KOLUMBIJA danas može biti ponosna. Nakon kave, kokaina, Shakire i Ružne Betty je zaslužna za još jedan globalni fenomen. Tek nešto više od godinu dana nakon što se na programu Canal Caracola pojavio show "Nada más que la verdad", svoje inačice ima u još šesnaest zemalja svijeta, uključujući Hrvatsku i Novu TV.
Gotovo je sigurno da će, nakon što su sinoć imali prilike vidjeti prvu epizodu "Trenutka istine", dežurni dušobriznici u Hrvatskoj početi govoriti o tome kako je iz Kolumbije stigao još jedan, ovaj put duhovni otrov. Emisija - koja jednostavno ali učinkovito kombinira sadržaj "Jerry Springer Showa" i formu nalik na "Najslabiju kariku" - bit će razapinjani zbog podilaženja najnižim strastima publike, odnosno oduzimanja posljednje trunčice ljudskog dostojanstva svim onim nesretnicima koji pristanu sudjelovati u tom nesretnom projektu.
Iako očekivane - pogotovo nakon što je sama Nova TV "Trenutak istine" reklamirala kao "najkontroverzniji reality show na svijetu" - takve reakcije najvjerojatnije neće imati bilo kakvog učinka. Djevičanska vremena kada se snebivalo nad gostima u čikaškom studiju Jerryja Springera su odavno prošla, kao i zgražanje nad "nekim tamo glupim Amerima koji se ponižavaju pred kamerama".
U međuvremenu su se dogodili Kozjaci, Severine, Big Brotheri, u hrvatski rječnik ušli "eventi" i "celebrityji", a ono što je nekada bilo tuđa intima danas je javna stvar. "Trenutak istine" se savršeno uklapa u taj vrli novi svijet, a kritiziranje takve emisije će imati isti onakav učinak koji je Seneka svojevremeno imao žaleći se na rimski plebs koji odlazi u arenu gledati gladijatorsko krvoproliće umjesto da se oplemenjuje gledajući kazališne predstave.
Hrvatska publika je, dakle, već pripremljena, odnosno oguglala na gaženje vlastitog dostojanstva i žrtvovanje vlastite intime u potrazi za slavom i bogatstvom, pa je previše neće šokirati muškarci koji mrtvi-hladni na nacionalnoj televiziji iskazuju osjećaje prema veličini vlastitog penisa ili seksualne fantazije. Međutim, upravo u tome leži najveća opasnost za "Trenutak istine", pogotovo kada se u obzir uzme da je njegov koncept jednostavan, ali i ograničen.
Poligraf kao hladni, objektivni i nemilosrdni sudac koji određuje sudbinu sudionika emisije ima jedan ozbiljan problem, isti onaj zbog kojega je prihvaćen kao pomoćno sredstvo u policijskim istragama, ali ne i kao dokaz u kaznenom procesnom pravu. Postoje ljudi koji taj stroj uz malo treninga mogu "preveslati", isto kao i psihopati kojima nedostaje osjećaj kajanja koje bi bilježile elektrode.
Ako se u obzir još uzme i to da su natjecatelji po prirodi stvari egzibicionisti, vrlo lako bi se moglo dogoditi da epizode počnu sličiti jedna na drugu, a da se svježina cijelog koncepta brzo potroši. Možda će producenti biti prisiljeni dodatno pomicati granice, poput kolumbijskog originala koji se prestao emitirati nakon priznanja Rose Marie Solano da je unajmila plaćenog ubojicu da bi likvidirala muža. Hoće li se nešto slično dogoditi u hrvatskoj inačici, pokazat će budućnost, ali je sada već jasno da nam "Trenutak istine" ne govori ništa što na određeni način nismo već i ranije znali.
Dragan Antulov
>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr