Vraća se "Obama s Trešnjevke"
Foto: Shoreviewpress
UPRAVO kad smo pomislili da će nadolazeći predsjednički izbori biti najdosadniji do sada, javio se Boris Mikšić, neumorni "dečko s Trešnjevke", koji se ovaj put vidi kao hrvatski Obama i najavljuje kako će mu ovog puta u kampanji pomoći Hilary Clinton. S trećom suprugom, dugom kosom i havajskom košuljom, Mikšić je tako očigledno spreman za još jedan izborni debakl.
U intervjuu za tjednik Arena Mikšić je potvrdio kako će se po drugi put kandidirati za predsjednika, nakon što je na prošlim izborima nikad dokazanom prevarom ispao u prvom krugu. Tada je Mikšić najavio revoluciju, od koje se već nakon 24 sata nije čulo ništa, izašao na zagrebačke gradske izbore, gdje je uspio ući u Gradsku skupštinu s još dvojicom zastupnika (koji su ga ubrzo napustili), a na posljednjim lokalnim izborima neuspješno se okušao u 4. izbornoj jedinici. Za predsjednika, rekao je Areni, odlučio se ponovno kandidirati na dan kad je Ivo Sanader dao ostavku.
Hrvatski Obama
To, naravno, nije potpuna istina. Ne samo da je iz njegova političkog opusa bilo jasno da Mikšić ne može propustiti još jednom utrošiti svu silu novaca kako bi ponovno izgubio na predsjedničkim izborima, nego je on to sam najavio. U članku Večernjeg lista iz ožujka ove godine Mikšić je to sam najavio. Jedini je problem u tome što se preračunao, pa Večernji o njemu nije napisao pozitivan, nego podosta derogativan članak naslova "Boris Mikšić vraća se po još jedne izborne batine". S takvim člankom, na koji je preko svog odvjetnika čak slao i demantije, nije se moglo otpočeti predsjedničku kampanju, pa je Mikšić sačekao bolji trenutak.
"Ja sam hrvatski Obama", govori Mikšić u naletu nekontroliranog samozavaravanja, objašnjavajući kako nitko nije očekivao da će SAD izabrati crnog predsjednika. Po analogiji onda ne bi trebalo biti čudno ni ako Hrvatska izabere Borisa Mikšića. Mikšićevo poistovjećivanje s vodećim svjetskim političarima zanimljiv je detalj u njegovoj psihološkoj slici. 2006., kad je u jeku bila afera zbog optužbe za seksualno zlostavljanje koje je protiv njega podnijela jedna zaposlenica, Mikšić je rekao da se "osjeća kao Clinton", aludirajući na famoznu aferu Lewinsky. Razumije se, sličnosti Mikšića i Obame ili Mikšićevog slučaja s Clintonovim imaju jednake veze kao Hrvatska i SAD, ali to ne sprečava "dečka s Trešnjevke" da se uporno poistovjećuje s američkim predsjednicima.
Hrvatski Clinton
Kad smo već kod Clintonovih, u razgovoru s Arenom Mikšić je najavio kako će mu pomoć pružiti ni više ni manje nego američka ministrica vanjskih poslova i supruga Billa Clintona, Hilary. To mu nije prvo takvo obećanje. U lipnju 2004. je najavio kako očekuje da će mu pomoć pri predsjedničkoj kampanji u Hrvatskoj pružiti Bill Clinton, ali i guverner Californije Arnold Schwarzenegger. I tu nije bio kraj. Najavio je da bi se nešto moglo izroditi i iz kontakata koje održava s predizbornim stožerom predsjedničkog kandidata Demokratske Johna Kerryja. Od svega toga nije se izrodilo ništa. Clinton i Terminator nisu mu držali ruku tijekom kampanje, a Kerry je izgubio samo malo manje uvjerljivo nego Mikšić. Hilary Clinton danas je održala iznimno bitan govor pri Vijeću za međunarodne odnose. Nakon toga mora se baviti ratom u Afganistanu, povlačenjem iz Iraka, jačanju utjecaja u Aziji, problemima s Iranom, Pakistanom, Sjevernom Korejom, pa je zaista vrlo vjerojatno kako će usred svega toga naći vremena za pomoć Borisu Mikšiću.
Sukob s Princeom
Grandioznost je osnovni znak Mikšićevog političkog života, a ni privatni mu život nije drukčiji. U Minnesoti on živi u vili izgrađenoj po uzoru na kuću iz filma "Prohujalo s vihorom", za koju priča kako ju je "oteo" popularnom pjevaču Princeu. Prince je navodno htio obojiti pročelje kuće u ružičasto, nakon čega su se susjedi pobunili, pa ju je Mikšić dobio za pola milijuna dolara manje. Priča nikad nije potvrđena, kao što je zapravo jako malo toga O Mikšiću potvrđeno, ali ako čovjek želi da svi vjeruju kako je kuću "oteo" Princeu, neka mu.
Nakon prošlih predsjedničkih izbora, Mikšiću nije krenula na bolje. Krenule su razne optužbe i afere, između ostalog navodi da je zlostavljao suprugu, izbjegavao porez, seksualno zlostavljao zaposlenicu, ostao dužan za kampanju. Nije bilo sudskih presuda na te optužbe, a sam Mikšić tvrdi kako su sve namještene. Istini za volju, dvomjesečna uvjetna kazna zatvora koju je dobio nakon što ga je predsjednik Stipe Mesić privatno tužio zbog izjave u kojoj je Mikšić ustvrdio kako je Mesiću francuska obavještajna služba darovala vilu na francuskoj obali nije izmišljena. No, vjerojatno je i to produkt zavjere.
Zašto se uporno vraća?
Poslovno Mikšiću u Hrvatskoj baš i nisu cvjetale ruže. Tvornica u Belom Manastiru, koju je otvorio nakon obećanja u prošloj predsjedničkoj kampanji, te u kojoj je zaposlio dvadeset i pet radnika, nikad nije krenula u drugu fazu. Mikšić je projekt zamislio kao "tvornicu koja će koristiti inovativnu tehnologiju proizvodnje višeslojnih, biorazgradivih plastičnih folija, a 95 posto proizvodnje je namijenjeno izvozu", ali projekt nije ušao u drugu fazu zato što se Erste banka povukla iz njega. Mikšić je to prozvao velikom pljačkom i najavio kako će se tvornica ipak otvoriti. Jedino što je dosad napravio bilo je otpuštanje dijela radnika, nakon čega je prekvalificirao i ponovno zaposlio njih pet.
Iako Mikšićeva želja za nekakvim priznanjem u Hrvatskoj nije stvar za osudu (konačno, čovjek ne škodi nikome osim samom sebi izdvajajući za svaku kampanju velike količine vlastitog novca), nerazumljivo je kako on 2009. godine pokušava ostvariti politički uspjeh na imidžu emigranta koji može sve. Nismo više u 1980-ima, pa da svatko može izjaviti što god hoće, a da je to jako teško provjeriti. Konačno, Mikšić je kao dio svoje formule najavio obraćanje mladim ljudima, koji se u velikoj mjeri znaju služiti internetom i u pola sata saznati sve kompromitirajuće podatke o njemu.
No, kako je i sam rekao: "Osjećam se kao švicarski sir sa toliko zabijenih noževa u leđima, ali ne predajem se, idem i na sljedeće izbore kao neovisan kandidat. Ne mogu me kupiti pa me zato ne mogu podnijeti... i za inat neću odustati, jer mi dečki s Trešnjevke smo odrasli s nosom u prašini".
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati