OVIH dana u medijima smo mogli naići na vijest o peticiji koja će se 21.veljače potpisivati na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Cilj peticije je ni više ni manje nego ukidanje strahote koja je podijelila narod na tri skupine.
Sljedeći reality sa sudionicima koji će oralno opsluživati mušterija u javnim WC-ima za šut "dobre robe"
U prvu spadaju oni koji u rijelitiju ne vide ništa više od maloumne zabave za publiku bez kriterija, u drugu spadaju oni koji načelno nemaju ništa protiv emisije i gledaju je s koktelom osjećaja koji uključuje sram za osobe koje su se prijavile, blago gađenje i voajerizam. U treću skupinu spadaju novca gladni sudionici koji ne prežu ni pred čim i generalno stvaraju osjećaj da ne trebamo dugo čekati da nekom sijevne ideja o reality showu u kojem će sudionici oralno opsluživati mušterije u javnim WC-ima za šut "dobre robe".
Moj prijašnji tekst o "Trenutku istine" nije prikrivao činjenicu da cijeli cirkus smatram najnižim oblikom zabave i da potpisivanje peticije treba podržati ako ne zbog podizanja kvalitete programa (jer takva bi peticija bila poduža i uključivala bi cijeli niz emisija koje još uvijek traju), onda barem zbog sprječavanja idiota da se javno sramote. Neki bi mogli konstatirati i da se peticija kosi sa zagarantiranim pravom čovjeka da bude apsolutna budala ako to poželi, ali možda se i još uvijek normalna većina u jednom trenutku treba početi ponašati kao zabrinut roditelj i idiotima uskratiti pravo da druge idiote potiču na "idiotluk".
Baš kao što majka ili otac svom djetetu moraju reći "ne“ u trenutku kada mališan počne žderati žuti snijeg, gurati prste u utičnicu, izazivati pitbula bez brnjice ili uzimati slatkiše od gospodina koji se oko dječjeg vrtića muva obučen u baloner, tako i mi moramo uzeti stvar u svoje ruke i spriječiti ljude da čine nešto što ih pretvara u sprdnju cijelog naroda. Oke, punoljetni su, ali možda ih ipak moramo tretirati poput osoba s poteškoćama u razvoju.
Ne možete čovjeku zabraniti da vlastiti penis nazove Blješteći Bobby, obuče ga u mali sjajni frak, njime radi veseli igrokaz, snimi ga kamerom i to postavi na internet da cijeli svijet vidi.
Isto tako, ako zakoni zabranjuju čovjeku da prodaje svoje tijelo za par stotina kuna, zašto tako blagonaklono gledamo na one koji su javno spremni uništiti odnose u vlastitoj obitelji i nanijeti štetu sebi i svojima prostituirajući svoju intimu? I to za iznos koji možda nikada neće osvojiti. U prvom je slučaju riječ o prostituciji, a u drugom o šoubiznisu.
S druge strane, ljudska glupost nije zločin, a i na one koji neprestano zanovijetaju i traže da se nešto ukine gledamo kao na trn u dupetu. Ne možete čovjeku zabraniti da vlastiti penis nazove Blješteći Bobby, obuče ga u mali sjajni frak, njime radi veseli igrokaz, snimi ga kamerom i to postavi na internet tako da cijeli svijet vidi. Ako ima sreće i postane jedan od internet selebritija, završit će na televiziji i u svim novinama. Da, Blješteći Bobby može nekoga uvrijediti, možete smatrati da je to jako glupo i nepotrebno, ali svi imamo slobodu ne gledati taj prikaz tuđe gluposti.
U svakom trenutku naš je daljinski upravljač osobni kućni urednik televizijskog programa i vječni argument onima koji smatraju da je više-manje sve dopušteno ako je učinjeno uz pristanak punoljetnih sudionika.
"Loš program" nije onaj koji je upitne kvalitete već onaj slabije gledanosti
Imamo pravo zauzeti stav i odlučiti prema vlastitom nahođenju. Ipak, ne smijemo zaboraviti da svaki novi dan donosi novu borbu i da će nakon mogućeg ukidanja "Trenutka istine“ izroniti nešto drugo. Neki novi show koji će vrijeđati inteligenciju svakog gledatelja i natjecatelja, a jedini odlučujući faktor u svemu će i dalje biti i ostati isključivo gledanost. Jer u ovom kontekstu "loš program“ nije onaj koji je upitne kvalitete već onaj slabije gledanosti.
I na kraju će samo nezainteresiranost masa za nešto glupo i uvredljivo donijeti konačnu presudu, ali to se već sad čini kao nemoguća misija. Naravno, to ne znači da ne možemo pokušati.
Foto: Nova TV