Screenshot: YouTube

Svibanj 1960: Jugoslavija se već godinama zalaže za što širi razvoj privredne razmjene u svijetu, kao i za pomoć nerazvijenim zemljama. Prakticiranje ovih načela može izvrsno pridonijeti smirenju i stabiliziranju prilika u svijetu.

Naša politika polazila je od ocjene da umjetne privredne barijere, koje su nastale kao posljedica političke podjele svijeta u znaku hladnog rata, predstavljaju smetnju normaliziranju odnosa među narodima, pa se upravo zato borila za što slobodniju svjetsku razmjenu i privrednu suradnju. Istovremeno, Jugoslavija je isticala da je jedan od nužnih preduvjeta za sređivanje prilika i stabiliziranje mira - efikasna, "apolitička" pomoć razvijenih zemalja narodima koji su privredno zaostali.

Ovakav stav Jugoslavije - u Ujedinjenim narodima i van njih - mnogo je pridonio stvaranju onog velikog ugleda koji naša zemlja uživa.

U stvari, politika pomoći nerazvijenim zemljama i proširenja ravnopravne privredne suradnje u svijetu, samo su jedna manifestacija osnovnih načela jugoslovenske vanjske politike, dio jugoslovenskih koncepcija koegzistencije i međunarodne suradnje.

Međutim, ono što ovakvom načelnom stavu Jugoslavije daje posebnu vrijednost, je činjenica da se riječi i djela poklapaju, da praksa politike naše zemlje potvrđuje shvaćanja za koja se Jugoslavija zalaže.

Posljednja godina bila je u tom pogledu jako značajna. U tom periodu Jugoslavija je ne samo dalje razvijala privredne odnose s mnogim zemljama, što je svakako i izraz stalnog porasta snaga jugoslovenske privrede, već je - kad je riječ o nerazvijenim zemljama - pokazala spremnost da sa svoje strane učini maksimum u pravcu olakšavanja međusobne privredne razmjene, odnosno da, u okviru svojih materijalnih mogućnosti, pomogne privredni razvoj tih zemalja.

Posebnu pažnju - u toj svjetlosti - zaslužuju povoljni krediti koje je Jugoslavija pružila nizu nerazvijenih zemalja, samo s ciljem da se tako olakša privredni uspon tih naroda.

Nedavno je stigla iz New Delhija vijest o novom jugoslavensko-indijskom trgovinskom sporazumu, koji - pored ostalog - sadrži i klauzulu o povoljnom jugoslavenskom kreditu Indiji, u visini od 40 milijuna dolara.

Indija će ovaj kredit koristiti za nabavku određene industrijske opreme u našoj zemlji, odnosno za opremanje određenih investicijskih programa u okviru svog novog petogodišnjeg plana.

Međutim, kada se pogledaju dosjei, vidjet će se da kredit Indiji nije prvi ni jedini kredit koji je Jugoslavija dala zemljama manje razvijenim od nje. Slični srednjeročni, povoljni krediti, mada manji, dati su i Etiopiji, Sudanu, Indoneziji, Cejlonu, Ujedinjenoj Arapskoj Republici...

Ukupan iznos kredita koje je naša zemlja u posljednje vrijeme odobrila nerazvijenim zemljama za nabavku industrijske opreme, brodova, fabrika i sličnog, iznosi ozbiljan iznos od preko 100 milijuna dolara.

Sto milijuna dolara i vrlo povoljni krediti - to je podatak koji potiče na razmišljanje.

U toj brojci sadržana je čitava jedna politika. Prije svega, činjenica da je Jugoslavija danas privredno toliko napredovala i ojačala da je u mogućnosti da daje kredite i da osigura isporuku opreme koja je potrebna zemljama koje se nalaze na putu industrijskog i privrednog razvoja, vrlo jasno svjedoči o velikim privrednim uspjesima socijalističke Jugoslavije.
Još nedavno naša zemlja nije imala mogućnosti pružati kredite, jer je i sama bila nedovoljno razvijena. Međutim, konstantni napori naših ljudi urodili su plodom: danas se Jugoslavija na svjetskim tržištima sve više pojavljuje kao industrijski razvijena zemlja, koja je u stanju da isporuči mnoge proizvode koji su potrebni nerazvijenim zemljama.

Pružajući povoljne kredite nedovoljno razvijenim zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerike - što će se nastaviti i tijekom ove godine - Jugoslavija, nesumnjivo olakšava i podržava privredni razvoj tih nacija.

Točno je da je ovakav jugoslavenski odnos skroman po opsegu - kada se usporedi s potrebama tih zemalja. Jugoslovenski doprinos je, isto tako mali u usporedbi s kreditnim i financijskim mogućnostima velikih svjetskih sila. Ali takve usporedbe niti su opravdane, niti mogu umanjiti praktičan značaj jugoslovenskih kredita. Jer, oni su, prije svega, izraz dobre volje i spremnosti Jugoslavije da u okvirima mogućnosti svoje privrede i na djelu pomogne razvoj nerazvijenih zemalja.

Za nerazvijene zemlje Jugoslavija je vrlo pogodan privredni partner. Prije svega, ne treba zaboraviti da ih za Jugoslaviju vežu čvrste niti istih osnovnih stremljenja, sličnih političkih pogleda i oprobanog prijateljstva. Većina nerazvijenih zemalja također vodi izvanblokovsku politiku.

Prema tome politička atmosfera je izrazito povoljna, pogotovo što te zemlje znaju da, uzimajući kredit od Jugoslavije ne moraju brinuti od skrivenih posljedica.

Jugoslavija nema nikakvih pretenzija u smislu dominacije i "političkog unovčavanja" olakšica koje pruža kreditiranjem.

Drugim riječima, na temeljima obostranog povjerenja postoje mogućnosti za najširu suradnju. Jugoslavija je privredno sposobna i politički spremna da, koliko joj vlastite prilike dozvoljavaju, doprinese privrednom napretku svojih azijskih, afričkih i latinsko-američkih prijatelja.

To je, svakako, osnovni politički i ekonomski smisao jugoslovenskih kredita. Drugi je - da i privreda Jugoslavije ima neposrednih interesa u razvoju suradnje s nerazvijenim zemljama. Mi smo mlada industrijska nacija, koja, težeći da se dalje razvija, mora stvarati tržišta i za svoje industrijske proizvode.

Otuda proširenje izvoza, stvaranje tržišta, sudjelovanje u planovima izgradnje objekata u nerazvijenim zemljama, predstavlja, u svakom slučaju, i dugoročni jugoslavenski interes. Krediti koje je Jugoslavija odobrila Indiji, Cejlonu, Indoneziji, Sudanu, Etiopiji i drugim zemljama, olakšavaju, dakle, dalji normalan porast jugoslovenske privrede.

Jedno je s drugim povezano. Naša zemlja i sama uzima kredite da bi se dalje razvijala, ali ih, kao što vidimo, i daje zaostalijim zemljama.

U modernom svijetu tako i treba biti, to i jest pravilno shvaćena koncepcija ekonomske suradnje nacija na temeljima ravnopravnosti, uzajamnosti interesa i koegzistencije.

Svojom politikom u ovoj oblasti, Jugoslavija doprinosi savladavanju ekonomskih barijera, kao i suzbijanju zaostalosti u svijetu - suzbijanju najvećeg neprijatelja trajnog mira.

Tako se na djelu potvrđuju riječi i stavovi Jugoslavije o pomoći nerazvijenim zemljama i o širokoj, svestranoj, antidiskriminacijskoj privrednoj suradnji kao važnim elementima borbe za mir i prijateljstvo među narodima.

(Duga, 1960.)