54.156.37.174 US
 

Željka Markić u 11 minuta pressice izrekla zavidnu količinu manipulacija, pokušali smo ih sve pobrojati

Piše: G.D.
petak, 30.3.2018. 12:20
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Patrik Maček/PixselL

JUTROS je udruga U ime obitelji u svojim prostorijama u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu održala kratku press konferenciju, na kojoj su sudjelovali liderica udruge Željka Markić i njen suradnik Luka Mlinarić. Bavili su se temom ratifikacije Istanbulske konvencije i napali premijera Andreja Plenkovića.

Kako je to već uobičajeno, Markić je najviše govorila i u kratkom vremenu od 11 minuta, koliko je trajala presica, izgovorila je zavidan broj manipulacija, logičkih pogreški i izmišljotina. 


Markić je na početku izjavila kako želi replicirati na Plenkovićevu tvrdnju da je ratifikacija IK “dio nastavka politike HDZ-a”, što je opisala kao “izmišljotinom” i dodala da “nije istina” te je ponudila “tri dokaza” koji pobijaju Plenkovićevu tvrdnju. Kao prvi dokaz Markić je navela da je Plenković kao eurozastupnik glasao protiv toga da se potakne članice Europske unije da ratificiraju Istanbulsku konvenciju, drugi dokaz je odgovor HDZ-a na upit udruge Vigilare u predizbornoj kampanji, o tome kako se stranka postavlja prema “uvođenju rodne ideologije u obrazovni sustav”, u kojemu stoji da se “HDZ protivi svakoj ideologiji, pa i rodnoj”, a treći je dokaz izjava potpredsjednica HDZ-a Ivane Maletić da ratifikacije IK “nije bila dio programa stranke, upravo zbog koncepta roda odvojenog od spola”. Onda je Markić poentirala: “Ove tri činjenice pokazuju da premijer ne govori istinu o tom važnom pitanju”, a onda je manipulativno dodala i sljedeće: “Ako ne govori istinu o ovako važnom pitanju, što se lako može provjeriti, onda ostaje otvoreno o čemu još ne govori istinu.”
 
Navodna "tri dokaza" Željke Markić su savršen primjer cherry pickinga
 
Riječ je o izlaganju koje savršeno ilustrira retoričke strategije kojima se Željka Markić koristi u svojim pokušajima manipulacija. Primjerice, ona stalno ponavlja da je ono što ona iznosi istina, dok sve suprotno tome proglašava neistinom. Nadalje, želi ojačati svoje tvrdnje ponavljanjem da se one “lako mogu provjeriti” te je naročito sklona onome što se u retorici i debati naziva cherry picking, odnosno pažljivo biranje određenih činjenica ili polučinjenica koje naizgled podržavaju njene tvrdnje, dok sve ostale činjenice koje joj ne idu u prilog namjerno zanemaruje. Tako je i s njena navodna “tri dokaza” kako ratifikacija Istanbulske konvencije nije nastavak HDZ-ove politike.
 
Doista, lako je provjeriti odnosno podsjetiti na sljedeće činjenice: 1. U središnjici HDZ-a stranački predstavnici održali su 2014. konferenciju za medije, u kojoj su od tadašnje vlade Zorana Milanovića tražili hitnu ratifikaciju IK, o čemu i danas postoji video na službenim stranicama HDZ-a i na YouTubeu, 2. Predsjednička kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar-Kitarović u svojoj predizbornoj kampanji na Facebooku, 25. studenog 2014., napisala je sljedeće: “Pozivam i na ubrzanje procesa ratifikacije Konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, odnosno – istanbulske konvencije. Pitam se zašto Hrvatska još nije među tim državama koje su ratificirale konvenciju, zašto žrtve rodno uvjetovanog nasilja nisu zaštićene prema standardima ove konvencije i još jednom pozivam sve da se doista uhvatimo ukoštac s tim problemom.”, i 3. HDZ je u kampanji 2016. javnosti prezentirao program u kojemu na 94. stranici piše sljedeće: “Hrvatsko je društvo suočeno s problemom nasilja u obitelji. Osigurat ćemo veći broj skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja te im omogućiti zaštitu i odgovarajuću pravnu i financijsku pomoć. Smatramo apsolutno neprihvatljivim bilo kakav oblik fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja te ćemo značajno unaprijediti sustav prevencije i zaštite od svih oblika nasilja kroz institucije i potporu udrugama civilnog društva čije je djelovanje usmjereno na to područje. U potpunosti ćemo ispuniti obveze prema Istanbulskoj konvenciji koja je za Republiku Hrvatsku stupila na snagu 2014. Konvencija sadrži područja prevencije, zaštite od progona, kao i temeljne mjera nadzora provođenja propisa". Dakle, HDZ je tijekom liderstva dvojice predsjednika, kroz četiri godine i kroz dvoje parlamentarne i jedne predsjedničke izbore bio za ratifikaciju IK i to uopće nije tajio.
 
Markić tvrdi da HDZ nikad nije bio za IK, čak i nakon što joj je novinarka pročitala dio njihova programa u kojem kažu da će "ispuniti sve obaveze prema IK"
 
Dapače, jedna novinarka Željku Markić upitala je kako komentira to da je HDZ u predizbornom programu obećao “ispuniti sve obaveze prema Istanbulskoj konvenciji”, što naravno uključuje i njenu ratifikaciju, te joj je pročitala ovo što smo iznad citirali. Markić je, praveći se nevještom, upitala: “A od kada je to, recite?” i onda dodala: “Ja vjerujem gospođi Maletić koja je bila autor njihovog predizbornog… ovo… Ja nisam našla da tako nešto postoji, možemo o tome raspravljati. Evo ja se pozivam na ono što je gospođa Maletić rekla kao autor predizbornog programa”.
 
Riječ je o školskom primjeru manipulacije činjenicama. Markić je pritom hinila spremnost na dijalog o nepobitnoj činjenici što piše u predizbornom programu HDZ-a iz 2016., iako se tu nema što raspravljati jer piše to što piše, bez obzira na to je li ona to našla ili nije. O tim rečenicama iz HDZ-ova programa mediji već desetak dana izvještavaju u praćenju teme ratifikacije IK, dakle Markić ili je provela protekle tjedne u nekoj špilji i daleko od svih sredstava informiranja ili namjerno manipulira kako bi svoje upitne tvrdnje prikazala utemeljenima. 
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
 
Što se tiče “triju dokaza” koje je ona navela, logično je zapitati se sljedeće: ima li veću težinu jedan Plenkovićev glas u Europskom parlamentu, jedna rečenica iz odgovora na upit udruge Vigilare i izjave Ivane Maletić ili veću težinu imaju službena stranačka presica u kojoj se u ime HDZ-a traži ratifikacija IK, te istovjetni zahtjevi predsjedničke kandidatkinje stranke i lako provjerljiva pismena obećanja u svima dostupnom stranačkom predizbornom programu? 
 
Naravno, nema sumnje da HDZ i njegovi političari nisu, unatoč stranačkom sloganu, najvjerodostojniji u svojem djelovanju, ali problem s nastupom Željke Markić u tome je što ona uzima tri u osnovi irelevantne stvari, predstavlja ih kao najvažnije činjenice, sve ostale činjenice koje joj ne idu u prilog ignorira ili tvrdi da ona o tome ništa ne zna te na kraju zaključuje kako je sve što ona kaže istina, dok svi drugi pričaju izmišljotine.
 
Napad na Švedsku kao navodni horor "rodne ideologije"
 
Povrh toga, čelnica udruge U ime obitelji obožava koristiti još jednu taktiku manipulacije, a to je da povezuje dvije ili više stvari koje nisu nužno povezane. Tu u igru dolazi njezino neprestano ponavljanje sintagme “rodna ideologija”, što predstavlja neformalnu logičku pogrešku koja se naziva proof by assertion, tj. ponavljanje nečega toliko često da počinje zvučati kao istina. 
 
Na današnjoj presici je tako mahala kopijom prošlotjednog New York Timesa u kojemu je objavljena reportaža iz švedskih vrtića, u kojima se provodi rodno neutralni odgoj djece. Markić je to sve povezala s ratifikacijom Istanbulske konvencije, iako između politike odgoja u nekim švedskim vrtićima i spomenute konvencije ne postoji nikakva veza, niti je Švedska zemlja koja je “prihvatila 'rodnu ideologiju'”, kako tvrdi Markić, jer su priču o “rodnoj ideologiji” izmislili Katolička crkva i ekstremistički aktivisti.

To je prazni pojam koji im omogućava da u njega ubace sve i svašta - od švedskih vrtića do kanadskog zakona - u svoju propagandu i da sve to neupućenima zvuči kao da ima smisla i logike. Usput, Kanada nije ratificiratla Istanbulsku konvenciju niti ima ikakvih najava da će to učiniti, no korištenje pojma “rodna ideologija” omogućava klerikalnim aktivistima da se stalno pozivaju na Kanadu kao najgori horor čovječanstva, iako ta država s druge strane Atlantskog oceana nema nikakve konkretne veze s Konvencijom Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
 
Željka ne bi bila Markić da svoju najbezočniju manipulaciju nije ostavila za kraj svojeg kratkog izlaganja, kada se požalila da u Hrvatskoj nije moguća “normalna rasprava”. To je zapravo istina, no Markić je zaboravila spomenuti kako je ona jedna od zaslužnijih za takvo stanje jer za normalnu raspravu nije dovoljno samo verglati svoje pripremljene propagandne materijale, nego se u dobroj vjeri suočiti i s činjenicama koje vam ne idu u prilog. Standardni je način djelovanja Markić da u toj situaciji kaže da za to nikad nije čula i ponovi kako je jedino u što ona vjeruju ono što je sama već izrekla. Daleko je to od “normalne rasprave”, ali to naravno i nije cilj Željke Markić.
Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije