HRVATSKA posljednjih dana bruji o tučnjavi između Drviša i Lupina. Da sam se ovog trena spustio na zemlju mislio bih da je riječ o nečem spektakularnom kao, primjerice, "Rumble in the jungle", povijesnoj borbi između Muhammada Alija i Georgea Foremana, a ne šaketanju dviju sirovina koje su se zakačile zbog tko zna čega. Nisam ni znao o kako je velikom boksačkom meču riječ sve dok mi ljudi nisu prišli i s oduševljenjem u glasu počeli raspredati priču o tome kako je i zašto Drviš "potegnuo" Lupina.
Nakon što sam poslušao brojne verzije svjedoka koji su zauzimali raznorazne stavove, pogledao sam nekoliko video zapisa spomenutog okršaja i došao do jednog jedinog zaključka. Ako je "Rumble in the štagalj" događaj o kojem je svaki Hrvat pomno razradio osobno mišljenje koje mora podijeliti sa ostatkom zainteresiranog puka, mislim da je vrijeme da pronađemo hobi jer očito imamo previše vremena na rukama. Ne sjećam se da sam toliko čitao o bilo kojoj Drviševoj borbi čak ni u vrijeme kada se aktivno bavio boksom, što je poprilično žalosno. Očito je da boks kao borilačka vještina polagano odumire zahvaljujući daleko krvavijim spektaklima kao što su "PRIDE" ili "K-1", no postoji svjetlo na kraju tunela za sve bivše sudionike ovog, nekoć iznimno popularnog sporta.
Vrijeme kafanskih okršaja
Prije nego "ultimate fight" doživi sudbinu boksa, vrijeme je da sve borilačke sportove prebacimo u birtije i štale, na seoska imanja, oranice i ulice jer pred nama je novo vrijeme. Vrijeme "kafanskih okršaja".
Birtijetine i opskurne špelunke zamijenit će ringove, a borci će, obučeni u kožuhe i gumene čizme svoje probleme rješavati golorukim šorama s tim da pravi "alfa-mužjak" u dokazivanju svoje muškosti mora "oplesti" barem jednu ženu. Narod to voli jer prema nekim tvrdnjama šutanje žena nacionalni je sport, a pripreme za veliki turnir u kafanskim okršajima vidjeli smo i na ulicama Splita gdje se skupina balzamiranih mladića okomila na ženu koja relativno nalikuje Jeleni Karleuši. Ne brinite ljudi, sve su to treninzi za veliki spektakl čije vrijeme tek dolazi. Velike televizijske kuće doslovno će se otimati za prijenose, posebice kad u igru ulete veliki mečevi kao što su, Mirko Filipović protiv Branka Uvodića ili Željko Mavrović protiv Dade Topića.
Gledanost ipak najvažnija
Na kraju dana najvažnija je gledanost, a pravi profesionalci osjetit će puls nacije i shvatiti da je vrijeme sportskih okršaja u kontroliranim uvjetima stvar prošlosti. Već je odavno poznato da reality ne može biti kvalitetan bez neprestanih sukoba, a ako te dvije činjenice uzmemo u obzir ne preostaje nam ništa drugo nego kombinirati reality show i neki borilački sport. Među nadrkane borce valja ubaciti nekoliko napaljenih žena koje će se međusobno otimati za sjeme najjačeg u čoporu, a kad situacija dosegne kritičnu masu i zapišavanje teritorija postane nedovoljno, tučnjave će doći same od sebe. Gledatelji ne žele elokventne, kulturne, suzdržane i nenasilne pojedince koji će se međusobno nadmetati u poznavanju određene materije. Kao prvo, za takve stvari imate kvizove, a kao drugo većina takvih ima pametnijeg posla od navlačenja konopca i piljenja grane na kojoj sjede.
Narodu očito treba više emisija o životinjama koje će se međusobno rastrgati zbog para, hrane i sise. Tu leži tajna uspjeha i sve dok netko ne odluči prepustiti se nižim strastima i godine civilizacijskog napretka ostaviti iza sebe, televizije će se svim silama boriti za gledatelja više jer to je nama naša goloruka borba dala.