Foto: Yugopapir

POBJEDA Tota Cotugna s vlastitom pjesmom "Zajedno 1992", na "Pjesmi Eurovizije 90", koja je direktno prenošena prošle subote iz Zagrebačke dvorane "Vatroslav Lisinski" za više od milijardu i dvjesto milijuna gledatelja diljem svijeta, na izvjestan način vraća ugled i autoritet ovom televizijsko-glazbenom natjecanju. Jer riječ je, bez sumnje, o jednoj od velikih talijanskih i europskih zvijezda, ne samo na Eurosongu. Time se vraća i ugled autorskoj, pomalo baladičnoj pjesmi koja se do sada teže probijala na "Pjesmi Eurovizije" između lepršavih i ritmičnih, ali i najčešće prolaznih hitova.

Europa i Tajči

Tema o ujedinjenoj Europi nije bila prisutna samo u pjesmi talijanskog autora, ona je na razne načine prisutna u još nekoliko pjesama, a svoj puni izražaj imala je u drugoplasiranoj "Bijeli i crni blues", koju je pjevala tamnoputa plesačica i manekenka Joelle, uperenoj protiv rasne diskriminacije, za zajednički i na neki način veseo i miran život u cijelome svijetu.

Tome se nije oduprijela ni irska pjesma "Negdje u Europi", koja je podijelila drugo mjesto s francuskom kompozicijom, a njen autor i izvođač Liam Reilly pjevao je o djevojci ili ženi: "Mi moramo biti zajedno".

Naša predstavnica Tajči, s pjesmom Zrinka Tutića "Hajde da ludujemo", našla se nakon glasanja eurovizijskih žirija na sedmom mjestu i to se nikako ne može smatrati neuspjehom. Činjenica je da smo u posljednjih nekoliko godina favoriti, a prošle smo bili i pobjednici. No, uz na gotovo svim "Eurovizijama" dokazanu hendikepirajuću ulogu za domaćina (osim Luksemburga 1973.), ovakvim bi plasmanima donedavno bili presrećni. Zato stvari treba svesti na pravu mjeru.

"Sve je bilo u redu, osim one gluposti na početku", rekao je režiser Nenad Puhovski, aludirajući na grešku nastalu prilikom nastupa španjolskih sestara Encarne i Toni Salazar, koje su se nakon toga povukle sa scene. Prema tvrdnjama u prvim izvještajima, za televizijsku publiku je emitiran takozvana rezervna snimka s generalne probe. Taj dojam nije se mogao steći pred velikim ekranom i monitorima u sali za press-konferencije i press-centru, odakle su predstavnici sredstava informiranja pratili finalno izvođenje pjesme (jer je ulaz u dvoranu osiguran samo za delegacije, specijalne goste, sponzore i druge poslovne suradnike).

Odustajanje - pristajanje

Ono što nam sigurno nije trebalo je sav onaj suvišni skandal oko voditelja - odustajanje, pa povratak Helge Vlahović i Olivera Mlakara koji je navodio na razmišljanje o podijeljenosti u producentskom timu. Na sve to naslonila su se neuvjerljiva uvjeravanja da grupe "Riva", kao prošlogodišnjeg pobjednika, nema na sceni sa pjesmom "Rock Me Baby", jer to nije u skladu sa dogovorenom koncepcijom i minutažom prijenosa. Iz "Jugotona" su s druge strane stizale informacije da je to zbog toga što se od ove kuće za nastup "Rive" tražilo od 100 do 200 tisuća maraka. Slično je i s najavljenim nastupom uživo grupe "Leb i sol".

S druge strane, domaćini su se zaista trudili i prema prvim izvještajima stranih izvjestitelja uspješno ostvarili svoju organizatorsku ulogu, pri čemu uz vrhunski profesionalizam spominju i gostoljubivost, razumijevanje i pomoć u obavljanju novinarskih poslova i izvještavanja.

Nastavljajući ovaj izvještaj i o onim detaljima koji nisu mogli biti viđeni na malim ekranima, ponovno bismo se vratili i, čini nam se, prečestoj temi o ujedinjenoj Europi. U širem značenju riječi politički angažman, inače gotovo neprisutan na ovom festivalu, buknuo je i u pjesmi norveškog predstavnika Ketila Stokkana "Brandenburška vrata", koji je to i obrazložio: "Bio sam na licu mjesta kada su se ljudi iz oba dijela Berlina sastali kod Brandenburških vrata i pali doslovno jedni drugima u zagrljaj. To me se duboko dojmilo te sam odlučio ovjekovječiti taj događaj pjesmom. Mislim da moja kompozicija, zapravo pjesma, nije političke prirode, nego želim da svatko slavi dobru volju i slobodu.

Uz Stokkana, također autora koji je imao i jednu eurovizijsku pobjedu, sigurno jedan od najprisutnijih kompozitora na ovom festivalu je Paul Curtis. Njegovu je pjesmu pod karakterističnim nazivom "Dajte malo ljubavi svijetu" izvela sedamnaestogodišnja Emma, inače kći Curtisovog prijatelja Johna Butta, poznatog glazbenika. Paula Curtisa spominjemo zbog osam nastupa do sada, a posebno 1975. godine kada je debitirao, a "za njega" je nastupila proslavljena grupa "The Shadows".

Slovenac i Makedonka

I poznati "eurovizijski kompozitor" Ralph Siegel koji iza sebe ima već jednu pobjedu (Nicole "Malo ljubavi") i tri druga mjesta, bio je jedan od favorita ovogodišnjeg festivala s pjesmom "Živjeti slobodno", koju su izveli Chris Kempers i Daniel Kovač. Zapadnonjemačka pjesma našla se na devetom mjestu, a za nas je zanimljivo da je Daniel porijeklom iz Jugoslavije: "Otišao sam 1968. godine iz jednog malog slovenskog mjesta gdje i danas žive moje tetke i ujaci koje posjećujem."

A Phillipe La Fontaine, predstavnik Belgije, svoju pjesmu posvetio je jednoj Makedonki - to je njegova supruga. Pjesma je imala naziv "Neka svijet zna da je volim", a pred sami prijenos naslov je promijenjen u "Makedonka". "Ne zanima me novac od ove pjesme. Da sam i pobijedio, mislio bih isto!", rekao je La Fontaine.

Iako se nadala pobjedi, francuska pjevačica Joelle je izjavila: "Meni je bitno da sam prisutna i da sudjelujem. Ja sam dobra pjevačica i to crnkinja. Svojom pjesmom želim svijetu dati na znanje da crnci i bijelci mogu i trebaju živjeti zajedno i da Francuska ima i tamnopute pjevače."

Iza scene "Eurosonga 90" susret novinara sa austrijskom pjevačicom Simone imala je i okus skandala jer su je njeni zemljaci pitali za razloge zbog kojih se za magazin "Basta" slikala potpuno gola. Prvo je to negirala, a potom su uporniji tu činjenicu dokazali. Stvar je izgladio šef austrijske delegacije izjavom: "Ne sviđa mi se činjenica da se Simone pojavila gola u jednom magazinu, ali, kako ona sama kaže, to se dogodilo i ona zbog toga ne žali."

Zasad skriveno

I dok su tekli dani do finalne večeri oglasio se i dr. Nikica Kalođera najavom posebnog pisma u kojem će navodno razjasniti mnoge stvari koje su ostale skrivene od tiska.

Novinari su se, pak, bunili zbog vrlo visokih cijena jela i pića u Lisinskom. Kolega iz Velike Britanije je preračunao da su ga dva mala piva i jedna kava te dva soka koštali gotovo tri funte: "To je za mene skupo!", rekao je. "I za nas, također", odgovorili su mu kroz smijeh neki naše domaće kolege.

Brojne promocije, kokteli, baloni i što još sve ne bili su dio ove ipak velike televizijsko-glazbene manifestacije s koje svatko nosi mnogo dojmova i različitih ocjena. Čini nam se da smo i mi neke ovdje izrekli. I ovaj, kao i drugi pisan odmah nakon priredbi, još su vrući. Stvari će se sleći, a neke će možda i isplivati. Za pobjednika Tota Cotugna kao da tek počinju.

Domaćini mogu podvući crtu. Manifestacija je ukupno koštala 14 milijuna maraka, od čega Televiziju Zagreb 5,5 milijuna. Prema tvrdnjama iz producentskog tima, ova suma bit će pokrivena brojnim i raznovrsnim sponzorima.

Napisao: Branko Vlačić (Ven, 1990.)