OKO 400 milijuna birača ima pravo glasa, od Finske na sjeveru do Cipra na jugu, Irske na zapadu do Bugarske na istoku za sastav sljedećeg Europskog parlamenta - izravne veze između Europljana i institucija EU.

Način na koji Europljani glasuju oblikovat će smjer EU u sljedećih pet godina. Desničarske i krajnje desne stranke ostvarile su znatan napredak diljem Europe, a taj pomak udesno vjerojatno će se odraziti i na sljedeći Europski parlament, piše BBC.

Parlament, sa sjedištem u Bruxellesu i Strasbourgu, donosi zakone koji utječu na živote građana EU i ima zadatak potvrditi godišnji proračun, koji je ove godine dosegnuo 189 milijardi eura. Rezultati izbora utječu i na to tko će biti predsjednik Europske komisije.

Glasovanje počinje u četvrtak 6. lipnja u Nizozemskoj, a sljedećeg dana glasat će Irska i Malta. U subotu će na birališta Latvija i Slovačka, a mnoge zemlje članice EU glasuju u nedjelju 9. lipnja. Među njima je i Hrvatska.

Zanimljivo je da Česi na birališta mogu i u petak i u subotu, Talijani u subotu i nedjelju. Iako u većini zemlja na birališta mogu birači nakon navršene 18. godine, u Njemačkoj, Austriji, Belgiji i Malti minimalna dob za glasovanje je 16, a u Grčkoj 17 godina. U Luksemburgu i Bugarskoj glasovanje je obavezno.

Do kraja 9. lipnja bit će jasno koje stranke će ispuniti 720 mjesta u Parlamentu. Valja napomenuti da je broj zastupnika koje svaka zemlja ima razmjeran broju stanovnika. Njemačka, najmnogoljudnija zemlja EU, ima njih 96, a Malta, Luksemburg i Cipar po šest.

Koliko je važan Europski parlament?

Kao jedina institucija EU koju izravno biraju birači iz 27 zemalja, parlament povezuje europske građane s druge dvije velike institucije: izvršnom vlašću EU - Europskom komisijom - i Vijećem, koje čine ministri iz vlada EU.

Zastupnici nadziru rad Komisije i Vijeća. Oni dijele odgovornost s Vijećem za donošenje zakona koje je predložila Komisija.

Većina zastupnika sjedi u klubovima zastupnika u rasponu od lijeva prema desno.

Koje su glavne političke skupine?

Tradicionalno su dvije najveće Europska pučka stranka (EPP) desnog centra i Progresivni savez socijalista i demokrata lijevog centra (S&D), ali i druge skupine postaju sve značajnije.

Liberalna skupina Renew Europe i Zeleni/Europski slobodni savez bili su sljedeći s najvećim brojem glasova u prošlom sazivu parlamenta, a treba spomenuti i Europske konzervativce i reformiste (ECR) te Skupinu identiteta i demokracije (ID).

Dvije manje skupine također igraju ključnu ulogu. Jedna je manja ljevičarska grupacija GUE/NGL, a druga zastupnici koji nisu usklađeni ni s jednom skupinom - od mađarskih nacionalističkih članova Fidesza do šačice separatista iz španjolske regije Katalonije.

Na što treba paziti na ovom glasovanju?

Iako je glavna svrha lipanjskih izbora odluka o sastavu parlamenta, birači često koriste prigodu za slanje poruke svojim nacionalnim vladama.

Od Italije do Francuske, Austrije do Belgije, Njemačke do Nizozemske i šire, stranke krajnje desnice ostvaruju značajne dobitke. Ankete pokazuju da bi dvije skupine na desnici, ECR i ID, mogle prestići lijevi centar i postati druga najveća snaga u parlamentu. Do sada je, valja spomenuti, desni centar težio suradnji s lijevim centrom, ali EPP bi mogao biti pod pritiskom da traži nove saveznike ako lijevi centar ostvari loše rezultate.

Pomicanje udesno moglo bi zakočiti planove za nove zakone o klimi i održivosti te utjecati na socijalno ili gospodarsko zakonodavstvo. Također i na snažnu financijsku i vojnu potporu EU-a Ukrajini.

Odabir sljedećeg šefa Komisije

Jedna od prvih zadaća novih zastupnika bit će izbor predsjednika Europske komisije. Sadašnja predsjednica, Ursula von der Leyen, kandidira se za novi mandat. Europsko vijeće uzet će u obzir rezultate izbora i zatim imenovati kandidata, čije se ime potom predstavlja Parlamentu. Više od 50 posto zastupnika morat će odobriti kandidata.

Političke grupacije u EU mogle bi koristiti sustav "vodećih kandidata", tzv. Spitzenkandidaten na njemačkom. To su učinili i 2014. godine. Prema tom načelu, svaka skupina predlaže predsjedničkog kandidata prije izbora, a skupina s najviše mandata tada ima mandat za izbor predsjednika Europske komisije.

Međutim, prije pet godina nacionalni čelnici EU-a odlučili su se za von der Leyen, iako ona nije bila kandidatkinja, a i ovog puta bi se mogli odreći "Spitzenkandidatena".