Foto: Damjan Tadić / Cropix
TKO TO kaže da Vlada Zorana Milanovića nema hrabrosti?
Prvo je smogla hrabrosti smijeniti Vladimira Ferdeljija s mjesta pomoćnika u Ministarstvu prometa, samo dan nakon što joj je prigovorio da nema hrabrosti za nužne reforme i spasonosne rezove.
Onda je smogla hrabrosti povećati PDV na 25 posto.
Zatim je smogla hrabrosti odustati od godinama zazivanih rezova u državnoj upravi. Ili u optimističnijoj verziji, odgađati ih dokle god bude mogla.
A smogla je hrabrosti i za smanjenje rashoda Državnog proračuna za 4,6, umjesto za sedam milijardi koliko je predviđao Radimir Čačić ili za devet milijardi koliko je tražio guverner HNB-a Željko Rohatinski.
Koja je definicija hrabrosti?
Hrabrosti očito ima, samo je pitanje kako se ona definira.
Vladimir Ferdelji kao da je izazivao sudbinu. Prije godinu dana u intervjuu Globusu kao šef udruge hrvatskih menadžera predstavljao je svoja rješenja za izlazak iz krize, izjavivši kako mu ne pada na pamet ulaziti u politiku jer "političke stranke kakve sada imamo služe samo tome da vam oduzmu vlastito mišljenje".
Sada je dobio priliku da uđe u novu Vladu i kao pomoćnik u Ministarstvu prometa, pomorstva i infrastrukture, zadužen za upravljanje s pedeset domaćih tvrtki od koji su mnogi gubitaši i generatori afera, ponovno iznese svoje mišljenje. I on ga je nepromišljeno iznio.
Tko ima pravo na mišljenje?
Vrlo otvoreno kritizirao je Vladu, ustvrdio da je dizanje PDV-a pogrešan potez, naglasio kako bi u državnoj upravi trebalo imati malo dobro plaćenih, a ne mnoštvo loše plaćenih ljudi, poručio da su neophodni rezovi i otpuštanja, te da Vladi općenito treba više hrabrosti.
"Ja svoje mišljenje ne mijenjam i ako budem mislio da je ova Vlada loša, to ću i reći", izjavio je Ferdelji. "Ako im se ne sviđa, mogu me izbaciti iz Ministarstva".
I oni ga izbacili. Samo dan nakon objave intervjua.
Koja je definicija lojalnosti?
Pa da vidimo tko će još reći da Vlada nema hrabrosti. A Ferdelji je iz prve ruke otkrio da nije hrabrost javno reći ono što misli, nego je hrabrost držati svoje mišljenje za sebe. To se, naime, u politici zove lojalnost.
Otkrio je i što znači efikasnost. Izazivao je sudbinu zaključkom kako je u privatnom sektoru sve podređeno podizanju efikasnosti, dok je u državnom "sve usmjereno kako se slučajno ne bi podigla efikasnost", da bi se onda na vlastitom primjeru uvjerio u efikasno smjenjivanje onih koji kritiziraju Vladu.
Makar bili njezin dio. Odnosno, upravo zbog toga.
I makar bili ljudi s iskustvom, idejom, znanjem i programom. Ili možda baš zbog toga.
Josipović kao Ferdelji
Ivo Josipović s time nema problema. On je na Ferdeljijevu tragu, ali puno blažim riječima, poručio kako mu nije baš jasna gospodarska strategija nove Vlade, kako ne vidi prostor za investicije i da se po svemu sudeći ne ide u rezove.
Tko zna, možda bi mu strategija bila jasnija da mu premijer Milanović nije ovih dana zaprijetio oduzimanjem povlaštene mirovine, ali to je stara priča. Kad mu je Jadranka Kosor prigovorila na troškovima njegova Ureda, odmah je osjetio potrebu da kritizira Vladin program reformi.
No, kako god bilo, Ferdelji je na svojoj koži osjetio hrabrost Milanovićeve vlade, a osjetit će je i hrvatski građani u narednom razdoblju.
Padamo s nebodera
Sudeći prema prijedlogu ovih mjera, koje sam Milanović po uzoru na Jadranku Kosor odbija nazvati "bolnim", Hrvatska će još neko vrijeme živjeti u staroj Ferdeljijevoj metafori: padat će s nebodera i kod svakog kata govoriti: "So far, so good".
Ostale komentare autora pročitajte ovdje