Već je srušila rekord pobjeda Maradonine momčadi za sva vremena i za razliku od te koja je imala jednog, ova se diči s dva "Mala zelena". 

 

 

Jedan od njih, Dries Mertens, prije tjedan dana je u razmontiranju Lazija (4:1 u Rimu) postigao velemajstorski gol lobom iskosa, ali ljepši i teži za izvesti od sličnog kakav je protiv istog suparnika 1985. zabio Maradona. Ovom prilikom Lazijev golman Strakosha istrčao je s vrata kako bi Mertensa onemogućio u primanju Jorginhovog dodavanja. Činilo se da mu je to uspjelo, jer lopta je išla u aut. Ali Mertens je pohitao za njom te iskosa s lijevog krila, praktično leđima okrenut golu i u najnepovoljnijoj poziciji za šut, izvodi akrobatski okret i nekako pogađa mrežu.

Ovakve golove, koje dok gledate ne vjerujete da ste ih vidjeli i da su mogući, postižu samo velemajstori. Nakon nevjerice zbog Mertensova pogotka, druga reakcija je bila da smo to već vidjeli i to od jednog od najvećih. Kako smo naveli, Maradona je također zabio Laziju odavno proslavljenim lobom i s iste strane terena, ali iz daleko povoljnije pozicije, manje ukoso od gola.

 

 

Bilo je to dvije godine prije nego što se Mertens rodio, a Napoli je jedini put u sezonu ušao s pet pobjeda kada je zlatni belgijski patuljak ("visok" 1,69) imao četiri mjeseca, na početku sezone 87/88.

Taj podvig momčadi predvođene Maradonom, Giordanom i Carecom, aktualni Napoli s trozupcem Mertens - Callejon - Insigne, izjednačio je spomenutim slavljem kod Lazija, a nadmašio ga je i postavio novi rekord subotnjom pobjedom kod SPAL-a (3:2), kojom ova momčad napolitanaca ulazi u povijest kao prva koja je pobijedila u prvih šest utakmica sezone.

 

 

A u tih šest utakmica, isto toliko golova (dva zgoditka i četiri asistencije) djelo je drugog, još nižeg (1,62) napadača Lorenza Insignea. On je uz Mertensa, o kojem ćemo nešto kasnije više napisati, drugi najveći junak Napolija koji toliko oduševljava. U sustavu 4-3-3 igra na lijevom krilu.

Ali, od tamo sječe prema sredini i tako postaje trequartista, dok bočne juriše preuzima sjajni lijevi bek Fazi Ghoulam. Kako funkcionira ova Napolijeva rošada na lijevoj strani i koliko je Alžirac ofenzivno sjajan, govori i podatak da već sada u Serie A ima dva gola i tri asistencije. Fantastična statistika, s obzirom na to da je prošlo tek šest kola i da se radi o lijevom beku.

 

Upravo je Ghoulam pobjedničkim golom kod SPAL-a donio povijesnih šest pobjeda na otvaranju prvenstva, ali i poboljšao još jedan rekord. Aktualni Napoli srušio je onaj Maradonin i postao najbolji u povijesti i po duljini još jednog trijumfalnog niza- ukupnog broja uzastopnih pobjeda. Ona kod Lazija bila je rekordna deseta zaredom, da bi za vikend došli i do 11. 

 

 

Napoli u dvije posljednje utakmice potvrđuje još jednu poznatu odliku, pobjeđuje nakon što protivnik prvi zabije. Njegovi prelasci iz početnog minusa u konačni plus već su pravilo, a od maksimalnih 18 bodova u Serie A čak pola osvojilo je nakon što je gubio, od Atalante, Lazija i SPAL-a. Napoli je i momčad s najviše udaraca na gol u talijanskom prvenstvu (93), ali i ekipa kojoj su protivnici najmanje puta opalili prema golu (42).

 

 

Osim što ruši rekorde Maradonine momčadi koji su se činili nedostižnima, vlada Italijom po opasnosti pred protivničkim i neprobojnosti pred vlastitim golom, ovaj Napoli je i najefikasnija ekipa liga petice. Sa čak 22 gola u šest utakmica, što je sjajnih 3.66 zgoditaka po susretu, ispred je Barcelone, Reala, oba Manchestera, Bayerna, Borussije, PSG-a.

Usprkos svim zadivljujućim egzaktnim pokazateljima, Napoli nipošto nije momčad bez mana. 

Ali zato navijamo za nju. Napoli nema Maradonu, Messija ili Ronalda. Njen glavni veznjak je iz Slovačke.

 

 

Nema ovdje savršenstva Pepove Barcelone, Heynckesovog Bayerna ili Mourinhova Intera. Ovu momčad vodi lik s neurednom bradom, lančani pušač uvijek u trenirci, koji strši iznad ostalih nacifranih šminkera na klupama talijanskih klubova i koji je ulickanom diplomatu Manciniju odbrusio da je "pederčina". Kičasti i licemjerno-ljigavi glamur calcia nije stanište "talijanskog Miše Krstičevića".

 

 

Sarrijevom Napoliju divimo se jednako kao što smo se prije pet godina divili Bielsinom Athleticu i uživali dok je na Old Traffordu razbijao Fergusonov United, znajući da na kraju sezone neće osvojiti ništa, ali će poginuti u junačkom jurišu tiki-take na speedu. Napoli volimo upravo zato što nije savršen i što će u Ligi prvaka izgubiti od Šahtara.

 

 

Napoli je momčad koju je veliki gušt gledati. Zahvaljujući dizelaškom ulasku i kasnijem razmahivanju, njihove utakmice imaju dramaturgiju dobre predstave ili epizode napete serije. Napoli igra nogomet kakav smo nekada zavoljeli, s visoko postavljenom obranom kojom zapovijeda sjajni djelitelj lopti, gorostasni Koulibaly. Iz zadnjeg reda kao iz boksa formule izlijeću ofenzivni bekovi Hysaj, Ghoulam i Maggio. Na sredini Jorginho sjajno čuva loptu uz nezaustavljivog Allana i tako Hamšiku omogućava proboje prema naprijed te igru između linija. Konačno, brza i vješta zamjena pasova i mjesta niske napadačke trojke, bez bacanja lopti u bunar i nepreciznih centaršuteva, ali s mnoštvom golova, najbolja je reklama na Napoli.

 

 

Iza svega toga stoji Maurizio Sarri, sjajan trener koji tek na pragu 60. dobiva zasluženo priznanje. Njegova filozofija i način na koji je provodi oduševit će svakog "istinskog ljubitelja nogometa" i jako je jednostavna: Atraktivan i napadački nogomet, ali temeljen na potpuno koncentriranoj, elastičnoj i čvrstoj obrani.

 

Kakav je majstor, pokazao je početkom prošle sezone. Ostao je bez Gonzala Higuaina, strijelca gotovo pola golova Napolija, a Arkadiusz Milik, doveden iz Ajaxa da začepi rupetinu nastalu Pipitinom izdajom, ispao je iz momčadi do kraja sezone zbog teške ozljede ligamenata. Drugi napadač Manolo Gabbiadini nikako se nije snalazio. 

 

Kada je već ostao bez "špica", Sarri ga je izmislio u liku krila Mertensa, koji je "pod stare dane", na pragu tridesete, postao "lažna devetka". Iako konstitucijom nema veze s klasičnim napadačima, robusnim centarforom poput Higuaina ili "krstanovićevski" krakatim Milikom, ulogu je odigrao savršeno. Tijekom prošle sezone i u šest kola ove postigao je 34 gola.

 

 

Sarri je pritom pazio da glavni kreativac Marek Hamšik ne postane žrtva ove taktičke promjene. Poznato je da u sustavu 4-3-3 nema mjesta za starinsku "desetku", pa se rješenje našlo tako da Hamšik prodorima sa centra koristi koridore nastale Mertensovim povlačenjem. U Napoliju svi rade sve, nema zvijezda i egotripera, pa ni robovanja formaciji. Sarri objašnjava  "Kako je govorio jedan moj trener: Oni koji puno pričaju o formacijama i taktikama, obično nemaju pojma o nogometu."

 

Napoli treba gledati i uživati.