Foto i video: Robert Tomić Zuber

IDUĆEG četvrtka na Pula film festivalu prikazat će se dokumentarni film Roberta Tomića Zubera "Život od milijun dolara". Film prati slučaj velike humanitarne akcije u koju se uključila cijela Hrvatska i dijaspora kako bi prikupili novac za liječenje malene Nore Šitum.

Kasnije se tim novcem koristila udruga Hrabro dijete iz Nove Gradiške, a upravo je Index razotkrio način na kojeg su trošili novac isplaćivanjem plaća, regresa, božićnica te plaćanjem ručkova i večera.

U samo tjedan dana za Norino je liječenje prikupljeno milijun dolara, a otud Zuberu i ideja za naziv dokumentarca kojim želi potaknuti raspravu u društvu i prekinuti inertnost institucija, koje su, između ostalog, zakazale i u ovom slučaju.

Na filmu je radio pune 4,5 godine, a počeo ga je snimati u trenu dok je pokrenuta humanitarna akcija. U 78 minuta koliko film traje, on daje svoje viđenje na cjelokupnu situaciju, od prikupljanja do trošenja novca.

Kako je sve krenulo

"Prvo smo krenuli s pričom koja se ticala same Nore i svega onog što su roditelji pokrenuli kako bi prikupili sredstva da ode na liječenje u SAD. Kad je Nora umrla, mislio sam kako tu nemamo dalje što snimati, no u međuvremenu smo Norini roditelji Đana, Ivica i ja postali prijatelji. Nakon nekog vremena od Norine smrti, imali su ideju prikupljenim novcem napraviti nešto poput Ronald McDonald zaklade. Htjeli su u jedan prostor staviti roditelje, psihologe i stručnjake koji bi pomogli roditeljima da se snađu u toj teškoj situaciji kad im djeca idu na liječenje.

Potom je krenula priča s udrugom Hrabro dijete koja je imala na računu novac prikupljen za Norino liječenje. Oni su stalno mijenjali priču. Prvo su spominjali da se prikupilo 2 pa onda 3, da bi na kraju ispalo da je prikupljeno 4 milijuna kuna. Stari novinarski instinkt mi je rekao da tu nešto smrdi. Potom sam predložio Šitumima da bih nastavio pratiti proces", počeo je priču za Index Robert Zuber.

Film je njegova verzija viđenja cijelog slučaja, a tijekom njegovog snimanja, sam je pokušavao izazvati svoju subjektivnost kako bi vidio ima li ona temelja ili ne. Cilj mu je kaže, da gledateljima ne nameće svoj sud te da im ostavi da sami odluče i donesu zaključak o slučaju.

Proces istraživanja nije mu bio lagan, teško je bilo doći do dokumenata, a na kraju je imao pomoć od Đane i Ivice koji su bili dio parničkog postupka pa su samim time imali uvid u dokumente. Ono što je posebno zanimljivo je, napominje, to da je velik dio dokumenata vezan za trošenje novca bio dostupan institucijama, a koje pak nisu ništa poduzele da istraže nezakonite radnje.

"Ipak se radi o javnom novcu kojeg su prikupljali građani ove zemlje, a i šire. No zaprepastila me inertnost sustava da sudjeluje u monitoringu ovog novca, ta nebriga mi je frapantna", zaključuje Zuber.

Kaže kako ovim filmom nisu htjeli davati odgovore i rješenja u ovom slučaju, jer, napominje, nisu arbitri koji će o tome odlučiti. S druge strane, nada se kako će film potaknuti neke promjene kako više nijedan roditelji ne bi morao prolaziti kroz ovo što su prošli Norini roditelji.

"Protiv Norinih roditelja je vođena jaka kampanja"

Izuzetno teško je za svakog roditelja kad mu se dijete razboli, a dodatno je otežavajuća okolnost da još k tome mora izlaziti u javnost kako bi skupio novac za njegovo liječenje.

"Najgora stvar koja se može dogoditi je da roditelj izgubi dijete. Đana i Ivica su to, na žalost, prošli, no tad je krenula neviđena kampanja protiv njih. Oni su srušili tabue kako bi ožalošćeni roditelji trebali izgledati, kako se oblačiti. Po svemu sudeći, protiv njih je krenula sjajno vođena kampanja. Gospođa Đurđa Aleksić (op.a. tadašnja glasnogovornica udruge Hrabro dijete) i gospođa Jasminka Žužić (predsjednica udruge Hrabro dijete) su jako dobro podmetale roditeljima i orkestrirali medijima", rekao nam je Zuber, kojemu je sve to bilo izuzetno teško.

A najteže od svega, bilo mu je odrediti granicu u kojoj neće dublje ulaziti u život roditelja i opteretiti ih filmom.

Zgrozilo ga je društvo koje je u sedam dana uspjelo prikupiti milijun dolara za liječenje djevojčice, a koje je bilo spremno, u nešto manjem, ali glasnijem postotku, potom odabrati stranu i pljuvati po roditeljima.

"Ostalo je još oko 1,4 milijuna kuna"

"Manji, ali glasniji dio se raspisao po portalima, ostavljali su svakakve ružne komentare protiv Đane i Ivice, dok je drugi dio društva odlučio šutjeti i pustiti roditelje da sami budu u blatu koje im se nabacuje.

Mi živimo u politički ideološki podijeljenom društvu, no svi bi trebali imati jedan zajednički konsenzus, a to je dijete - pogotovo bolesno. Dokumentarizam je nerentabilna profesija, ali ako se uspijete odrediti, on vam daje luksuz da pomno istražite jednu priču. Osim izuzetaka, poput Indexa koji je kontinuirano pratio ovu priču, ostali su mediji išli za klikovima", rekao je Zuber koji je u film ubacio i komentare koje su čitatelji ostavljali ispod članaka, a u kojima se obrušavaju na Norine roditelje.

Red je kaže da i takvi izađu iz anonimnosti i da javnost vidi što su sve pisali.

"Ono što je ovdje potreba je da se pokuša reći kako je slučaj završio. Što se dogodilo s novcem, teško mi je reći. Uspjeli smo vidjeti da je dio novca, na osnovu truda Norinih roditelja, završio na liječenju jednog drugog djeteta. Ostaje problem da je to dio novca. Prema onom što mislim, ostalo je još 1,4 milijuna kuna koje su i dalje u rukama udruge Hrabro dijete", rekao je Zuber, navodeći kako je odlučio da neke materijale koji su mu dostupni ipak ne objavi u filmu, jer, kaže, nikad nije bio pobornik stvaranja atmosferu linča.

To nisu htjeli ni Đana ni Ivica, oni su ga poduprli da ne potiče na linč. U filmu su objavljeni njegovi pokušaji razgovora s čelnicima udruge Hrabro dijete za koje kaže kako se nada da će shvatiti da taj novac ni na koji način nije predviđen da se koristi na plaće, ručkove i večere.

"Trebamo raditi pritisak na institucije da nadgledaju trošenje novca"

"Nisam htio demonizirati te ljude već pustiti da njihovi postupci govore sami", kaže Zuber, čiji je film, unatoč uskoj tematici, zapravo preslika cijelog društva u svim tematikama.

"Volio bih vidjeti jednu kreativnu raspravu ispod ovog teksta. Da svi koji pišu, pokušaju zaboraviti na psovke i epitete, a da probaju raspraviti o srži stvari, a ne se upustiti u raspravu ostrašćeni dojmovima. Ako se to već na dan objave ovog teksta dogodi, onda bi to bila velika stvar", rekao je Zuber.

Smatra da živimo u društvu koje je humano, u kojem postoje sjajne udruge koje rade u nemogućim uvjetima, no da isto tako ponekad nedjelovanjem dajemo priliku manjini koja na sve dobro baca negativno svjetlo i veliko blato.

"Nemojmo ignorirati problem, već onemogućimo da se tako što više ikad ponovi. Unatoč tome što su neki izgubili vjeru u pošteno djelovanje humanitarnih udruga, smatram kako će onaj koji želi pomoći to i učiniti. Ne vjerujem da će olako nestati ta humanitarnost.

No, društvo treba raditi pritisak na institucije da nadgledaju i kontroliraju trošenje novca prikupljenog u humanitarnim akcijama", zaključuje Zuber.

Nakon premijere u Puli, s filmom će obići razne festivale. Prvo će ići na Kosovo gdje će se film prikazati na njihovom Doku festu, potom će se prikazati na Liburnija film festu u Opatiji, zatim slijedi Vukovar film festival, a premijera u Zagrebu se očekuje sredinom ili krajem rujna.