Foto i video: Dario Dalmacija/Index

S LAPTOPA spojenog na Marshallovo pojačalo trešti muzika. U rodnome mjestu ustaškoga zločinca, zaseoku Vivoze, selo Prozor, područje grada Otočca, slavi se rođendan. Nije još Jurin, tek je sutradan 2. srpnja, nego slavi čovjek koji za sebe tvrdi da mu je neka vrsta zeta. Nije mu baš oženio kćer, nego od roda kćer, ali ipak, eto, želi biti zet Francetića Jure. Neka mu bude. Nudi nas rakijom i predlaže da od njega kupimo sve što zna o Juri. Odbijamo i jedno i drugo, prihvatili smo ipak da parkiramo na njegovoj zemlji, dvije kuće od Jurine.

Nema u Vivozama mjesta za parkiranje, ceste se uske, dva se auta ne mogu mimoići nego silaze u jarke ili zalaze u dvorišta, a sva druga slobodna mjesta zauzeli su policijski kombiji. Došle su jake interventne snage policije spriječiti postavljanje spomen ploče Juri Francetiću na rodnu mu kuću.

Dvije ploče, dvije slike, obje oduzete

Nisu, doduše, imali što spriječiti jer su već dan prije zaplijenili čak dvije ploče, na jednoj Jure u borbenoj uniformi kao i njegovi Crnci i s velikim klempavim U na kacigi, na drugoj Jure u paradnoj ustaškoj odori. Najbolji inspektori ličko – senjske policije, otkako je patrola našla ploče u prtljažniku automobila, od petka proučavaju ploče. Kriminalistički ih obrađuju, kažu. Nije to lagan posao, izvući priznanje iz ustaške ploče, doznati ima li i treća u obitelji s nekom trećom slikom. Zato policajci i pretresaju svaki automobil koji zalazi u Vivoze. Da im netko ne prošverca ploču i podigne je kriomice na zid. Pred Francetićevom kućom kršan je čovjek, ponosni vlasnik zločinčeva rodnog doma. Na glavi mu crni kožnati kaubojski šešir, preko trbuha zategnuta crna majica. Bit će da se stisla u prvome pranju jer tiskana je baš za ovu priliku. Preko prsa piše „Vitez Jure Francetić“, na leđima „105. obljetnica“.

Kaćunko zna kako je Petar Krešimir IV pozdravljao

Robert Crnković mu je ime i nije sretan što mu je policija oduzela ploče.
„Pitajte policajce gdje su ploče“, kaže i odlazi po duhovnu okrjepu, na misu u Otočac gdje će o zapovjedniku Crne legije zboriti don Anđelko Kaćunko. Brzo je misa završila, čim je Kaćunko odverglao svoje o medijima ubojicama koje se ne može zatući toljagom, zlu seksa, droge i rocka, te iz maloga prsta isisao teoriju o kralju Petru Krešimiru IV koji je još 1070. godine u prolazu pozdravljao sa „Za dom spremni“.

Sumnjivi rakijski koktel

Ljuta Kaćunkova propovijed natjerala je Crnkovića da vrativši se pred kuću trgne jednu ljutu. Zapravo dvije ili neki čudan koktel. U rakijsku čašicu natočio si je dobra dva prsta nečega iz stare pivske boce, a onda dolio još malo iz boce rakije.

I dalje nije raspoložen za veliku priču s novinarima. Tuga ga hvata što mu fasadu neće krasiti barem jedna ploča s Francetićevim likom.

Tešku, tmurnu tišinu prekida starina Dragan Hazler. Domarširao je s Glasom koncila pod miškom, kao onomad Hasanbegović s NIN-om. Ljutit je što ga je policijska patrola zaustavila stotinjak metara od kuće pa je iz protesta izašao iz auta i pod ličkim suncem, koje u srpnju baš lijepo grije, prkosno odlučio hodati.

„Za dom, spremni!“, vikne Hazler pred novinarskim i policijskim kamerama. Nije čekao da mu odzdravimo, već krenuo s tiradom. Osnovat će, urla, Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti domovine i dijaspore koja neće biti zatrovana četništvom i komunizmom. Iscrpljen tako grandioznim planovima sjeda u hlad pred Francetićevu kuću i taman što se domaćin mašio spomenutih boca da mu smućka koktel za snagu, zaviče: „Ja sam popio što sam smio!“. I utrči u kuću.

Akademik Baraba otkrio da je KGB kriv za Jasenovac. I još štošta

I baš kad bi čovjek pomislio da su obožavatelji Jure Francetića naučili da neke tablete ne valja miješati s alkoholom, pred kućom se pojavljuje Ante Baraba.

„Zovu me Miš. Oduvijek“, ponosno kaže. Gordi naš miš potpuno je uvjeren da je Francetić bio najnevinija duša koja je ikada svijetom kročila. Dobro, možda ne najnevinija, ali druga po redu sigurno. Nadahnut tim uvjerenjem došao je do nekoliko važnih otkrića.

„Za Jasenovac su krivi KGB i Židovi Singer i Kvaternik“, kaže pa skoro u istom dahu samo malčice paradoksalno dodaje da se u Jasenovcu baš nikakav zločin nije dogodio. No, nije to najvažnije od njegovih otkrića.

„Ustaša na aramejskom, jeziku Isusa Krista, znači gospodin čovjek. Crkva to krije i ne želi objaviti pravi prijevod Biblije“, obznanjuje lingvist Miš. Čim se osnuje HAZUDD, evo njemu stolca i u povjesničarskom i u razredu za izumrle jezike.

Nova pravna teorija: "Ne može susjed biti zločinac"

Očarani takvim znanjem priupitali smo još okupljenih imaju li kakvih novih otkrića. Buduća akademkinja u razredu za pravne znanosti, u maskirnu uniformu odjevena djevojka, objasnila nam je da Francetić nikako ne može biti zločinac. Zašto?

„Jer je bio naš susjed“, reče. Nismo imali što prigovoriti toj njenoj argumentaciji pa smo se okrenuli starčiću pokraj nje. Nos mu za dobru polovicu pedlja strši nad nejakom bradom i bezubim ustima.

„Francetića su noću partizani odveli i tamo ga zatukli“, kaže i pokazuje rukom nekamo neodređeno. Prema Velebitu. Nismo ga htjeli pitati otkada je to Slunj na Velebitu. Sigurno bismo doznali nešto što bi ga smjestilo u geografski razred HAZUDD-a. Neka si to sam sredi. Mi smo radije krenuli prema Kutarevu. Tamo ima pametnih medvjeda. Pravih akademika.