Zašto vlade vole trošiti?
Foto: Hina
SVE vlade na svijetu imaju jednu stvar zajedničku: vole trošiti. Bilo da je riječ o ratovanju, fiskalnim stimulusima, strateškim kapitalnim projektima, socijali, poticajima i subvencijama, obrazovanju, javnom zdravstvu, kulturi, promociji demokracije… opravdanje za potrošnju se uvijek nađe. Poreznog novca nikada dosta, pa nas se sustavno uvjerava da je inflacija (efektivni transfer novca od štediša u vladine džepove) nešto dobro, pozitivno i neizbježno, dok bi nas pojeftinjenja odvela u ekonomski kolaps.
Sad više ni to nije dosta, pa su počeli posuđivati novac od budućih naraštaja samo da bi mogli još više trošiti-trošiti-trošiti. Ekonomiste koji zagovaraju veće poreze i potrošnju, od Keynesa (poražen od Hayeka) do Pikettyja (dokazani šarlatan) promiče se u internacionalne heroje, a rijeke državnog novca obilno se slijevaju u fakultete koji promiču etatistički pristup ekonomiji.
Zašto je to tako, i zašto vlade toliko vole trošiti? Umjesto da odgovorim na to pitanje, ponudit ću dva moguća odgovora na ovo pitanje, pa neka čitatelji sami odvagnu što im se čini plauzibilnije.
1. Vlade rade u interesu općeg dobra
Vlade vole trošiti zato jer je to najbolje što mogu učiniti za ekonomiju zemlje. Priče o tome da ne možeš trošiti više nego što zarađuješ, i da ne možeš posuditi nešto što nemaš zastarjele su i odavno nadiđene predrasude. Ta svi znaju da se zakoni ekonomije dijametralno razlikuju ovisno o tome primjenjujemo li ih na kućanstvo, grad ili državu. Samo zato što se neka obitelj ne može izvući iz financijskih problema neprestanim zaduživanjem i povećanom potrošnjom, ne postoji ni jedan razlog zašto bi isto vrijedilo za državu.
Vladini činovnici vođeni su isključivo javnim interesom i dobrobiti građana. Oni razumiju svu kompleksnost ekonomskih teorija i znaju da javna potrošnja uvijek rezultira ekonomskim rastom. Osim toga, jasno je da bi bez vladinih programa ljudi bili nepismeni, gladni, žedni, goli, bosi, nezaštićeni, eksploatirani, diskriminirani, nekulturni. Bez vlade ne bi postojala ni struja, ni kanalizacija, ni željeznice, ni ceste. Bez državnih poticaja bilo bi nemoguće proizvoditi hranu, što bi dovelo do masovne pothranjenosti i izgladnjelosti.
Porezi služe nama, oni su tu za naše dobro. Štite nas od hiperinflacije, donose balans monetarnoj politici, usmjeravaju naš novac puno bolje nego što bismo mi to sami znali. Osim toga, država nas porezima i odgaja: potiče nas da živimo zdravo, da ne pušimo, ne pijemo alkohol i gazirana pića, ne zagađujemo okoliš, pristojno se i kulturno ponašamo. Inflacija je također nužna i neizbježna za normalno funkcioniranje ekonomije. To što nitko ne zna zašto samo je odraz naše neobrazovanosti i zatucanosti. Uostalom, zašto bi se građani uopće morali zamarati tako teškim pitanjima? Pa zato i imamo vladu.
2. Vlade rade sve što treba da pobjede na idućim izborima
Vlada voli trošiti jer na taj način kupuje glasove. Velika većina vladinih činovnika su potpuni ekonomski analfabeti i jedini kriterij prosudbe jednog ekonomskog modela u odnosu drugi jest da je bolji onaj koji im daje veće mogućnosti kupovanja glasova. To što je Keynes globalno prihvaćen kao najveći ekonomski genij, a Hayek proglašen u najbolju ruku dobroćudnim idealistom bez uporišta u stvarnom svijetu, nema ama baš nikakve veze s ponuđenim argumentima i protuargumentima. Radi se samo o tome da je prvi zagovarao veće ovlasti vlade, što je sasvim dovoljno da ga se proglasi apsolutnim pobjednikom i krene u implementaciju njegovih ideja.
Vladini činovnici rijetko su svjesni štete koju nanose ekonomiji svojim intervencionizmom. Na kraju krajeva, njih to toliko ni ne zanima. Ono što je važno jest da na vrijeme zadovolje apetite svih onih koji im mogu pomoći da osvoje sljedeći mandat. Vlada ima veliku preferenciju za rizik, jer u slučaju debakla gospodarske politike posljedice ne snose oni, već netko drugi (građani).
Iz istog razloga, državno školstvo unisono naučava etatizam u svim njegovim elementima – zadnje što vlade žele su građani kojima bi moglo pasti na pamet da bi sasvim lijepo mogli živjeti i bez toga da im država dahće za vratom 24 sata dnevno 7 dana u tjednu. Potrebno je zato i financijski podmazivati institucije koje promiču kejnezijanizam u kombinaciji s marksizmom, kako bi cijela stvar izgledala znanstveno i na visokom intelektualnom nivou. Pa neka se onda netko usudi proturječiti im i govoriti znanstveno neutemeljene gluposti da su pojeftinjenja dobra ili da farbanje unutrašnjih stjenki tunela neće rezultirati ekonomskim rastom.
katkapital.com
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati