Foto: Flickr/Pinterest/Imgur/Instagram

"VIDI - djedica - brzo, brzo idemo se i mi slikati! I trče roditelji, čekaju u redu, nervozno drže svoje mjesto, umiruju svoju dječicu jer ipak sve to rade samo zbog njih - a onda - teški fijasko. Dijete sjeda nepoznatom bradatom djedici u krilo, a roditelji se čude što dijete izgleda prestravljeno, sa suzama u očima i dok se oni otimaju iz naručja nepoznate osobe roditelji sve više navaljuju - samo da dobiju barem jednu poštenu sliku za uspomenu. 

A inače - da je riječ o nekoj najobičnijoj situaciji, nikome ne bi ni palo na pamet vlastito dijete tako položiti u krilo bilo kome nepoznatom i očekivati da će dijete smireno sjediti i veseliti. To možda možemo očekivati od poznatog ujaka, djeda ili bake, ali baš i ne od potpunog stranca. 

I zato, ako smatrate da bi i vaše dijete moglo napraviti mini scenu u trenutku dok drugi roditelji čekaju u redu da i svojima priušte isto - budite pametniji. Jer postoji velika šanse da će i vaša uspomena izgledati nekako ovako. A možda će vama to i biti pomalo smiješno, razmislite ipak koliko je takva mini uspomena istraumatizirala vaše dijete. Ništa doživotno, ali ipak... Budite stoga pametniji - uspomena ne mora nužno biti s djetetom u krilu.

Ako je vaše dijete plašljivo ili već nabire suze gledajući drugu djecu kako se redaju i odlaze u suzama - postavite svoje dijete tek toliko blizu da djedici može šapnuti svoje želje, i radije ih slikajte dok razgovaraju s djedicom nego da namješteno i u panici gleda u objektiv. 

Jer velike su šanse da će izgledati ovako:
 

Dok su mali i dok im je cijeli taj koncept još uvijek jedna velika nepoznanica - radije ih slikajte na sigurnoj udaljenosti.