ZORAN MIŠIĆ, jedan od najpopularnijih kandidata showa Hrvatske traži zvijezdu, za Index priča o natjecanju, glazbi i privatnom životu.

Jako puno ljudi, uključujući i žiri, smatra te jednim od glavnih favorita. Smatraš li i sam sebe favoritom?

Ne znam, ja to uopće ne gledam kao na nekakvo natjecanje. Došao sam čisto radi nekakvog druženja, uopće ne gledam nekog kao potencijalnu prijetnju. Idemo dokle ide i to je to.

Kako vidiš svoje šanse u natjecanju?

Iskreno mislim da imam solidne šanse, ali, kažem, uopće ne gledam na pobjedu kao na nešto što moram ostvariti. To mi i jest prioritet i nije, volim to druženje, ljudi su okej, sve je super. 

Kako si se uopće prijavio za show? Kad čovjek pogleda tvoju glazbenu karijeru i ukuse, ne bi pomislio da te zanima nešto kao "Hrvatska traži zvijezdu"?

Sve se dogodilo manje više slučajno. Majka mi je vidjela reklamu na TV-u i rekla da se prijavim. Prva reakcija mi je bila negativna, pomislio sam "ne da mi se". Kasnije sam odlučio da idem probati i sad smo tu gdje jesmo. Nije loše sjelo.

Pitanje smo postavili zato što se može pretpostaviti da bi mnogima koji se inače bave glazbom kakvom se ti baviš, bilo neugodno ili ispod časti pojaviti se u takvom showu. Muče li tebe takva razmišljanja?

Ne. Općenito me ne muči pretjerano što ljudi misle o meni, a i nije mi bilo neugodno zato što često nastupam pred ljudima, tako da imam iskustva. Iskreno rečeno, trema me na showu ipak malo uhvatila, bez obzira na prijašnje iskustvo. Trebaš uzeti u obzir kako to izgleda. Ti si sam pred troje vrhunskih profesionalaca, imaš nekoliko minuta da se dokažeš, a nemaš glazbenu pratnju. Malo ti se čini kao da si sam protiv cijelog svijeta, ali i to se preživi nekako.

Koliko misliš da si u dosadašnjem tijeku showa uspio pokazati pun raspon svojih glasovnih sposobnosti? Oni koji su te imali prilike čuti na koncertima, rekli bi da dosad nisi imao prilike zaista pustiti glas na "Hrvatska traži zvijezdu".

Iskreno, nemam pojma. Sve ovisi o pjesmi. Nije bitno otpjevati najvišim tonovima, ja više volim sve uljepšati i učiniti da cijela pjesma zvuči dobro. Mislim da sam okej pokazao što mogu, ali sve zajedno sam bio na nekih 50 posto. Siguran sam da ima mjesta za bolje pjevanje i siguran sam da ću se i tu iskazati, posebno kad se bude pjevalo uz glazbenu pratnju, jer to je sasvim druga priča.

Kad te glazba počela zanimati i kad si se počeo baviti njom?

Glazba je oduvijek dio mog života, ali rekao bih da je jedan od glavnih trenutaka kad sam u sedmom razredu osnovne dobio CD "Deep Purplea". Onda sam, kako bi se reklo, zabrazdio. Prve korake, ako ne računamo dječje svirke i bendove, napravio sam sa 15 godina, u bendu "Hazard", u kojemu sam svirao sa starijim ljudima. To je bio jako važan korak u mom glazbenom obrazovanju, puno mi je pomoglo u glazbenom razvoju. To je bio klasičan cover band, koji je svirao rock klasike.

Nakon toga sam otišao u bend "Pirati" iz Belog Manastira, u kojemu smo svirali nekakav blues-rock. Poslije "Pirata" otišao sam u "Wasted Generation", koji je na prostorima Slavonije bio i dosta poznat. Nastupali smo u klubovima diljem Slavonije, a imali smo i zapažene nastupe na UFO festivalu i na Danima piva u Osijeku. Nastup na Danima piva mi je i najdraži, ne samo meni nego i cijelom bendu, pun šator ljudi, odlična svirka, sjajna atmosfera. Bend je uvijek dobivao pozitivne komentare, čak i kad smo loše odsvirali.

Zašto si otišao iz Wasteda?

Bend je nakon nekog vremena stao, nije se više radilo kao prije, osjetio se pad u kvaliteti, nije se više pristupalo kao prije, a ja možda jesam dosta traljav i lijen u privatnom životu, ali kad se radi o bendu užasno sam zahtjevan, perfekcionist. Ostao sam u dobrim odnosima s ekipom iz benda, vidimo se, čujemo, dobio sam njihovu podršku i za nastup na "Hrvatska traži zvijezdu".

Imaš li sad novi bend?

Imam, bend iz Osijeka, zove se Insomnis. S njima sam počeo raditi nakon što su me jednom zvali da odradim samo jednu svirku, kao zamjenski vokal. Došao sam na nekoliko proba, i ponudili su mi da nastavim. Imali smo jedan nastup, na motorijadi u Osijeku, i bio je iznenađujuće dobar, ne samo meni nego i cijelom bendu. S obzirom na to da ne sviramo klasični rock i metal, ljudi su nas prihvatili odlično.

Nakon što si se pojavio na televiziji se i na Facebooku pokrenuo tvoj fan-club, koji zasad ima oko tri tisuće članova. Je li tako i drugdje, pristupaju li ti ljudi, bi li se mogao vidjeti kao netko koga će ljudi prepoznavati u budućnosti i osjećaš li pritisak zbog toga što si stvaraš fanove?

Puno više ljudi me prepoznaje, ne samo u Valpovu, nego gdje god odem, ljudi me pozdravljaju, neki se čak hoće i slikati sa mnom. To je super osjećaj, imponira mi i definitivno bih volio da toga u budućnosti bude sve više. To mi nije toliko pritisak, koliko motivacija, motivacija da ne zabrljam, da dam još više od sebe i još bolje napravim svoj posao. Drago mi je da se ljudima sviđa to što radim, jer sam uložio jako puno truda u glazbu, koja mi je definitivno najvažnija stvar u životu, ispred koje mi ništa drugo ne stoji i kojom se želim baviti dok god budem mogao.

U kojim glazbenim smjerovima se vidiš u budućnosti i misliš li da za tebe ima mjesta na hrvatskoj estradi?

Definitivno bih se volio nastaviti baviti rockom. Smatram da na estradi ima mjesta za mene, upravo zato što se bavim glazbom koju jako puno ljudi, i mladih i starih, voli, ali ju nema prilike čuti, jer rock u Hrvatskoj nažalost i nije pretjerano zastupljen. A ako bude šanse, svakako bih voli otići i van domaćih granica. Sve dok vjerujem u ono što radim i dok sam zadovoljan s time, nema me čega biti strah.

Jesi li se sprijateljio s drugim kandidatima u "Hrvatska traži zvijezdu"?

Definitivno, ne samo da su ljudi odlični, nego je i super to što smo svi zainteresirani za glazbu u jednakoj mjeri. To je odličan temelj za dobre odnose. Ovako napamet ću spomenuti Tomislava Kramarića i Nikolinu Kovačević, ali njih bih izdvojio samo zato što sam s njima najviše pričao. Cijela ekipa je super.

Imaš li kod kuće podršku za svoj glazbeni put?

Apsolutno. Na početku, kad sam se počeo slušati metal i rock, roditelji su bili strogo protiv toga, rekli su da je to sotonska glazba, ali kad su vidjeli da ne odustajem, onda su to prihvatili da je to činjenično stanje i sad je sve okej.

Za kraj, pitanje koje sigurno zanima mnoge čitateljice. Imaš li curu?

Nemam.