U PRIRODI čovjek postaje bolji. Na planini su svi jednaki. Planina je avantura, život i škola. Ali ne, naši klinci to ne znaju. 
 

Mobiteli, ekrani, tableti, screenovi, monitori, playstationi, Adidas, Puma, Benetton, Barcelona, Muller, OshKosh, oćeš nećeš, sve to znaju! Po tome se poznaju i prepoznaju. Mali i veliki, mame i tate. Gdje je nestao užitak čistog zraka i jednakosti? Djeca su sve bucmastija, razmaženija, silovnija, mogli bi reći i sve gluplja (oprostite ako se netko uvrijedio), ali živimo imajući sve i usput gubeći ono što je najvrjednije. 
 

Sve više se prirodno gubimo bez prirode, a materijalno nam postaje toliko važno da nam čak i djeca više ne znaju ništa drugo nego zatupljeno buljiti u ekran i biti sretni samo ako su danas dobili nešto novo. Nešto markirano ili barem ekipi poznato. 
 

E, zato bi planinarenje trebalo biti redovna obiteljska aktivnost. Ne samo kao obiteljska aktivnost. Trebalo bi planinarenje strpati i u škole! Ne kao izborni već obavezan predmet! Pa neka djeca uče preživjeti bez touch screena, a prste nek krive hvatajući grane. Zamislite tu kaznu da ih redovno pošaljemo na planinu gdje će se blatni smijati, činiti dobra djela, zajednički prolaziti zajedničke napore, udisati svjež zrak i trčati gore-dolje slobodno! Zamislite tu kaznu za modernog klinca!  
 

Danas je Međunarodni dan planina pa vas moramo malo bocnuti i čisto onako reda radi podsjetiti da su na planinama svi jednaki, a boravak u prirodi nije samo stvar čistog zraka - u prirodi se najbolje uči ne samo o životu u prirodi, već životu uopće.

Odličan tekst na ovu temu posudila nam je jedna aktivna planinarka i blogerica - Jelena Dragičević iz Srbije koja je na jedan vrlo logičan način opisala koliko jedna jednostavna stara dobra planina može utjecati na psihičke i fizičke promjene kod ljudi. Nabolje, naravno! 

Na planinama su svi jednaki
 

Ovdje nema mjesta statusnim simbolima. Nakon boravka u prirodi, prijateljstva se više neće mjeriti po tome tko kakav telefon ima ili po tome jesu li tenisice  iznošene ili nove već po tome tko je pružio ruku kada je trebalo prijeći preko stijene i po tome koliko je osmjeha i obostranog osjećaja sreće izazvao isti razlog – recimo, pogled sa vrha.

 

Prijateljske veze postat će neraskidive
 

Sjetite se osjećaja privrženosti kada nam je prvi put u školskom dvorištu prišao prijatelj i ponudio pola užine. A sada udvostručite taj osjećaj kod djece, kada, na putu kroz planinu dijele hranu, vodu, prolaze kroz isti napor i zajedno dolaze do cilja – vrha planine. Umjesto nogometnog igrališta u gradu, gdje, ponekad, može doći i do svađe, ovdje su svi „pobijedili“ igrajući u istom timu.

 

Djeca će naučiti suočavati se s preprekama u životu
 

Kada s ruksakom na leđima, na minusu, po snijegu, ledu i kiši, djeca slome svoje psihičke barijere da bi uspješno savladali fizičke prepreke, istu šprancu će primjenjivati sutra u životu! S vremenom, kako budu odrastali i, srazmjerno njihovoj kondiciji, planinarski izazovi postajati će veći i teži, pa će se tako i oni odvažnije hvatati u koštac s izazovima u životu. Formula je jednostavna - ako su uspjeli doći do vrha u ekstremnim uvjetima, uspjeti će i u svojim ciljevima dolje, u podnožju. U svakodnevnom životu. 

 

Postat će odgovorniji
 

Planinarenje zahtjeva disciplinu, kako tijela, tako i uma. Umjesto da vikendom spavaju do podneva, a zatim se iz ležećeg, premjeste u sjedeći položaj ispred ekrana, oni će naučiti ustajati ranije, prethodno sami spakirati svoj planinarski ruksak i legnuti na vrijeme. Poštovati će i tuđe vrijeme i zajednički dogovor.
 

Postat će zdraviji
 

Planinarenje je uvjerljivo jedna od najzdravijih aktivnosti, a činjenica da se odvija u prirodi, na najljepšim mjestima koja možemo zamisliti, još više daje na značaju istog. Pogledajte našu djecu danas. Evo, uostalom, malo tužne statistike. Brojka se odnosi na Srbiju, no čvrsto vjerujemo da ni u našoj zemlji ona nije ništa blistavija. 
 

U Srbiji je danas 13,2 posto djece umjereno debelo, a 7,5 njih je doista pretjerano gojazno, da baš ne kažemo predebelo. Svi oni su potencijalni pacijenti na kardiologiji i endokrinologiji, zbog velikih rizika od dijabetesa i drugih kroničnih bolesti. Statistika je pokazala i to da se Srbija (a vjerujemo i Hrvatska) po broju gojaznih mališana uklapa u svjetski trend. 

I zato evo ističemo još jedan razlog zašto bi planinarenje trebalo biti sastavni dio odrastanja školaraca, a i onih mlađih jer tko kaže da manja djeca ne bi mogla savladati manje izazove? 

Planinarenje će učiniti da vaše dijete potroši od 350 do 800 kalorija po satu, ovisno o njegovoj težini i tempu hoda. A kako prosječna planinarska tura ne traje manje od četiri sata lako je izračunati koliko bi dijete (a i čovjek) potrošio kalorija. 

 

Smanjit će se nasilje u školama
 

Možda “hrabra” tvrdnja, ali vjerujem, točna. Planinarenje je aktivnost koja u određenoj mjeri eliminira potrebu da budemo moćniji u odnosu na drugoga te  da ga savladavamo. Ako se uopće može odrediti cilj planinarenja – to čak nije, nužno, ni stići na vrh planine, već uživati u predjelima koji nas okružuju, tako što usput savladavamo prirodne prepreke, ali i osobne slabosti. Kada djeca zajedno rade na savladavanju vlastitih slabosti, ujedno će jačati i prijateljstvo.

 

Naučiti će donositi prave odluke u pravom trenutku
 

Vratimo se na pretpostavku da cilj planinarenja nije uvijek stići na vrh planine. Planina ima posljednju riječ i njeni se zakoni moraju poštivati. Nekada će loši vremenski uvjeti odvratiti ekipu malih planinara u svojoj namjeri da dođu na vrh, a oni će naučiti da to nije poraz, već naprotiv – sposobnost da se donese ispravna odluka koja neće ugroziti njihovo zdravlje, a kada budu stasali i za neke “ozbiljnije” uspone, i njihov život.

 

Postat će sistematični i ustrajniji u kućnim i školskim obvezama
 

Zar nije tako? Uz svog iskusnog vodiča, vremenom će se i sami bolje izvježbati oko organiziranja vlastitih akcija i njihovih prethodnih priprema. Kako sam odlazak na planinu zahtjeva niz predakcija - raspitivanje o terenu koji namjeravaju posjetiti, planiranje alternativnih ruta, načina hidratacije ukoliko nema izvora pitke vode, pakiranje opreme koje ponekad predstavlja pravu umjetnost. A tu je i mnogo drugih stvari pa kada im dođe red za domaću zadaću ili pospremanje igračaka, učiniti će to s novosavladanom disciplinom koju su stekli zahvaljujući planinarenju.

 

Postat će snalažljiviji
 

Naučiti će sigurno paliti vatru, pročišćavati vodu s izvora sumnjive kvalitete, naučiti će se orijentirati u prirodi. Treba li govoriti i o njihovoj svijesti o očuvanju planina i prirode uopće, koja će se podići na viši nivo? Učiti će o prirodi i od prirode.
 

I što je najvažnije… Postat će bolji ljudi
 

Kada se nađemo u prirodi, u ovom slučaju – na planini koja ima zadnju riječ, tek tada shvatimo koliko smo mali. Kad se čovjek vrati prirodi, on se rukuje sam sa sobom. Osjećaj duhovnog zadovoljstva koje nadjačava potrebu za materijalnim, promijeniti će vašu djecu iz korijena. Dolje, u gradu, viđala sam “važne” ljude u foteljama, čiji je ego veći od samih planina. No, izgleda da ego ne opstaje na pravim visinama. Direktor u fotelji ili radnik na kiosku – na planinama smo svi isti i radost zbog ponovnog susreta na tim divnim mjestima obostrana je i iskrena.