gospodarstvo u svim njegovim elementima pa tako i privatizaciju. U to smo vrijeme imali dominantno društveno vlasništvo. Odlučili smo se da državno vlasništvo ostane, i da su te ne smije pretvorbom petljati. To su bili HEP, Željeznice, Ina." rekao je Manolić. Brkić inzistira na odgovoru je li Manolić kao predstojnik Ureda za zaštitu ustavnog poretka primao informacije o nepravilnostima u Agrokoru.

"Nisam nikada dobio ni jednu predstavku o Agrokoru", tvrdi Manolić.

Mariju Jelkovac zanima je li Manolić znao za kredit Zagrebačke banke Agrokoru.

"Nemam pojma", odgovorio je Manolić.

Ne čuje dobro pitanja

Manolić sve slabije čuje.

"Nije mi baš dobar ovaj aparatić koji sam dobio", žali se pa je Ante Babić došao do njega da mu postavi pitanje o njegovim saznanjima o kreditima Ilirija banke Agrokoru dok je bio u Nadzornom odboru.

"Ne znam ništa o tome. Tada se pričalo da sam protiv pretvorbe i privatizacije i Tuđman me o tome pitao. Odgovorio sam da sam za pretvorbu, ali ne i za pljačku koja se oko toga valja. Već tada su postojale naznake da se pojednici žele obogatiti kroz sustav. Dat ću vam primjer Podravke koja je procijenjena na tadašnjih sedam milijuna dinara, a prava vrijednost je bila oko 500 milijuna", rekao je Manolić.

"Jeste li prijetili saborskim zastupnicima ako ne izglasaju zakon o privatizaciji", pitao je Babić.

"Prijetnja predsjednika Vlade ne može se tako shvatiti. Rekao sam zastupnicima da ćemo se razići ako ne izglasaju taj zakon", odgovorio je Manolić.

"Fraza o 200 bogatih obitelji je bila Tuđmanova"

"Nikada nisam koristio frazu o 200 bogatih obitelji, to je bila Tuđmanova ideja", tvrdi Manolić.

Josipa Borića zanima Manolićevo poznanstvo s obitelji Todorić.

"Sjećam se Antine optužbe jer sam silom prilika ušao u taj problem. Teretilo ga se gospodarski kriminalitet, ali znam da mu je to napakovano. Bio je politički čovjek oko kojeg se okupljala hrpa ljudi na nacionalnoj proljećarskoj osnovi", rekao je Manolić.

Jesu li Todorićevi već tada izgledali kao sposobniji gospodarstvenici, pita Borić.

"Kad je Todorić počeo iznositi podatke o milijunima pilića i milijardama jaja Rusi su ga pitali gdje su mu granice, Odgovorio je da će se razvijati dok tržište bude kupovalo", tvrdi Manolić.

Nikola Grmoja pokušava postaviti pitanje sa svog mjesta, ali i on će morati sjesti pokraj Manolića.

"Tvrdite da je Todorić bio osuđen samo zbog političkih pitanja", pita Grmoja.

"Njega se teretilo za kriminal, ali on je samo pomogao svoje političke prijatelje iz Hrvatskog proljeća", odgovorio je Manolić.

Grmoja citira Manolićevu knjigu u kojoj stoji da su Mesić i Ivica Gaži predložili Antu Todorića za ministra poljoprivrede.

"To ne stoji. Ivica Gaži se nije slagao s Todorićem jer se u vrijeme procesa stavio na stranu tužitelja. Ne znam što u knjizi piše", tvrdi Manolić.

Grmoju zanima je li u vrijeme prvih izbora Todorić financirao HDZ.

"Todorić tada nije mogao nikako financirati HDZ. On je samo uzgajao i uvozio cvijeće", kaže Manolić.

Grmoju zanima i kako je onda moguće da je Todorić samo nekoliko godina kupio tolike tvrtke.

"To morate pitati one koji su došli poslije mene, prvenstveno Nikicu Valentića koji će vam reći s kakvim se optužbama tada susretao. Franjo Gregurić je mene optuživao da sam protiv privatizacije i kada je on postao predsjednik Vlade otvorena su privatizaciji vrata bez kontrole", optužuje Manolić svoje nasljednike.

"U svojoj knjizi govorite o crvenim tajkunima i desnoj struji u privatizaciji, kojoj je struji je Todorić bio bliži", pita Grmoja.

"Poslovnoj struji, onoj kojoj je pripadao Nikica Valentić", rekao je Manolić.

Grmoja ponovno citira Manolićevu knjigu u kojoj piše sa su Todorić, Gucić i Kutle bi najveći korisnici kredita za privatizaciju.

"Ne znam gdje ste to našli, ali to je vjerojatno točno", Manolić se opet ne sjeća najbolje svoje knjige.

Manolić potvrđuje da su banke, prvenstveno PBZ, bile samoposluge HDZ-a koji je uzimao novac za predizborne kampanje.

"Ne sjećam se kredita koji su nenamjenski trošeni, ali mislim da je tada nastala mreža ljudi koji su tvrdili da će novac trošiti u razvoj, ali to se nije dogodilo. Garancija je bila ono što su kupovali, to je ono bilo najgore. Tu je već pomalo bio lopovluk. No, u moje vrijeme toga nije bilo", kaže Manolić.

Ivan Lovrinović traži odgovor o tome je li ideja o 200 bogatih obitelji bila konsenzualna.

"Nikada to nije bio konenzus u vrhu HDZ-a. Ja sam još prije devedesete znao za tvrdnju da Francuskom vlada 200 obitelji, ali to nije bio prevladavajući osjećaj u vrhu naše politike", kaže Manolić.

 "Možete li konkretno reći tko su ljudi koji su se okoristili privatizacijom", pita Lovrinović.

"Mogu vam odgovoriti samo ako mi konkretno kažete o kojim se tvrtkama radi", odgovara Manolić.

"Bili ste na izvoru informacija. Jeste li iz miljea obavještajnih i tajnih službi znali kakav se kriminal sprema", pita Lovrinović.

"Mene tada nije zanimalo gospodarstvo nego obrana Hrvatske od agresije. Ne mogu tvrditi da neka informacija nije do mene došla, ali ako i jest onda sam dao nekom drugom da se time bavi", odgovara Manolić.

"Je li istina da je proces privatizacije osmislila UDB-a i vlada li ona i danas Hrvatskom", pita Lovrinović.

"UDB-a je bila bog i batina, ali ona nije imala te domete kao što nema ni jedna druga takva služba. Nisu se mogli puno petljati u gospodarstvo, ali to ne znači da nije bilo zainteresiranih pojedinaca. Vi ako žeLite ovo raspetljati morate se spustiti na nižu razinu od predsjednika Vlada", odgovara Manolić.

"U početku je bila ideja da se ide u vaučersku privatizaciju. Zašto se odustalo od toga", zanima Gordana Marasa.

"O tome se raspravljalo unedogled. Na svakom kutku. Nije se moglo doći do pravedne podjele. Bilo je tu i špekulanata i ljudi koji su željeli nešto ukrasti. Morali smo to presjeći i odlučili smo da društveno valsništvo pretvorimo u državno. Mene su tada s desnice napadali da je pretvorba u državno vlasništvo boljševička metoda. Ja sam to prelomio i donio odluku, ali cilj nije bilo stvaranje 100 ili 200 bogatih obitelji nego stvaranje efikasnijih poduzeća od socijalističkih", kaže Manolić i traži i od Marasa da preciznije postavlja pitanja.

 "Je li Todoriću trebala podrška iz vrha HDZ-a za kupovinu velikih tvrtki", pita Maras.

"Nije mu trebala podrška, ali ju je mogao dobiti od onih koji su ga znali kao dobrog gospodarstvenika. Spominjete Jamnicu koja je tada bila mala prčija, beznačajna tvrtka, od koje je on napravio veliku", odgovorio je Manolić.

"Sjećate se jeste li Penića, Kovača i Matešu sami birali u Fond za privatizaciju ili vam ih je netko predložio", pita Maras.

"Kovač je došao iz HDZ-a, ali to nije bilo ništa kriminalno. Kovač je bio utjecajan. Da vi sada postavljate biste li uzeli nekog iz HDZ-a ili nekog iz svoje stranke", odgovara mu Manolić. Orsat Miljenić upozorava Marasa da ne raspravlja s Manolićem.

"Jeste li imali informacije o istragama o sumnjivim tokovima novca prema Agrokoru", pita Maras.

"Ne sjećam se da je ikada bila ikakva istraga prema Agrokoru. Mislim da je ovo prvi put da se istražuje. Ovakvih primjera, poput Agrokora, imate u cijeloj Hrvatskoj. Evo vam knjižar koji je napravio carstvo na račun književnika kojima nije plaćao. Ili direktora Zvečeva koji je stvorio 200 milijuna kuna duga pa je avansirao u Podravku", kaže Manolić.

Brkić ponovno pokušava postaviti pitanje s druge strane dvorane i upozorava da ne bi trebalo dozvoljavati sugestivna pitanja.

Brkić viče pa ga Manolić čuje.

"Jesu li ljudi iz dijaspore sudjelovali u privatizaciji? Koji su to ljudi?", pita Brkić.

"Da, jesu jer smo se opredijelili za otvoreno tržište. Tražite od mene da vam kažem imena, ali ja sam već stariji čovjek i neka imena sam zaboravio", kaže Manolić.

"Jesu li direktori koji su sudjelovali u privatizaciji bili članovi Saveza komunista", pita Brkić.

"Da, bili su elita i neki od njih su sudjelovali u privatizaciji", odgovara Manolić.

"Je li netko od hrvatskih branitelja sudjelovao u privatizaciji", pita Brkić.

"Sigurno jest, ali ne znam imena", kaže Manolić.

"Je li zakon o privatizaciji pisan u Plivi?", pita Brkić.

"Pisan je pod pokroviteljstvom Franje Gregurića. Za njega nikada nije razjašnjeno kada je pristupio u HDZ i tko ga je primio. To će vam on najbolje reći", odgovara Manolić.

 Nikola Grmoja ima još pitanja. Vraća se na crvene tajkune.

"Kad bih rekao da su dominirali crveni tajkuni rekao bih da ja nisam dominirao, a ja sam dominirao u pretvorbi. U prvim obraćanjima gospodarstvenicima sam rekao da sam za privatizaciju, ali ne za pljačku", odgovara Manolić. Ne može odgovoriti Grmoji tko su bili odgovorni za ovakvu privatizaciju.

Još jednom Gordan Maras kojeg zanima je li više ljudi u HDZ došlo iz Saveza komunista ili ih je bilo više pri osnivanju i jesu li članovi SKH bili diskreditirani.

"Ne mogu reći kojih je bilo više. I nisu članovi SKH bili diskriminirani", kaže Manolić.

 Pitanja su završila, ali Manolić ima još što za reći.

"Nezamislivo je u parlmentarnoj demokraciji da ovo povjerenstvo prestane s radom kad državni odvjetnik počne s istragom. Dozvoljavate jednom običnom činovniku koji se zove državni odvjetnik da u aut baci dio Sabora. Taj zakon nisam vidio, ali to je sigurno protuustavno", završio je Manolić.