Foto: Index, Krešimir Žanetić

KAO ŠTO su predvidjeli na Fejs stranici "Ćaća se vraća!", Sanader nam za koji dan izlazi iz Remetinca – kao nevin čovjek. U potpunosti nevin. Što Ustavni, što Vrhovni sud, sve su sudske odluke ukinute, ide se ponovno u suđenja, a tko nema pravomoćnu presudu – nevin je. Samo je sud u sudskom postupku ovlašten nekoga proglasiti krivim. A za Sanadera, po niti jednoj od optužnica to nije učinjeno. Nema više niti jedne pravomoćne presude.

I to je užasno. I samo je još jedno užasnije od toga – što hrvatska politika o tome šuti. Što Hrvatske općenito o tome šuti, i što je pitanje Sanadera postalo pitanje sprdnje s pravosudnim sustavom, lopovlukom, hrvatskim sudovima, zakonima i svime ostalim.

Sanader je možda zaista nevin?

Ako u nekoliko godina čovjeka nisu uspjeli osuditi – možda je čovjek zaista nevin? Možda Sanader nije radio ono što mu piše da je radio? Što se tiče njegove materijalne imovine, koju nikako nije mogao steći javnim djelovanjem, možda se spustio svemirski brod i uvalio mu sve te slike po stanu, kao što je nekima, slično tome, uvalio preparirane medvjede?

Jer, tri, četiri, pet godina – biti u zatvoru, a ne biti osuđen je užasno. I za sustav, i za Sanadera, ali i za sve nas. To znači doslovno da svatko u Hrvatskoj može biti jednog dana pokupljen ujutro, ubačen u maricu i pod nekom čudnom optužbom ostati u istražnom zatvoru godinama! Može vam netko jednostavno "smjestiti" i dok se snađete – ostali ste bez posla, bez većina prijatelja, s raspadnutom obitelji. Kakva su to uopće suđena koja traju godinama? Pa maksimalna trajanja istražnog zatvora i općenito duljina postupaka danas gora je nego u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, barem kada gledamo razdoblje od 60-tih godina! Tada se preciznije znalo koliko možete provesti iza rešetaka prije nego vas puste ili pošalju kao pravomoćno osuđenog na odsluženje.

Ovdje – DORH, USKOK, sudovi… Optužnice, teške, ogromne, navodno maznuti milijuni i čovjek izlazi! Postupci se razvlače u nedogled, valjda dok svi ne zaboravimo o čemu se uopće radilo! I umjesto da pljušte ostavke po sistemu – u Hrvatskoj ništa nova. Takvi su propisi. Tako se mora. Takva je sudska odluka, a kako nije pravomoćna – ne treba je komentirati.

Koga oni svi zavlače? Ovdje netko ne radi svoj posao za koji je plaćen uvelike izvan hrvatskog prosjeka. Ne može ni po čemu biti normalno da suđenja traju godinama i da onda čovjek evo izlazi iz istražnog zatvora – a suđenja su praktično vraćena na početak.

Na kraju, više me uopće ne čudi, Sanaderu ćemo iz Državnog proračuna plaćati što je bio nevin u istražnom zatvoru. A Ćaća će nam nasmiješeno piti kavicu u Bogovićevoj.

Sanader je kriv?

Druga moguća pretpostavka je da je Ivo Sanader kriv za većinu ili sve što mu se stavlja na teret – suđenje mu je počelo prije negdje tri i pol godine, to je brat bratu 700-800 radnih dana, svaki po osam sati i ništa se, baš ništa nije uspjelo dokazati?

U toliko radnih sati mladi brucoš postaje magistar prava, u tri godine malo ambicioznija država započne svemirski program, zavrti se cijela generacija Windowsa i dvije generacije procesora (zajedno s izgradnjom tvorničkih hala za iste), no hrvatsko pravosuđe nije dokazalo niti jednu jedinu krivnju Ive Sanadera!

Ukoliko je Sanader krv – to je također užasno za sustav. Možemo biti sigurni kako su na njegovom slučaju radile najbolje snage DORH-a i USKOK-a, i ako one nisu uspjele dokazati ništa – to znači da ni drugima neće dokazati ništa. To znači da u Hrvatskoj na sudu loše prođu samo sitni kokošari, a pravi igrači s milijunima i desetinama milijuna odlaze slobodni. I još dobiju naknadu od suda jer su nevini ležali u istražnom zatvoru.

Ono što je kod Sanadera očito jest nerazmjer njegovih primanja i imovine. Ako ste u javnom sustavu, pa čak i premijer – u biti ne možete nešto puno materijalnih dobara prikupiti. Možda onima s plaćom od 3-4.000 kuna to izgleda neobično, ali s plaćom ministra ili premijera niste bogati – kupit ćete skuplju nekretninu, kupit ćete auto srednje klase (samo kredit za takvo vozilo je 4-5.000 kuna), trebati ćete masu odijela, košulja i druge odjeće – i sve to košta. Možete živjeti pristojno, čak i vrlo pristojno, ali ne i bogato.

Tko živi bogato – ne živi od plaće. Može biti poduzetnik i ostvariti milijune kuna dobiti. Može biti uspješan u nekom slobodnom zanimanju, od odvjetnika do slikara. Ali satovi od 10.000 € i stotine slika se ne mogu priuštiti od plaće javnog službenika, čak i najviše rangiranog. Kako kod Sanadera, tako i kod drugih koji se pokazuju u javnosti s bogatstvom kakvo se ne može zaraditi od plaće.
Dakle, čim vidite javnog službenika, od premijera do načelnika općine ili carinskog službenika kako se k… skupim stvarima – ako nije naslijedio, ili je recimo lučki kapetan koji je prije toga 20 godina tukao more i pošteno zaradio – sumnjiv je. Javna služba, čak i u nas, nije nešto gdje možete postati bogati na pošten način. Možete pristojno živjeti – za biti bogat – postoji poduzetništvo i dobit na kraju godine.

I taj nerazmjer imovine, upravo je ono što je vrlo čudno u slučaju Sanader i što je DORH-u i USKOK-u treba dati prilično argumenata da nije sve čisto. Ali prolaze godine i godine, i nikako dokazati da je nešto ilegalno barem sa zbirkom umjetnina koja je procijenjena na oko milijun eura (sam Sanader kaže da je to bitno niži iznos i da je brojna djela dobio – na poklon). Hajde da je vrijedna djela pola kupio – i da je opet pola poklon. Sanaderova godišnja plaća nije prelazila 250.000 kuna, a nije baš da nije trošio na išta drugo nego slike. Nisu ona njegova odijela i košulje bili sa sezonske akcije.

Ništa od svega toga, kroz sve ove godine – nije dokazano. I svi šute! Postupci se ponavljaju, dobivamo objašnjenje kako je to sukladno propisima – ali nitko službeno ne kaže zašto se ponavljaju i posebno nikome ne pada preuzeti odgovornost.

Činjenica, jedina činjenica za sada jest da je Ivo Sanader za sada pravno nevin i da nitko osim suda u pravomoćnoj presudi ne može reći da je Sanader kriv.

Postoji li uopće netko tko krši zakone u ovoj državi?

Ako je Sanader nevin – postoji li uopće netko tko je kriv? Osim sitnih lopova, provalnika u kioske i onih koji kradu polovne automobile? Ako se Sanaderu ne može ništa dokazati – čovjeku koji je bio po cijeli dan pred kamerama i na mjestu gdje se prati svaki korak i svaki potpis – kome se išta više može dokazati?

Ili je puštanje Sanadera smo jedna poruka građanima ove države – poruka da su stvari upravo takve kakve jesu, poruka da nema šanse doći do nestalih milijardi, poruka da je pretvorba išla upravo kao je trebala ići – i da se dalje ne petljaju i ne postavljaju pitanja?

A možda je to poruka i da je Sanader bio sam – i da nije bilo sustava oko njega. Da je u pitanju bio samo malo problematičniji ljubitelj nekretnina, koji je volio poklone, eto ne baš poštivao odredbe o ograničenju poklona dužnosnicima, ali u biti ništa posebno loše nije napravio.

Na neki način, teška optužnica protiv Sanadera, odnosno više optužnica: Fimi media, Ina-MOL i druge – relativizira se. Vrijeme prolazi. Stječe se dojam kako nije baš Sanader nešto bio pošten, napravio je neke stvari kako nije trebalo, ali to su sitne nepodopštine, primanje neprimjerenih poklona i tako dalje. Bivši predsjednik Vlade, predsjednik HDZ-a, pa počasni predsjednik HDZ, pa izbačen iz HDZ-a (računa li se ovo zadnje kao neka referenca?) samo je eto nestaško koji je volio ulja na platnu više nego što je trebalo.
Poruka svima nama
Poruka je ovo da se od pravosudnog sustava mi obični građani ne nadamo ničemu, ali i poruka da je represija u ovoj zemlji moguća. Ako su nevinog Sanadera držali godinama u istražnom zatvoru – to znači da doslovno svatko može završiti u istražnom zatvoru na duži rok – nemojte si umišljati da imate bolje odvjetnike od ive Sanadera. Nemate. I vas neće zastupati na vjeresiju – jer ne donosite popularnost odvjetnicima u javnosti kao što je tu u slučaju obrane javne ličnosti.

S druge strane, ako je Sanader imalo kriv – ovo je poruka da "ne talasate", jer to gornjoj, povlaštenoj kasti se neće dogoditi ništa, a sami biste se mogli naći u problemima. Zviždače nitko ne voli u ovoj zemlji.

Oba scenarija užasna su i neprihvatljiva za Hrvatsku. I što je još više zanimljivo – o slučaju Sanader se šuti. Šuti i HDZ (optužen uz Sanadera kao pravna osoba), ali šuti i SDP. HDZ šuti jer su mnogi članovi Sanaderove vlade na vrhu lista – koji eto nisu kod svog šefa primijetili ništa sumnjivo sve te godine. Nije ništa primijetio ni Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a, koji je bio Sanaderov ministar unutarnjih poslova. SDP šuti jer oko reforme pravosuđa su u četiri godine napravili malo ili ništa – stječe se dojam da je nadležno ministarstvo radilo sukladno krilatici: "Jako volim ovaj režim, plaća ide, a ja ležim!" Što se SDP-a tiče – znamo mi da je upetljavati se u formalno neovisne sudačke lobije teško i nepopularno – ali niste ni došli na vlast prije četiri godine da biste gledali kako lako progurati mandat, nego kako se boriti.

Sanader kao primjer novim generacijama

Kažu za mlade generacije da su neradnici, da su ovakvi i onakvi, da ih ništa nije briga… Što nije istina. Mladi ljudi, uredno gledaju svijet oko sebe i uče prema njemu – pa kao što mačići ili kucinići (dozvolite mi ovaj viški lokalizam za štence) u prirodi idu okolo s majkom i uče vještine neophodne za život – tako to rade i mladi ljudi. Gledaju okolo tko je uspješan – i onaj tko je uspješan postaje uzor. Tako smo biološki programirani. Uspješnost je temelj za opstanak vrste.

Ukoliko nove generacije vide da put prema bogatstvu i prosperitetu nije težak i naporan rad, završavanje fakulteta ili zanata te lagano penjanje po ljestvici profesije, kako je to obično u razvijenim zapadnim zemljama, već da postoje skraćeni putevi do bogatstva i društvenog položaja – onda će im uzor biti upravo ti skraćeni putevi. A Ivo Sanader, onako nasmiješen, čovjek koji nadzire situaciju, čovjek koji ima materijalno sve i može imati još i više – a državni organi gonjenja i suđenja su nesposobni eto već četvrtu godinu naći ijedan problem u tome, onda mladima način funkcioniranja Sanadera i cijelog tog sanaderovskog modela upravljanja postaje uzor.

U ovoj i ovakvoj Hrvatskoj koju imamo, uzor više nije ni lokalni obrtnik koji dobro "zna s rukama", ni gospodin inženjer, ni profesor na fakultetu. O nastavnicima u školi već pričamo crne viceve tipa: "Vidio sam svog razrednika iz srednje nakon 20 godina – prepoznao sam ga po kaputu!"

U ovo i ovakvoj Hrvatskoj uzor mladima postaje Sanader i ekipa oko njega i upravo ono – možemo reći sanaderovsko ponašanje, koje je dovelo tog čovjeka na vrh vlasti, na popularnost, ali i do ogromnih količina materijalnih dobara. Ako to pravosudni sustav nije sposoban sankcionirati, a čini se da nije, onda je upravo takvo ponašanje, upravo takav nastup, i upravo takav pristup prema narodnim dobrima nešto poželjno i uzorno.

Želimo li zaista takvu Hrvatsku, Hrvatsku u kojoj će Sanaderov način rada, nedokaziv, nekažnjiv i nekažnjen, biti uzor novim generacijama? Želite li realno živjeti u takvoj zemlji u kojoj je takav način ponašanja poželjan? I u kojoj još pokazujemo novim generacijama da je upravo Ivo Sanader, a ne neki poduzetnik, inovator ili fizičar uzor kojemu treba stremiti?

Budućnost s ne jednim, nego stotine malih Sanadera? Ili smo u takvu budućnost već ušli, budućnost gdje se može sve i sva, gdje javni novac služi za privatne umjetničke ili modne fetiše, a pravosuđe je samo za raju i ponekog utjecajnog koji ispadne iz igre? I razmislite – je li ovo realnija vizija Hrvatske od one koju vam ovih dana i lijevi i desni nude