MRAVI su zloglasni po svojoj efikasnosti u obavljanju pogrebničkih dužnosti, iznose van iz mravinjaka mrtve kolege brže nego što lešina može inficirati zajednicu. Ali pitanje je kako mravi radilice odgovorni za prijenos tijela svojih preminulih drugova razlikuju žive mrave od mrtvih?

Neki istraživači postavili su hipotezu kako mravi mogu osjetiti tvari nastale u tijelima koja se raspadaju, ali nova studija se tome suprotstavlja tvrdnjom da je mehanizam upravo suprotan: dok su živi, mravi proizvode tvari koje signaliziraju njihovu vitalnost, signal koji brzo nestaje u trenutku smrti. To znači da se mrtvi mravi prepoznaju prema nedostatku "mirisa života", a ne prema prisutnosti "mirisa smrti".

Entomolozi s kalifornijskog sveučilišta su pronašli da argentinski mravi, uzeti sa stabla limuna na kampusu, mogu otkriti mrtve kolege prije nego što započne raspadanje tijela. Mravi proizvode dvije kemikalije koje zaustavljaju iznošenje mrtvog člana zajednice od strane radilica. Drugim riječima, kemikalije ustvari govore poznati montipajtonovski citat - "Nisam još mrtav".

Spomenute dvije kemikalije nestaju brzo nakon smrti, smanjujući količinu na pola nakon samo 10 minuta te se čini da služe kao signali koji zaustavljaju želju za iznošenjem tijela kod radilica koje se susreću sa živim mravima.

R.K.
Foto: Wikimedia