NIJEDAN događaj u svjetskom filmskom kalendaru se ne može mjeriti s dodjelom "Oscara". Spektakl kojeg gledaju stotine milijuna ljudi širom svijeta uspijeva makar privremeno postići ono što ne polazi za rukom niti najrazvikanijim blockbusterima niti najprestižnijim festivalima.
Tijekom četiri sata trajanja se kroz kombinaciju glamura postiže svojevrsna sinteza između festivalske art-snobovštine i komercijalne "ljige". Njome holivudska industrija nastoji gledatelje, makar na trenutak, uvjeriti kako konzumacijom njenih proizvoda sudjeluju u nečemu daleko uzvišenijem od trošenja novca i vremena na zabavu sve upitnije kvalitete i vrijednosti.
Još prije same 78. dodjele "Oscara" je uloženo daleko više napora nego obično u nastojanju da se postigne takav efekt. To se najbolje može vidjeti u nominiranim filmovima koji su se u pravilu nastojali predstaviti kao anti-establishmentski, provokativni, politički i socijalno angažirani - odnosno kao antiteza eskapističke zabave koju simboliziraju ljetni blockbusteri.
Hollywood protiv Busha
Takvi trendovi nisu od jučer, ali su snažan poticaj dobili izborom Georgea W. Busha za predsjednika, čija je globalna nepopularnost i s njom povezan rast antiamerikanizma u svijetu počela sve više zabrinjavati holivudske studije - posljednjih desetljeća sve više ovisnim o stranim tržištima. Zato Hollywood, koji uživa u tradicionalnoj reputaciji jednog od najliberalnijih i "najlijevijih" dijelova dijelova svijeta, ulaže velike napore kako bi sebe predstavio kao "drugu Ameriku", odnosno kao antitezu militarizma, konzervativizma, kapitalizma i svih drugih "izama" s kojima se povezuje današnji stanar Bijele kuće i njegova administracija.
Pet glavnih nominacija za najbolji film su svaki na svoj način trebali simbolizirati holivudsko distanciranje od Busha. Od svih njih je najveći publicitet već samim izborom teme - homoseksualnom aferom dvojice kauboja - dobila "Planina Brokeback". Taj film je predstavljao prst u oko Bushu i njegovom glasačkom tijelu, kojima kauboji predstavljaju nacionalnu ikonu i oličenje tradicionalnih američkih vrlina i vrijednosti.
Taj aspekt filma, prepoznat od strane filmskog žirija u Veneciji, postao je razlogom zašto se "Planina Brokeback" isprofilirala kao nezaustavljivi favorit tijekom sezone filmskih nagrada, koja u SAD-u započinje krajem svake godine. Taj je film, uz nekoliko izuzetaka, pokupio gotovo sve iole prestižne nagrade i do sinoć se smatrao sigurnim favoritom preko kojeg će holivudski establishment udariti Busha tamo gdje ga najviše boli.
Kao eksplicitnu kritiku na Busha se shvaćao i film "Laku noć i sretno", koji kroz povijesnu alegoriju kritizira rat protiv terorizma i gušenje ljudskih sloboda. "Fatalna nesreća" je, pak, trebala pokazati kako u Bushovoj Americi caruje rasizam, dok je Spielbergov "München" trebao pokazati za holivudske standarde dosada nepojmljiv stupanj razumijevanja za palestinsku stranu u bliskoistočnom sukobu (i time posredno kritizirati Busha kojeg mnogi u svijetu povezuju s Izraelom). "Capote" je u svemu tome, kao tipični "dajte mi Oscar za glumu" film, bio autsajder, ali se homoseksualna orijentacija njegovog protagonista također smatrala provokacijom Bushovim konzervativcima.
I neke manje važne nominacije su trebale imati isti učinak, pri čemu su se posebno istakla dva politička trilera gdje se anti-bushovske teze ističu daleko eksplicitnije - "Syriana", u kojoj je sprega američkih naftnih kompanija i korumpirane vlade prikazana kao uzrok sveg zla na Bliskom istoku, te "Brižni vrtlar" koji s antiglobalističkih pozicija napada suvremeni kapitalizam kao izvor bolesti i siromaštva u Trećem svijetu. "Raj na zemlji" je, pak, bio viđen kao najveći favorit u kategoriji stranog filma zahvaljujući prikazu bombaša-samoubojica iz palestinske perspektive.
Špekulacijama da će oskarovska noć predstavljati napad na Busha je poticaj dalo i angažiranje komičara Jona Stewarta za voditelj. Stewart je poznat kao autor i voditelj satiričkog "Daily Showa" gdje se redovno razapinju trenutni američki predsjednik i njegova politika.
Tresla se brda...
I dok je liberalni dio američke javnosti čekao "Oscare" s velikim osmjehom na licu, konzervativci su na taj spektakl reagirali s kombinacijom glumljene nezainteresiranosti i nemoćnog bijesa. Uobičajeni komentari su spominjali "nekompatibilnost Hollywooda s ostatkom nacije", odnosno nevoljkost ili nesposobnost losanđeleskih studija da u svojim proizvodima prikaže vrijednosti koje bi konzervativni i desno raspoloženi dio Amerike smatrao svojima.
Prošle godine su takve teze svoj argument mogle imati u činjenici da je Bush dobio izbore iako se gotovo cijeli holivudski establishment bio zdušno stavio na stranu njegovog protivnika. Ove godine, pak, u tu svrhu rekordno slabi rezultati nominiranih filmova na američkim kino-blagajnama. Konzervativci drže da američka publika jednostavno ne prihvaća filmove koji se smatraju eksplicitno liberalnim ili lijevim.
A to Hollywoodu, ma koliko se dičio svojim liberalizmom i građanskom hrabrošću, i nije tako svejedno, pogotovo nakon prošle godine kada je zabilježen rekordni pad posjeta američkim kinima, a mnoge ljetne blockbustere uzdanice doživjele iznenađujuće loše rezultate.
Tome treba dodati da sama dodjela "Oscara" veliki dio prihoda preuzima od strane oglašivača, odnosno da ovisi o televizijskoj publici, koja je u prosjeku konzervativnije i desnije nastrojena tinejdžera i omladine - najvjernije kino-publike.
Sve to je s vremenom dalo poticaj glasovima da "Oscari" možda i neće biti tako predvidljivi, odnosno da bi show mogao biti razvodnjen, lišen političke oštrine, odnosno da bi neki "problematični" naslovi ili kandidati mogli ostati kratkih rukava. Tako su kladionice u posljednji trenutak zabilježile porast uplata za "Fatalnu nesreću" nauštrb "Planine Brokeback" - što je ukazivalo na veliko iznenađenje nalik na prošlogodišnju pobjedu "Djevojke od milijun dolara" nad razvikanim "Avijatičarem".
Kao jedan od razloga zbog kojih bi se moglo dogoditi čudo i "Brokeback" izgubiti navođena je prozaična činjenica da veliki broj glasača Akademije čine ljudi u sedmom, osmom ili devetom desetljeću života te da jednostavno nisu spremni gledati film koji sadrži eksplicitni prikaz spolnog odnosa između dva muškarca.
...rodio se miš
Sumnje u to da bi "Oscar" mogao biti daleko "ispeglaniji" nego što je to itko pretpostavljao ostvarile su se već u uvodnom govoru Jona Stewarta. Ni u njemu, kao ni tokom ostatka showa se nije uopće spomenuo Bush. Najbliže što je Stewart učinio bio je prosječnim gledateljima teško shvatljivi vic na račun potpredsjednika Cheneya i njegove streljačke vještine, odnosno još teže shvatljivija parodija na račun republikanskih izbornih spotova u predsjedničkoj kampanji 2004. godine. Potonje se i ne bi shvatilo kao parodija da je kojim slučajem bilo dijelom showa prije par godina, kada su braća Weinstein i "Miramax" grabili "Oscare" na isti način kao i Bush Bijelu kuću.
Dobitnici nagrada su u svojim govorima također bili prilično suzdržani, te gotovo da i nije bilo nikakve političke izjave. Tako se i George Clooney, prilikom dobijanja "Oscara" za najbolju sporednu ulogu u "Syriani" ograničio na spominjanje liberalne tradicije i hrabrosti Hollywooda, iako će ga Akademija već za nekoliko minuta demantirati.
Ne samo način na koji su se dijelili "Oscari", nego i pobjednici su ukazivali kako je Hollywood ipak daleko konzervativniji nego što se voli prikazivati.
"Planina Brokeback", doduše, jest dobila nagrade za glazbu, najbolji adaptirani scenarij i režiju, ali to u barem jednom slučaju nije predstavljalo veliko iznenađenje, a u dva slučaja se može smatrati utješnim nagradama. Akademija, doduše, jest nagradila Rachel Weisz za ulogu ljevičarske aktivistice u "Brižnom vrtlaru", ali se to isto tako može protumačiti kao vraćanje usluge britanskim kolegama koje su na dodjeli nagrade BAFTA zakinule Weiszovu na račun Reese Witherspoon.
No, uz ta prilično očekivana priznanja, holivudska ljevica je prošle noći morala progutati i niz neugodnih iznenađenja u nizu drugih kategorija.
U kategoriji najboljeg dokumentarca je angažirane priče o društvenim i drugim nepravdama potukao "Carsko putovanje", francuski dokumentarac o pingvinima u kojega su mnogi američki konzervativci zaljubljeni zbog navodnog promoviranja monogamije i drugih tradicionalnih vrijednosti.
Felicity Huffman, koja bi u normalnim okolnostima zbog činjenice da glumi transsekusalca imala "Oscar" u džepu, ostala je kratkih rukava. Umjesto nje je kući pjevajući otišla Reese Witherspoone zahvaljujući filmu koji promovira country-glazbu i tradicionalni kršćanski brak - stvari koje je, u najmanju ruku, teško povezati s današnjim holivudskim liberalizmom. "Oscar" za Philipa Seymoura Hoffmana predstavlja prilično slabu utjehu pobornicima alternativnih životnih stilova, s obzirom da su "Capoteu" takvi motivi gotovo neprimjetni.
Pobjeda "Fatalne nesreće" u kategoriji za najbolji film i nije, s obzirom na sve gore navedeno, tako neočekivana. Paul Haggis je sinoć vjerojatno bio sretan zbog činjenice da u svom scenariju među gomilom rasno, socijalno i etnički raznolikih likova u svom filmu nije imao nijednog homoseksualca.
Gubitnici i oni koji to nisu
Kao i u mnogim dodjelama "Oscara", prava priča nije o pobjednicima - koje će, ionako, svi zaboraviti za godinu-dvije - koliko o gubitnicima.
Najveće iznenađenje večera bila je pobjeda južnoafričkog filma "Tsotsi" u kategoriji za najbolji strani film. S obzirom da za taj film donedavno nitko nije čuo, takav rezultat se može objasniti željom glasačkog tijela, čiji veliki dio čine holivudski Židovi, da palestinski "Raj na zemlji" po svaku cijenu ostane bez zlatnog kipića.
Slična stvar se, po svemu sudeći, dogodila i Stevenu Spielbergu, kojega ni sjećanja na "Schindlerovu listu" nisu spriječila od bijesne reakcije na "München". Šest nominacija i nijedan dobijeni kipić bi se mogle shvatiti kao pljuska režiseru koji se usudio u svom filmu Izrael prikazati u negativnom svjetlu. A ni pregršt homoerotskih aluzija u scenariju Tonyja Kushnera vjerojatno nisu baš najbolje "sjele" Akademijinim glasačima.
Neki od "oskarovskih" gubitnika se, pak, mogu tješiti time da su bili pobjednici na financijskom planu. Možda je najbolji primjer Jacksonov superspektakl "King Kong", koji se ne može pohvaliti s brojnim nominacijama ili kipićima, ali koji će usprkos podbačaja imati bolje rezultate na kino-blagajnama nego svih pet nominiranih filmova zajedno. Zanatski ispeglan - o čemu svjedoče tri "Oscara" u tehničkim kategorijama - i daleko zabavniji od "angažiranih" oskarovskih favorita, u sjećanju gledatelja će ostati duže nego mnogi oskarovski pobjednici.
Dragan Antulov