NA ŠIROKOJ cesti koja prolazi ispred međunarodne zračne luke Toussaint Louverture na Haitiju ovih dana vlada postapokaliptična tišina. Tamo gdje su se nekad okupljali automobili i gomile ljudi, iz tinjajućih hrpa smeća diže se dim, šireći gorak okus u zrak.

Oklopno policijsko vozilo stoji u blizini; nekoliko policajaca pokriva lica maskama. Ova ulica izgleda gotovo napušteno, kao da se dogodila neka katastrofa - iskustvo koje ljudi u Port-au-Princeu poznaju bolje od većine drugih. Ali napuštanje grada ovaj put nije opcija; našavši se pod opsadom bandi, zračna luka morala je biti zatvorena, piše CNN.

Od države ostali samo ostaci

Od početka ožujka kriminalne skupine neviđenom koordinacijom napadaju posljednje ostatke haićanske države - zračnu luku, policijske postaje, vladine zgrade, nacionalni zatvor. U kulminaciji nakon godina porasta snage bandi i nemira, njihov zajednički napad prisilio je premijera Ariela Henryja da podnese ostavku prošlog tjedna. Bila je to zapanjujuća kapitulacija koja se ipak pokazala uzaludnom u ponovnom uspostavljanju mira.

Bande Port-au-Princea još uvijek ometaju opskrbu hranom, gorivom i vodom diljem grada. Možda posljednji funkcionalni dio države, haićanska nacionalna policija, nastavlja se boriti za kontrolu diljem grada. Ali čini se da sam život grada za koji se bori polako jenjava, dok intenzivno urbano ratovanje melje osnovne ljudske poveznice.

Društveno tkivo se raspada dok su poduzeća i škole zatvorene. Mnogi stanovnici se samoizoliraju, bojeći se izaći iz svojih domova. Neki su se okrenuli budnosti. Vladaju strah, nepovjerenje i ljutnja. Smrt je svima na umu.

U četvrti Canapé Vert u ponedjeljak je masa uhvatila čovjeka i optužila ga da pripada obližnjoj bandi. Natjerali su ga da hoda cestom prema groblju prije nego što su ga ubili i zapalili njegovo tijelo na ulici.

Leševi gore na ulicama

Snimke koje je vidio CNN pokazuju ljudske ostatke kako se dime na pločniku ispred zatvorenog supermarketa. Neizbrisiv trag izvansudskih pogubljenja je sve što je ostalo od stotina osumnjičenih kriminalaca koje su ubili stanovnici, da bi potom njihova tijela bila bačena u plamen.

Bande već dugo progone stanovnike Port-au-Princea, ali njihov se doseg dramatično proširio posljednjih godina, pokrivajući danas 80% grada, prema procjenama UN-a. Vidjevši kako im se prostor sužava, mnogi Haićani organizirali su se među sobom u pokret osvete poznat kao bwa kale.

Pokret protiv bandi doveo je do toga da lokalne zajednice formiraju odbore za obranu susjedstva sa zajedničkim utvrdama, sustavima nadzora, kontrolnim točkama, pa čak i patrolama.

Njihova je solidarnost učinkovita; na primjer, 2023. godine nekoliko je gradskih brdovitih stambenih područja udružilo snage s lokalnom policijom kako bi istisnuli bandu Ti Makak, u konačnici je potpuno protjeravši iz tog područja.

Ali granica između obrane i ulične pravde lako se krši. Skupine osvetnika također su linčovale stotine ljudi osumnjičenih za članstvo u bandi ili "uobičajene zločine", prema izvješću Ujedinjenih naroda iz listopada 2023.

Govoreći za CNN na parkiralištu punom automobila pokraj crkve, u kojoj se upravo odvijalo vjenčanje, jedan pripadnik milicije rekao je da je njegova grupa odbila ponovljene pokušaje bandi da zavladaju Canapé Vertom.

“Ovo je način na koji bande djeluju: preuzimaju područja s velikim poduzećima i prisiljavaju ih da im plaćaju dok oni zadržavaju kontrolu”, rekao je ovaj Haićanin, ističući da se u tom području nalazi nekoliko dobrostojećih poduzeća, uključujući dvije nacionalne mobilne tvrtke i veliki hotel. 

“Stalno primamo prijetnje; kažu da će doći i napasti nas, uništiti četvrt. Pa blokiramo ulice i policija vrši pretrese; nikakvi civili nisu uključeni u pretragu automobila. Milicija je naoružana samo mačetama i našim golim rukama”, rekao je CNN-ov sugovornik.

Suđenje na ulici, bez ikakvog postupka

Ljude koje su uhitile ove skupine često se optužuje da špijuniraju za bande.

“Banditi pošalju špijuna na motociklu da provjeri ima li barikada na cesti i koliko ljudi se tamo nalazi. Ali ako netko dođe sumnjiv, ispitat će ga, saznati tko je, provjeriti mu mobitel. Ako ima poruke upućene banditima, moraju ga privesti. Onda ih spale. To nije rat. Četvrt se pokušava zaštititi”, ističe CNN-ov izvor, priznajući da za uhićene ne postoji sudski postupak.

Lokalna policija istodobno kaže za CNN da dobro poznaje miliciju i čak se oslanja na nju, a jedan zapovjednik pripisuje skupini zasluge za spašavanje policijske postaje Canapé Vert od posebno intenzivnog napada bandi prošlog proljeća. Više od desetak članova bande u tom je napadu ubijeno i spaljeno ispred policijske postaje, tvrdi zapovjednik koji je zbog svoje sigurnosti želio ostati anoniman.

Samo pet minuta vožnje udaljena je još jedna zajednica koja se očajnički pokušava održati na okupu u još težim uvjetima: kamp za prognanike - jedno od desetaka mjesta diljem grada gdje se okupljaju deseci tisuća stanovnika grada koji su nasilno istjerani iz svojih domova.

Marie Maurice (56) je vidjela kako banda osvaja teritorij i približava se. Dana 29. veljače, kada je stiglo upozorenje o neizbježnom napadu bandi, nije gubila vrijeme. Ostavila je sve svoje stvari i pobjegla s ostalima. Utočište je potražila u javnoj argentinskoj školi Bellegarde, udaljenoj sat vremena hoda.

Gotovo tri tjedna tjedna kasnije, djeca ovdje puštaju zmajeve napravljene od odbačene folije i plastike, voze autiće izrezane od praznih limenki soka, s čepovima boca kao kotačima i kamenjem umjesto putnika.

Odrasli također prave predstavu normalnosti, ali s osjećajem uzaludnosti; izabrali su čelnika koji će komunicirati s lokalnom policijom i apelirati na humanitarne organizacije da donesu hranu i vodu. No, stiglo je malo pomoći zbog blokada cesta diljem grada.

Maurice pokušava održavati čistim mali kutak svoje obitelji u pretrpanom prostoru, perući pod vodom do koje mora hodati 20 minuta da bi je donijela. Ali nitko u njezinoj obitelji nema dovoljno hrane ili čak prostora za kuhanje. Žive od onoga što pronađu. Čak bi se i menta mogla računati kao obrok. Na dan kad je razgovarala za CNN, uopće nije jela.

Nitko nikome ne vjeruje

Osim poteškoća svakodnevnog preživljavanja, neki stanovnici kampa kažu da su svjesni kako je dobrodošlica iscrpljena i da se odnosi s njihovim susjedima pogoršavaju. Bilo je sukoba s mještanima koji su jedva čekali da pridošlice pođu svojim putem, strahujući da bi priljev stranaca mogao privući pozornost bandi.

Predviđajući učinke manjkavih resursa i pogoršanja nasilja, Međunarodna organizacija za migracije više je puta upozoravala na zaoštravanje "klime nepovjerenja" na Haitiju koja bi mogla pokvariti tradicionalne mreže socijalne sigurnosti, ostavljajući ljude bez izlaza.

“Visoke razine nesigurnosti stvaraju klimu nepovjerenja između određenih zajednica domaćina i raseljenog stanovništva, čime se pogoršava društvena kohezija”, stoji u izvješću iz kolovoza 2023. godine, u kojem se također navodi da sve više raseljenih Haićana završava u takvim kampovima umjesto da se oslanjaju na prijatelje i obitelj.

Mala škola u kojoj Maurice živi već je popunjena. Ali svakim danom im se pridružuje sve više ljudi iz drugih dijelova grada, dodatno opterećujući ono malo resursa koje lokacija nudi - septička jama zgrade je puna, a zahodi uklonjeni, pokazao je jedan stanovnik CNN-u. Cisterna za vodu je skoro prazna.

Danas 1575 ljudi živi ovdje praktički na otvorenom, što je tek šačica u usporedbi s preko 360.000 raseljenih diljem zemlje prema podacima Međunarodne organizacije za migracije.

Port-au-Prince bande godinama teroriziraju čestim otmicama, mučenjima i silovanjima. Ali danas, dok se haićanska elita nateže oko sastava predsjedničkog prijelaznog vijeća - a međunarodna zajednica i dalje nije voljna intervenirati - razgovor o političkom rješenju više nego ikad zvuči kao pusta želja sve dok svake večeri odjekuju pucnjevi.

Širenje policije, bandi i civilnih kontrolnih točaka u međuvremenu dijeli glavni grad Haitija na više područja. Jedina stvar koju svi dijele je trauma.

Marie-Suze Saint Charles (47) kaže da su njezini sinovi previše prestravljeni stalnim nasiljem da bi je uopće posjetili u bolnici, gdje se oporavlja od pucnjave 1. ožujka u kojoj joj je slomljena noga. Napadnuta je dok se vraćala s posla.

Jedan sin (17) također je ranjen i nalazi se u drugoj bolnici. Ostali njezini sinovi - u dobi od 8 i 13 godina - odbijaju izaći iz kuće. Nije sigurna imaju li uopće što jesti. “Oni se boje ulice. Oni me čak ni ne žele doći vidjeti. Previše su uplašeni da bi izašli van”, rekla je za CNN iz bolničke postelje.