Foto: Ilustracija
POSTOJI nešto neopisivo simpatično u uzaludnim nastojanjima novinara da Božić uz male ekrane prikažu kao nešto zanimljivo ili vrijedno gledanja i čitateljima koji nakon svih ovih godina još uvijek nisu izgubili nadu. Pročitali su naslov "Božić na TV-u" i članak krenuli čitati s nadom da će ove godine pogledati nešto što proteklih godina nisu. Nadaju se da će u opsežnom popisu naslova naići na neki filmski hit koji im je promakao ili zaboravljeni klasik koji nisu pogledali još od djetinjstva. Možda nas iznenade. Nadate se. Možda ipak. Nažalost, na kraju teksta, ostajemo razočarani poput Hrvata pred bankomatom.
Interesantno je da je ova gomila prežvakanih repriza vremenom stekla posebni status u našem godišnjem rasporedu i na glasu je kao neodvojivi dio proslave ovog velikog blagdana. Naime, božićni program bez nekog opravdanog razloga stoji rame uz rame s bogatom trpezom, francuskom salatom, jelkom, darivanjem, vremenom provedenim s bližnjima i odlaskom u crkvu. Netko nas je vremenom uvjerio da se TV tih dana u godini pretvara u topli kamin oko kojeg se brojna obitelj okuplja ne bi li uživala u neviđenoj zabavi za sve uzraste. Kako i zašto, ostaje vječna misterija.
U slučaju da ste posljednjih dvadesetak godina proveli u komi i niste upoznati s onim što domaće televizije nazivaju "svečarskim programom", riječ je o neopisivoj dosadi, davežu, agoniji epskih razmjera i dokazu da je ekipa zadužena za proslavu Isusovog rođendana odavno digla ruke od te jalove fešte. Logo u gornjem kutu ukrasi se pahuljicama ili kuglicama, na brzinu se smandrljaju neki nenadahnuti jingleovi, u raspored se nagura gomila repriza prigodnih filmova i crtića, HTV servira neki prijenos mise i eto ti božićnog programa. Samo još jedan u nizu razloga za neplaćanje pretplate.
U jaslicama ništa novo
No, ono što je najzanimljivije u cijeloj priči jest to da se neprestano zgražamo i iznenađeni smo činjenicom da svake godine gledamo jedno te isto. Čitamo najave i iščuđavamo se nad lošim sadržajem kao da smo odjednom zaboravili da se svih ovih godina promijenio jedino termin prikazivanja istih filmova. Primjerice, prošle godine, "Sam u kući" emitiran je u 14.35 na prvom programu, a ove će godine, na naše veliko iznenađenje, biti prikazan u 17 sati na Novoj. Slično je i sa "Čudom u 34. Ulici", "Ben Hurom" ili "Batmanom". Ponašamo se kao da je posljednjih desetak godina, božićna zabava uz male ekrane bila bolja od kombinacije kokaina i heroina.
Realno gledajući, programski sadržaj ostao je više-manje nepromijenjen kao i ekipa okupljena oko jaslica. Jako dobro znate koga će te tamo pronaći. Mali Isus, Josip, Marija, tri kralja, krava, kokoš, janje i eventualno par goluždravih anđela. Iako smo svjesni činjenica, u ovu se božićnu avanturu iz godine u godinu upuštamo sa prilično nerealnim očekivanjima. Zavirujemo u te jaslice i očekujemo da se standardna postava drastično promijenila i da će malom Isusu društvo ove godine praviti ne samo ponosni roditelji već i Super Hrvoje - čovjek od kamena, Katy Perry u mokroj majici i dvoglavo disko janje koje pjeva najveće hitove Lady Gage. Ne, neće. U najboljem slučaju ubacit će konja ili znatiželjnog susjeda koji škilji kroz prozor.
Ne smijemo zaboraviti da se radi o ubitačno jednoličnom televizijskom programu koji i u najboljim trenucima stenje pod teretom velikog broja repriza. Ako očekujete bilo što osim koncentrirane dosade i filmova koji su se već opasno izlizali, problem je u vama. Mislite li stvarno da netko gubi vrijeme smišljajući nešto originalno? Nemojte se iznenaditi ako danas-sutra otkrijete da se božićni sadržaj bira na principu izvlačenja papirića iz šešira. Na kraju krajeva, radi se o ljudima koji Big Brother zamjenjuju Farmom, Jel' me netko tražio s Nad lipom 35, Hrvatska traži zvijezdu sa Supertalentom i Ples sa zvijezdama sa Zvijezde pjevaju.
Ipak, nada i dalje živi.
> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje