Zato ću pokušati barem malo destigmatizirati čuveni "cheat mea"“. Već i vrapci na grani znaju da je osobama koje žele izgubiti masno tkivo neodgovorno i neprofesionalno preporučiti "junk izlete". Kada govorimo o samom startu fitness života, restrikcijska dijeta je ono čega se trebaju držati u većoj ili manjoj mjeri. Naglasila bih da pod "restrikcijom" ne mislim na izgladnjivanja, već na izbalansiranu prehranu lišenu „smeća“, te prilagođenu osobnim potrebama onoga tko se njome koristi. Na taj način će najbrže vidjeti onaj početni rezultat koji daje "vjetar u leđa" za daljnje akcije. Stoga bih ovdje izostavila one koji su počeli vježbati prije nekoliko dana, a fokus bi stavila na vježbače koji su tjednima i mjesecima na strogom režimu prehrane uz intenzivne treninge.

 

Istina, u počecima je kalorijski deficit polučio željeni rezultat - masne naslage su se topile, mišići su rasli, a vi ste bili sretni. I onda je čarolija nestala. Tjednima već tapkate na mjestu pitajući se što se dogodilo. Razlog tome je taj što tijelo, bez obzira koji izazov pred njega stavili, s vremenom postiže ravnotežu u okolnostima koje smo za njega kreirali. A kada je tijelo u ravnoteži - ne napreduje. Metabolizam je usporen, a beneficije koje smo dosad crpili iz režima čiste, izrazito birane prehrane nestaju. Nastavimo li dalje u tom nezavidnom tonu, žrtvovat ćemo ne masno, već mišićno tkivo.

 

I tu dolazimo do "cheata", obroka daleko različitijeg od naših redovitih obroka, viših kalorijskih vrijednosti, a nutritivno znatno siromašniji od uobičajenih izbora. I nije baš neki primamljiv opis, zar ne? No ako je pravilno tempiran, od njega ćete imati višestruke koristi.

 

Ako već neko vrijeme "ne osjećate" trening, umorni ste, nemate volje za treniranjem, energije i koncentracije još manje, gubitak masnog tkiva je na pauzi, a paralelno gubite na (mišićnoj) masi - vrijeme je za "cheat meal".

 

U slučaju da prakticirate rigoroznu dijetu, primjerice onu bez imalo UH, tjedni cheat je i više nego dobrodošao. U slučaju da je režim nešto blaži, i izleti u cheat su rjeđi. Kada je organizam na režimu prehrane kojega obilježava kalorijski deficit, opada proizvodnja hormona ključnih za regulaciju metabolizma, tiroidni hormoni T3 i T4. Daljnji efekt ovog procesa jest povećanje koncentracije kortizola (kataboličkog hormona), što dovodi do pojačane razgradnje mišića. Tu je i leptin – vrlo bitan faktor u regulaciji apetita, čija je glavna zadaća signalizirati kada je dosta, odnosno spriječiti prejedanje. U navedenim okolnostima kalorijskog deficita, i razina leptina opada.

 

Jasno je da s gore navedenim hormonalnim statusom "fat burning" staje, a tijelo počinje trošiti dragocijeni mišić – najgori zamislivi scenarij za nekoga čiji je cilj potpuno suprotan.

 

Svemu tome uspješno se može suprotstaviti "cheat meal", ovdje u ulozi vašeg saveznika protiv iznenadnih neželjenih nuspojava discipliniranog života. Nakon takvog obroka, koncentracija tiroidnih hormona se povećava, a sljedeći pozitivan efekt je ubrzavanje metabolizma. Osim toga, razina kortizola je snižena, a koncentracija njegova antagonista - inzulina - raste, kao i razina leptina.

 

Ipak,vratimo se načas na spomenuti "klizak teren" na samom početku teksta. S cheatom treba pažljivo i odgovorno. Koliko god bio ukusan, treba se znati zaustaviti na vrijeme, inače, razumljivo samo po sebi, izazivamo kontraefekt. "Varajte" onda kada uočite simptome, osluškujte svoje tijelo. Ako (još) niste u stanju dešifrirati signale koje vam šalje, preporučuje se da cheat konzumirate u danu bez treninga. Ne dopustite da se "cheat meal" pretvori u "cheat day" (ono, ujutro sjednem za stol, navečer ustanem od stola). Bonus je i ako je obrok sastavljen najvećim dijelom od ugljikohidrata – tada je učinak najbolji.

 

Eto, tko bi rekao da pizza ili velika porcija špageta katkad mogu "raditi" za vas?

 

Izvor: Fit-team