Foto: Pero Ugarković/YouTube

ORGANIZIRANE skupine švercera trpovima, školjkašima i drugim morskim organizmima već godinama sustavno uništavaju dno Jadrana kako bi zadovoljili jezike gurmana širom svijeta, osobito Azije. Na lokalnoj razini takvi su pojedinci i skupine dobro poznati, no nažalost, nadležnih inspektora je premalo da bi nešto ozbiljno riješili, tvrdi Filip Bukša iz svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF Adria.

Trpovi, odnosno morski krastavci, izuzetno su važni za funkcioniranje ekološkog sustava morskog dna. Njihov je izlov danas zabranjen jer se nalaze u trajnom lovostaju, međutim to ne sprečava neodgovorne pojedince duž naše obale da ih izlovljavaju i švercaju u restorane u Italiji, Grčkoj, Turskoj i dalje u Aziji.

Problem je nastao 1990-ih kada je zbog propusta nekih odgovornih osoba, protivno preporukama stručnjaka, bilo dozvoljeno komercijalno iskorištavanje trpova. Nakon što je Makarsko primorje opustošeno, njihov je izlov zabranjen u cijeloj Hrvatskoj. No 2017. godine izlov je opet omogućen.

Unosan biznis - 500 dolara za kilo trpova

Trpovi se love jer se u azijskim, ali i nekim drugim zemljama suše i smatraju gastronomskom poslasticom. Standardno se love u Aziji, no u novija vremena i u zemljama Mediterana u kojima je to zakonski moguće. Kilogram sušenog trpa, ovisno o kvaliteti, postiže cijenu od 100 do 500 dolara. Od 100-tinjak kilograma svježeg trpa u najboljem slučaju na kraju prerade ostane osam do devet kilograma suhog proizvoda. Uglavnom ih love ronioci i koćari.

„Sakupljanje trpova je poput sječe drveća, oni se ne kreću i nemaju mehanizme obrane te se iz prirode izuzima cijeli organizam. Nastavi li se ova praksa sadašnjim intenzitetom, njihova će populacija kroz koji mjesec biti u potpunosti uništena“, upozorava Bukša.

U Jadranu je, kaže, u više navrata bilo inicijativa da se pokrene biznis s komercijalnim izlovom trpova. No, na sreću, Ministarstvo poljoprivrede uvijek je odbijalo takve ideje.

Kada je u 90-ima lov na njih ipak bio dozvoljen, ronioci su u Makarskom primorju opustošili morsko dno. To je uzrokovalo anoksične uvjete, odnosno manjak kisika, a time i nestanak riba i ostalih morskih organizama. Na sreću, nakon te katastrofe sve vrste trpova u Hrvatskoj proglašene su strogo zaštićenima.

U vrijeme dok su odobrenja za izlov bila važeća, trpovi su iz Hrvatske bili izvoženi preko tvrtke registrirane u Splitu. Put izvoza, kaže Bukša, išao je prvo u Grčku, odakle je sirovina odlazila u Tursku. Zakonodavstvo EU-a omogućuje da se u Grčkoj sirovina pakira kao hrana za životinjsku konzumaciju da bi se potom, čim izađe iz EU-a u Tursku, tamo prepakiravala kao hrana za ljudsku konzumaciju i slala dalje na azijska tržišta. Razlog je višestruko veći profit.

Najgore je u srednjoj Dalmaciji

Nakon zabrane izlova u Hrvatskoj situacija se poboljšala u Istri, ali ne i u Dalmaciji.

„Prema mojim informacijama u Istri više nema izlova, no u središnjoj Dalmaciji posao cvjeta čak i sada kada je ilegalan. Veze i rute uhodana su stvar jer ista ekipa koja se bavi trpovima isto tako već godinama ilegalno izlovljava školjkaše. Školjkaši se smiju izlovljavati samo u posebno propisanim područjima u Hrvatskoj na kojima se provodi nadzor i prati njihova sanitarno higijenska ispravnost. Naime, budući da su oni filtratori, vrlo su rizična skupina jer akumuliraju toksine iz okoliša. Međutim ove grupe, pogotovo usred turističke sezone, izranjaju na stotine kilograma raznih školjkaša dnevno koji dospijevaju izravno u naše restorane i ilegalno odlaze u Italiju. O prstacima u hrvatskim restoranima ne treba ni govoriti, to je priča za sebe. To je sve na razini organiziranog kriminala, a inicijatori svih tih skupina uglavnom su uvijek isti ljudi“, upozorava Bukša.

Neprocjenjiva važnost trpova

Trpovi su izuzetno važni za ekosustav jer su razlagači. To su organizmi koji kroz svoj probavni trakt "provlače" pijesak, odnosno morske sedimente i pritom iz njih odstranjuju organske tvari kojima se hrane. Nedostatak trpova kao najvažnijih bentičkih razlagača uzrokuje nakupljanje organskih tvari što dovodi do porasta broja bakterija koje se njima hrane. Zbog porasta bakterija dolazi do nestanka kisika i stanja koje se naziva anoksijom. Svi pokretni organizmi napustit će anoksično stanište dok će nepokretni uginuti, što će dodatno pogoršati situaciju.
  
Bukša kaže da je najbolje rješenje apsolutni moratorij na izlov trpova i ostalih organizama ključnih za uspješno funkcioniranje morskih ekosustava. Međutim, za njegovo postizanje potrebna je sinergija i odlučnost nadležnih administrativnih tijela kao i razumijevanje ribara i šire javnosti.

„U Hrvatskoj su poduzete konkretne mjere u dvama ministarstvima – poljoprivrede i zaštite okoliša i energetike. 24. veljače 2017. održan je sastanak na kojem je odlučeno da sva izdana odobrenja za sakupljanje trpova prestaju vrijediti s 1. 7. 2017. godine, da se nova neće izdavati, da nastupa lovostaj na trpove te da će se poduzeti sve potrebne mjere da se trpovi ponovno zaštite i u potpunosti onemogući njihov izlov“, rekao je za Index Bukša.

„Sve je to provedeno, odobrenja više ne vrijede, trpovi su dodani u novi Pravilnik o sakupljanju zavičajnih divljih vrsta kao zaštićena skupina organizama čije je sakupljanje zabranjeno. Jedini je problem što pravilnik još uvijek nije stupio na snagu. Međutim, i bez njega sakupljanje trpova postalo je ilegalno jer odobrenja više ne vrijede. Nažalost, krivolov se i dalje nastavlja. Iskreno se nadam da će ovaj članak biti shvaćen kao apel Ministarstvu za što brže stupanje dotičnog Pravilnika na snagu, kao i građanima da prijavljuju sve nepravilnosti koje primjećuju na terenu. Pozitivne promjene ponekad su spore, ali ipak se događaju. Tako su od nedavno ponovno vraćene ovlasti ribarskim inspektorima, pomorskoj policiji, lučkoj kapetaniji, carini i obalnoj straži. Administrativni aparat ima svoja ograničenja, ali kada bude funkcionirao u sinergiji sa širom javnosti desit će se velike stvari.

Svi znaju i svi šute

Bukša kaže da lokalni ljudi dobro znaju tko lovi trpove, no boje se javno govoriti.

„WWF je u cijelom svijetu prepoznat kao organizacija koja nastoji zaštititi i poboljšati stanje prirode pa svakodnevno dobivamo velik broj prijava i upita građana koji nam šalju informacije, slike prijestupnika i mole za pomoć. No budući da smo nevladina organizacija, mi nemamo druge mogućnosti nego da ih uputimo na ovlaštene administrativne organe. Nažalost, tu često nailazimo na nerazumijevanje lokalnih ljudi koji se boje odmazde prijestupnika u slučaju da oni saznaju tko je proslijedio informacije. Boje se da im administrativni organi ne mogu jamčiti anonimnost te da je problem ukorijenjen puno dublje. Vjerujte mi da nije tako, svi smo mi na istoj strani. Iskreno se nadam da ćemo s vremenom prerasti takve razlike i svi mi, počevši od samoga sebe na dalje početi brinuti o našem moru na način dostojan budućih generacija od kojih smo ga posudili“, poručio je Bukša.