"Michael Clayton": Stilski ispeglana propovijed
KADA budućim studentima povijesti filma bude potrebna ilustracija svjetonazora holivudskih salonskih ljevičara, jedan od najizglednijih kandidata bi mogla biti drama "Michael Clayton". S obzirom na pohvale kritike i potpunu usklađenost s dominantnim idejnim smjernicama američke filmske industrije, dotični se film već sada nametnuo kao jedan od najozbiljnijih oskarovskih favorita.
Radnja filma na prvi pogled podsjeća na grishamovske pravosudne trilere koji su obilježili prošlo desetljeće. Naslovni junak (Clooney) je bivši federalni tužitelj koji se preorijentirao na privatnu praksu te radi za uglednu odvjetničku supertvrtku Kenner, Bach & Leeder. Njegov posao nije tipično pravno zastupanje, nego "čišćenje", odnosno hitne intervencije čija je svrha pomoći bogatim i slavnim klijentima da se što brže izvuku od neugodnih situacija. Claytona njegov pretpostavljeni Marty Bach (Pollack) šalje na novi zadatak vezan uz potencijalnu katastrofu koju prijeti njihovom najunosnijem klijentu – megakorporaciji "U/North". Dotičnu tvrtku stotine farmera tuže zato što im je uvalila kancerogeno gnojivo, a korporacijin vrhunski odvjetnik Arthur Edens (Wilkinson) je "prolupao" te u napadu grižnje savjesti odlučio sabotirati vlastiti slučaj. Clayton ima zadatak spriječiti Edensa da farmerima preda kompromitirajuće dokumente koji bi njegovog klijenta mogli koštati milijarde dolara.
Tony Gilroy, holivudski scenarist poznat po nizu uglavnom precijenjenih filmova, uključujući i trilogiju o Jasonu Bourneu, pokazao je kako se dobro snalazi u svom režijskom debiju. To se prvenstveno odnosi na savršeno pogođenu atmosferu priče koja u potpunosti obrće grishamovski obrazac 1990-ih i dovodi ga u sklad s današnjom liberalnom vizijom Amerike koja je daleko od clintonovskog savršenstva. Tako glavni junak više nije mladi, siromašni idealistični odvjetnik koji u neravnopravnoj borbi pobjeđuje moćne i zle, nego ostarjeli, izmoreni korporacijski plaćenik koji ipak pronalazi snage vratiti se na pravi put. Gilroy njegovu transformaciju smješta u sumornu, hladnu jesen američkog Sjeveroistoka, a glavni protagonist Clooney ne dozvoljava da mu se na licu pojavi smiješak, sugerirajući tako gledateljima ozbiljnost teme, odnosno situacije u kojoj se našla Amerika.
Uz Gilroyevo vješto baratanje kamerom, "Michael Clayton" se odlikuje i vrlo dobrom glumom, pogotovo u slučaju vječnog podcijenjenog Toma Wilkinsona. Čak i nelinearni narativni stil – većina filma u stvari predstavlja "flashback" – neće gledateljima predstavljati veliki problem, pa će se relativno lako odgovoriti na pitanje o čemu se u filmu radi i što nam njegovi tvorci žele reći.
Međutim, upravo je ta jednostavnost – odnosno svođenje komplicirane stvarnosti na ideološki isključivu propovijed – glavni nedostatak filma. Malo je gledatelja koji od prve neće shvatiti tko su u filmu pozitivci a tko negativci. Među ove potonje spada korporacija čiju glavnu odvjetnicu tumači bljedolika Tilda Swinton (u stvarnom životu poznata po ekstremno lijevim stavovima), a glavni egzekutori, u skladu s "politički korektnim" kanonima, moraju biti čisti arijevci. Također je jasno kako će film završiti, pa podzapleti vezani uz privatni život protagonista (propali brak, ovisnost o kocki, propali restoran, dug zelenašima, brat-ovisnik) ne služe ničemu osim bespotrebnom ispunjavanju minutaže. Kao kruna svega dolazi i završetak koji se mora držati holivudskih kanona, odnosno proturječiti pesimističnom tonu filma, kako gledatelj ne bi izvukao pogrešan zaključak o stanju stvari u svijetu. Clooney je u ovom filmu bolji nego u nekim svojim ranijim i razvikanijim politički angažiranim filmovima ("Laku noć i sretno", "Syriana"), ali je još daleko od ostvarenja koje bi se uistinu moglo nazvati velikim.
uloge: George Clooney, Tom Wilkinson, Tilda Swinton, Sydney Pollack
režija: Tony Gilroy
proizvodnja: Warner Bros, SAD, 2007.
trajanje: 119 '
OCJENA: 6/10
Dragan Antulov
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati