SLOBODA informiranja, ali i privatnost kao temeljna prava i vrijednosti zaštićene Konvencijom o zaštiti ljudskih prava moraju se poštovati prilikom informiranja o kaznenim postupcima, stav je Vijeća Europe (VE) izražen u Deklaraciji i Preporukama o informiranju o kaznenim postupcima.

Povod za donošenje tih dokumenata zabrinutost je Odbora ministara VE sve većom komercijalizacijom informacija o kaznenim postupcima, no ta zabrinutost ipak ne smije dovesti u pitanje slobodu govora i informiranja, smatraju ministri.

Za VE je nesporno pravo javnosti na informacije o kaznenim postupcima i suđenjima, no novinari pritom moraju voditi računa da nije zajamčena samo sloboda medija, već i pravo na privatnost i pošteno suđenje.

U VE smatraju da treba naći ravnotežu između tih prava, stoga su u devet točaka Deklaracije i 18 točaka Preporuka, usvojenih u srpnju, naveli zadaće zemalja članica, njihovih zakonodavnih tijela, policija i sudova, ali i medija i novinara u ostvarivanju pretpostavki za uravnoteženo izvještavanja o kaznenim postupcima.

Deklaracija poziva na poticanje odgovornog informiranja o kaznenim postupcima i podržava obrazovanje novinara o pravu i sudskoj proceduri. Članice se poziva da podrže inicijative za samoregulaciju i donošenje profesionalnih etičkih standarda o informiranju o kaznenim postupcima te da profesionalne novinarske organizacije uključe u zakonodavni postupak.

Medije i novinare poziva se na organiziranje u profesionalne udruge i izradu profesionalnih pravila i standarda, osobito za izvještavanje o kaznenim postupcima gdje ona još ne postoje, te da inzistiraju na njihovom poštivanju.

U izvještavanju se mora voditi računa o pravima osumnjičenih i optuženih tako da ih se tretira kao nevine dok ih sud ne proglasi krivima. Isto tako, mora se poštovati dostojanstvo, sigurnost i privatnost žrtve, osumnjičenog, optuženog, osuđenog i svjedoka te njihovih obitelji, osim u stvarima od javnog interesa.

Nije dozvoljeno pozivanje na ranije osuđivanje, osim ako je to već ranije bilo od javnog interesa ili to ponovno postane.

Od novinara se traži osjetljivost za interese manjina i drugih osobito ranjivih osoba uključenih u kazneni postupak te izbjegavanje prejudiciranja ishoda istraga i suđenja.

U izvještavanju treba izbjegavati isključivosti i pogrdne izraze kojima bi se poticala ksenofobija, diskriminacija i nasilje, a od medijima se traži da izvještavanje povjere odgovarajuće osposobljenim novinarima.

U Preporukama VE navedena su temeljna načela medijskog izvještavanja o kaznenim postupcima. Javnost ima pravo biti obaviještena o radu sudbene vlasti i policije, a novinari moraju biti u mogućnosti slobodno izvještavati i komentirati rad pravosudnih tijela, ali uz neka ograničenja.

Zbog presumpcije nevinosti, kao sastavnog dijela poštenog suđenja, mogu se objavljivati samo ona mišljenja i informacije o postupku kojima se ne krši to pravo osumnjičenog ili optuženog.

Sudbena vlast i policija moraju davati samo provjerene informacije ili one koje se temelje na razumnim i osnovanim pretpostavkama. U tom slučaju mora se jasno naznačiti da je riječ o razumnim pretpostavkama.

Kada novinar zakonito sazna informaciju u vezi s kaznenim postupcima u tijeku, sudbena vlast i policija moraju bez diskriminacije dati potrebne podatke svim novinarima koji su informaciju tražili. Ako sudbena vlast i policija smatraju potrebnim mogu dati informaciju o postupku u tijeku ali je tada moraju učiniti dostupnom svim medijima bez diskriminacije. Uvijek kada je to moguće trebaju ih objaviti putem priopćenja za medije, konferencije za novinare ili na drugi autorizirani način.

U slučaju kad neki postupak pobudi osobito zanimanje javnosti sudbena vlast i policija trebaju medijima redovito davati obavijesti o radnjama koje poduzimaju, ako time ne ometaju i ne odugovlače istragu ili ne prejudiciraju ishod postupka.

Sudbena vlast i policija ne smiju iskoristiti informacije o postupcima radi ostvarivanja dobiti ili drugih interesa, osim u interesu primjene zakona.

Mediji u svakom konkretnom slučaju trebaju pažljivo razmotriti posljedice objavljivanja informacija koje mogu otkriti identitet sudionika u kaznenom postupku.

Neovisno o mogućim drugim pravnim sredstvima zaštite, svatko tko je povrijeđen netočnim ili klevetničkim medijskim izvještavanjem mora imati pravo na ispravak ili odgovor. Pravo na ispravak treba primjenjivati i u slučaju netočnosti u priopćenjima policije i sudbene vlasti.

U kaznenim postupcima, osobito onima u kojima sudjeluju suci porotnici i laici, sudovi i policija trebaju se suzdržati od javnog davanja informacija kojima bi se ugrozilo pravo na pošteno suđenje.

Optuženom se mora osigurati učinkovito pravno sredstvo zaštite u slučaju da dokaže kako mu objavom neke informacije može ili mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.

Novinarima treba omogućiti praćenje javnih sudskih postupka i javnog proglašenja presuda, bez diskriminacije i bez prethodne akreditacije. Ne može im se zabraniti praćenje suđenja, osim ako se radi o onome u kojem je javnost isključena temeljem zakona.

U sudnicama se mora osigurati dovoljan broj mjesta za novinare, osim ako je to neizvedivo. Izravno izvještavanje i snimanje u sudnicama ne treba omogućiti osim kada to izričito predviđa zakon ili ako to dozvoli sud. Takvo izvještavanje može biti dopušteno samo ako ne postoji ozbiljna opasnost od neprikladnog utjecaja na žrtve, svjedoke, suce i porotnike.

Raspored sudskih rasprava, optužnice i druge informacije važne za izvještavanje moraju biti pravodobno dostupne novinarima već na temelju jednostavnog upita nadležnom tijelu vlasti, osim kad je to neprikladno. Novinarima se bez iznimke mora omogućiti da dobiju ili sami kopiraju javno proglašene presude i da ih objave u medijima.

Identitet svjedoka ne smije biti otkriven bez njegove dozvole, osim ako je to od javnog interesa i ako je svjedočenje već izneseno u javnosti. No, i u tim slučajevima identitet se ne smije otkriti ako bi to ugrozilo svjedokov život i sigurnost. Traži se i odgovoran odnos prema programima za zaštitu svjedoka, osobito vezanih uz organizirani kriminal i nasilje u obitelji.

Novinarima mora biti omogućen kontakt s kažnjenicima u zatvoru, u mjeri u kojoj se time ne krši primjena zakona, prava zatvorenika i zatvorskih službenika ili ne ugrožava sigurnost u zatvoru, preporučuje se u dokumentima VE.