Screenshot: Instagram

KAD SU prilikom istraživačkog pohoda u Sibiru 1978. znanstvenici u dubokoj šumi pronašli peteročlanu obitelj, nisu mogli vjerovati svojim očima.

Obitelj Likov u potpunoj izolaciji provela je čak 42 godine, a bili su toliko povučeni od svijeta da nisu znali ni da se dogodio Drugi svjetski rat.

Njihova nastamba od najbližeg naseljenog mjesta bila je udaljena čak 240 kilometara, a posljednja preživjela članica obitelji, 73-godišnja Agafia, tamo živi i danas.

Obitelj je pripadala ogranku ruske pravoslavne crkve pod nazivom "stari vjernici", a kad su boljševici 1917. preuzeli vlast u Rusiji, počeli su ih nesmiljeno progoniti.

Godine 1936. ubijen je brat glave obitelji Karpa, a on je tad odlučio sa ženom Akulinom, dvogodišnjom kćeri Natalijom i devetogodišnjim sinom Savinom pobjeći i sakriti se u sibirskim tajgama.

U izolaciji su dobili još dvoje djece Dimitrija i Agafiju koji drugo ljudsko biće osim članova obitelji nisu vidjeli sve do posjeta geologa 1978.

Njih petero živjelo je u kolibici koja je imala samo jednu prostoriju čiji je pod bio prekriven ljuskama oraha i korama krumpira, a kad su im istraživači ponudili hranu, prihvatili su samo sol.

Odjeću su izrađivali od konoplje i cipele od kore drveta, a kad bi im usjevi propali jeli su korijenje. Osobito teška godina bila im je 1961. kad je bilo toliko malo hrane da je majka Akulina umrla od gladi, piše magazin Smithsonian.

Samo tri godine nakon što su došli u kontakt s vanjskim svijetom, 1981. iznenada je umrlo čak troje od četvero Likove djece. Pretpostavljalo se da su umrli zbog zaraze bakterijama i virusima modernog svijeta jer nikad nisu razvili imunitet, no pisac Vasilij Peksov knjizi koju je 1992. napisao o njima, naveo je da su Natalija i Savin umrli zbog otkazivanja bubrega, a Dimitrij od upale pluća.

Istraživači su nakon toga pokušali uvjeriti Karpa i Agafiju da napuste šumu, ali oni su to odbili. Karp je umro 1988. godine, a Agafija je ostala živjeti sama u obiteljskoj kolibici.

Prošle godine imala je problema s nogom pa su je helikopterom prebacili u bolnicu, ali čim joj se zdravlje popravilo, vratila se kući.

Kolibu je napustila samo šest puta u životu. Prvi put u ranim osamdesetima, kad joj je sovjetska vlada platila mjesec dana putovanja Rusijom kako bi vidjela vanjski svijet, a nakon toga samo iz medicinskih razloga i kako bi posjetila daleke rođake.