Foto/Screenshot: News

"SMRŠAVITE jedući čokoladu", urlali su naslovi. Tim njemačkih istraživača otkrio je da ljudi koji smanje unos ugljikohidrata mršave 10 posto brže ako svakog dana jedu čokoladu.

Vijest je završila na naslovnici Bilda, vjerojatno najvećeg europskog lista, odmah ispod vijesti o novim otkrićima vezanim za pad aviona Germanwingsa. Vijest se nakon toga proširila internetom i završila u medijima diljem svijeta. O temi se raspravljalo u televizijskim emisijama, a vijest se pojavila i na naslovnici časopisa Shape ("Zašto svaki dan morate jesti čokoladu").

Ne samo da čokolada ubrzava mršavljenje, tvrdilo se u članku, već i pomaže pri smanjenju kolesterola. U članku na Bildu citiran je dr. Johannes Bohannon, voditelj istraživanja s Instituta za dijetu i zdravlje: "Najbolje je to da čokoladu možete kupiti na svakom koraku".

Da se predstavim, ja sam dr. Johannes Bohannon. Točnije, moje je ime John i ja sam novinar. Iako imam doktorat, riječ je o molekularnoj biologiji bakterija, ne ljudi. Spomenuti institut je samo internetska stranica.

Osim ovih laži, studija je 100 posto autentična. Moje kolege i ja angažirali smo stvarne ispitanike u Njemačkoj. Proveli smo klinička istraživanja s ispitanicima koji su se podvrgli različitim režimima prehrane. Beneficije konzumiranja čokolade o kojima smo pisali u našoj studiji bazirane su na pravim podacima. Realno gledajući, radilo se o tipičnoj studij...

Što znači da se radilo o groznoj znanosti. Rezultati su beznačajni, a zdravstvene beneficije o kojima su se mediji diljem svijeta raspisali, potpuno su neutemeljene.

Kako smo to učinili?

U prosincu sam dobio poziv reportera Petera Onnekena s jedne njemačke televizije. On i njegova suradnica Diana Lobl radili su na dokumentarnom filmu o dijetnoj industriji i tome koliko je loš znanstveni pristup jednostavno pretvoriti u zvučne naslove. Onneken se odlučio za gonzo pristup - otkriti kako nešto funkcionira tako da i sami učinimo isto.

I ranije sam radio na sličnim projektima pa me poziv nije iznenadio.

Onneken i Lobl pripremili su teren. Imali su na raspolaganju nekoliko tisuća eura da angažiramo pokusne kuniće, doktora koji će voditi studiju i statističara koji će obraditi nalaze. Jedini problem bilo je vrijeme jer imali smo samo nekoliko mjeseci da sve to izvedemo.

Problem je bilo i ime Johannesa Bohannona i njegovog instituta o kojem niste mogli pronaći ništa na Googleu. Bilo tko uz malo će angažmana otkriti da je riječ o prevari.

Kako smo ih prevarili?

Onneken i Lobl nisu gubili vrijeme. Preko Facebooka su okupili ispitanike, ponudili im 150 eura za eksperiment koji će trajati tri tjedna. Na kraju su okupili pet muškaraca i 11 žena.

Dr. Gunter Frank pristao je sudjelovati u našoj podvali jer i sam se bavio pseudoznanošću u svojoj knjizi, a upravo je njegova ideja bila da se bavimo čokoladom jer mnogi i dalje vjeruju da su gorke čokolade zdrave samo zato što nemaju dobar okus.

"To je kao religija", rekao nam je.

Nakon što su ispitanici popunili upitnik da provjerimo pate li od prehrambenih poremećaja i boluju li od dijabetesa, Frank im je propisao tri vrste dijeta. Prva skupina unosila je male količine ugljikohidrata, drugi su bili na istoj dijeti, ali svaki su dan pojeli i malo crne čokolade, a ostale smo zamolili da ne mijenjaju prehranu. Izvagali smo ih svakog jutra, a istraživanje je završilo još jednim upitnikom i krvnim pretragama.

Konačni nalazi pokazali su da su oni koji su jeli tamnu čokoladu smršavjeli više.

O čemu je riječ?

Sigurno ste pomislili: "U redu, istraživanje jest pokazalo da se uz tamnu čokoladu mršavi brže. Nije li to poanta? Ne funkcionira li tako znanost?"

Otkrit ću vam jednu znanstvenu tajnu. Izmjerite li velik broj karakteristika na malom broju ljudi, gotovo ćete sigurno dobiti "statistički značajan" rezultat. Naša je studija uključivala 18 različitih karakteristika (težina, kolesterol, krvni tlak, kvaliteta sna itd.) i petnaestero ispitanika (jedna je osoba otpala). Takav pristup studiji savršen je recept za lažno pozitivne rezultate.

Razmišljajte o ovom kao o srećkama. Sa svakom imate malu mogućnost dobitka o kojem naknadno možemo razvezati priču. Što više srećki kupite veća je šansa da ćete dobiti. Nismo znali što će u našem slučaju biti dobitak. Rezultati su mogli pokazati da čokolada popravlja san ili smanjuje krvni tlak, ali znali smo da ćemo dobiti barem jedan "statistički značajan" rezultat.

Svaki put kad čujete taj izraz, imajte na umu da se radi o rezultatima koji imaju malu p vrijednost. Slovo "p" ima veliku moć, a minimum je 0.05 što znači da postoji samo pet posto šanse da vaši rezultati pokazuju slučajnosti. Što više srećki kupite, veće su šanse dobitka. Koliko srećki trebate kupiti?

P(dobitak) = 1 - (1 - p)ⁿ

S naših 18 karakteristika imali smo 60% šanse da dođemo do relevantnih rezultata (p < 0.05). Sve je išlo u našu korist.

To je klasično petljanje s pristupom eksperimentu kako bi odvukli vrijednost p ispod 0.05 i radi se o velikom problemu. Većina znanstvenika iskrena je, ali rade to nesvjesno. Dobiju negativne rezultate, uvjereni su da su pogriješili i ponavljaju eksperiment dok ne "proradi".

No, čak i da smo pazili da to ne radimo, naša je studija od starta bila promašena zbog malog broja ispitanika što povećava broj faktora na koje ne možemo utjecati. Primjerice, težina žena može varirati i do nekoliko kilograma tijekom menstruacije što je daleko više od razlike u kilaži između onih koji su jeli čokoladu i onih koji nisu. Stoga, da bismo dobili relevantne podatke, trebali bismo angažirati velik broj ljudi i uskladiti dob i spol. Mi to nismo učinili.

Bolje bi vam bilo da proričete iz kave nego se bavite našim rezultatima. Čokolada možda ubrzava mršavljenje, a možda ima upravo suprotan učinak. Isto tako, tko zna što su radili kad nisu bili pod našim nadzorom. Mi ih nismo pitali.

Na svu sreću, znanstvenici su se opametili pa nitko ni ne raspravlja ozbiljno o studijama s manje od 30 sudionika. No, mnogi se na to ne obaziru.

600 eura

Došlo je vrijeme da svoje znanstveno otkriće podijelimo sa svijetom. Studiju smo poslali na adrese 20 stručnih publikacija i čekali odgovor.

Nekoliko njih prihvatilo je studiju, a mi smo se odlučili za International Archives of Medicine. Izvršni direktor Carlos Vasquez u emailu nam je napisao da imamo "odličnu studiju" i da za samo 600 eura možemo biti objavljeni.

Nakon što smo platili traženi iznos, trebalo je manje od dva tjedna da objave naše istraživanje. Nisu izmijenili ni jednu riječ.

Žrtve

Nakon toga nazvao sam prijateljica koja radi u znanstvenom PR-u da mi pomogne u privlačenju pažnje mainstream medijima.

Ključna stvar je eksploatirati nevjerojatnu lijenost novinara. Ako informacije servirate na pravi način, gotovo savršeno možete utjecati na to kako će konačni članak izgledati. Štoviše, većina novinara samo je copy-pasteala ono što smo poslali.

No, to nije dovoljno.

Osmislili smo i nekoliko videa i angažirali glazbenike da o čokoladi i gubljenju kila naprave baladu. Onneken je sastavio priopćenje koje smo poslali medijima i dodatno ih namamili detaljem o "ekskluzivi".

Sve ostalo bilo je na novinarima.

U isto sam vrijeme osjećao ponos i gađenje kad smo slali ovaj mamac.

Ulov

I prije nego smo očekivali, Bild je već izjurio s naslovom "Oni koji jedu čokoladu, ostat će mršavi". Čak nas nisu ni kontaktirali. Nakon toga završili smo u Daily Staru, Irish Examineru, Cosmopolitanu, Times of India, Huffington postu pa čak i vijestima u Texasu i australskom jutarnjem showu.

Čak i kad su me zvali, novinari su postavljali površna pitanja, a nikom od njih nije ni palo na pamet provjeriti s koliko smo ispitanika radili niti su imali želju kontaktirati stručnjake i provjeriti ima li naše istraživanje težinu.

Naravno, ne radi se o portalima i novinama koje su pojam novinarske vrline, ali čak i ozbiljniji listovi koji bi temi trebali pristupiti ozbiljnije, nisu detektirali rupe u našoj priči.

Nažalost, naši su videi podbacili, a većina se odlučila za blago pornografske fotografije žena koje jedu čokoladu.

Za kraj

Trebamo li zbog ovog uopće biti zabrinuti? Oni u potrazi za relevantnim savjetima svakodnevno su suočeni s nizom smjernica - sol je loša, sol je dobra, proteini su dobri, proteini su loši, masnoće su loše, masnoće su dobre. To se neprestano mijenja. No, hoće li znanost otkriti što je dobro, a što loše? Pogotovo u vremenu "epidemije pretilosti". Očekivali bismo da će najbolji od najboljih pronaći rješenje.

Možda ne.

Čak i ozbiljna istraživanja donose zbunjujuće rezultate. Na jedno od ozbiljnijih istraživanja potrošeno je milijardu dolara, a na kraju nisu mogli otkriti je li izbjegavanje masnoća dobro ili loše.

Jednim dijelom za sve su krivi i novinari koji na dnevnoj bazi moraju hraniti "informativnu zvijer", a priče o nevjerojatnim dijetama često najbolje prolaze. Novinari čak ne moraju ni izaći iz kuće da bi došli do informacija. Samo copy-pasteaju priopćenja, stave stock fotku i to je to.

Ljudi se predugo ovom granom znanosti bave kao da je riječ o trač rubrici. Nadamo se da će naš eksperiment to promijeniti.

Ipak, postoji tračak nade u ovoj tragikomediji. Naime, novinari su samo prenijeli neprovjerenu informaciju, ali čitatelji su bili skeptični. Mnogi su u komentarima doveli u pitanje ovu studiju i postavili pitanja koja novinari nisu.

John Bohannon